Tintor: Optuženi dolazio kod upravnika “Bunkera”
Ahmed Hido je naveo da je živio u naselju Svrake (općina Vogošća) te je do aprila 1992. godine radio u fabrici TAS. Pojasnio je da je prestao raditi zbog barikada postavljenih na Vogošćanskoj petlji.
Svjedok Hido je kazao da je Jovan Tintor postavio prve barikade u Semizovcu. Pojasnio je da je to čuo od policajaca Nijaza Salkića i Ferida Čuture.
U aprilu 1992. godine, kako je ispričao svjedok, mještani Svraka su držali straže, a imali su četiri komada automatskog naoružanja i lovačke puške, dok su žene i djeca bili smješteni u Planjinoj kući.
“Mi smo čuvali kuće sve dok Nebojša Špirić nije naišao s megafonom i tražio da se oružje preda u Svrakama, na stadionu. Oružje se nije predalo sve dok nije rečeno da svako može da ide gdje hoće. Oružanih sukoba nije bilo, ali su Svrake napadnute”, prisjetio se Hido.
On je izjavio da su došla dva autobusa i ljudi iz Planjine kuće su otišli, dok je ostalo stanovništvo otišlo u kasarnu. Svjedok je kazao da je taj dan ostao u Svrakama dok mu izvjesni Mirsad Prutina nije došao i rekao da će “žena i djeca biti pobijeni” ako ne dođe u kasarnu.
Hido je posvjedočio da je po njega u kasarnu došao Brane Vlačo s vozačem, i odveden je s još nekoliko ljudi u pomoćni objekat hotela “Kontiki” u Vogošći. Za Vlaču je kazao da je bio upravnik logora “Bunker”. Vlačo je osuđen na 13 godina zatvora za zločine u Vogošći.
“Postrojili su nas uza zid, vezali oči i odveli u ‘Bunker’. Ubačeni smo unutra i čuli smo neku jeku. Kasnije sam prepoznao Mešu Suljevića, bio je pretučen. Vlačo je tražio da ga polijevamo vodom. Fizičkog maltretiranja je bilo. Za Bajram su nam ubacili suzavac. To je ubacio Nele, Tintorov pratilac”, rekao je svjedok.
On je kazao da je izvođen na čišćenje te je dva puta vidio Tintora kako dolazi kod Vlače, ali nije vidio da je nekoga maltretirao. Također je dodao da je iz “Bunkera” izvođen kako bi kopao mezar za izvjesnog Alića.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo od aprila do kraja jula 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Svjedokinja Šefika Alić je izjavila da je 1992. s porodicom živjela u naselju Semizovac. Ispričala je da je 17. juna iste godine sa suprugom Mersudom i dvoje maloljetne djece otišla u kuću prekoputa njene zgrade kako bi nahranila stoku. Oko pola osam navečer je čula i vidjela naoružane ljude kako prilaze kući, te su ih zvali da izađu.
“Otvorili smo vrata. Pitali su muža kako se zove i, kad je rekao ‘Alić’, vojnik Risto Berović je iz pištolja pucao u njega. Pao je. Prišla sam mu – vidim, mrtav je”, prisjetila se ona.
Dodala je da je nakon toga otišla do babe Nebojše Špirića, s kojim se vratila kući po stvari, i on joj je rekao da će organizovati sahranu za supruga. Navela je da je dan poslije Špirić organizovao ljude iz pritvora kako bi kopali mezar.
Suđenje se nastavlja 6. marta.
