Najveća prevara vratila nadu u Okrug Bihać

Jedan od oficira Petog korpusa s nekoliko istomišljenika počinje glumiti izdajnika i neprijateljsku vojsku pretvara u savezničku. Ove godine je 23. godišnjica od operacije “Tigar – Sloboda 94”, koja se ujedno smatra najvećom prevarom u ratovima na Balkanu 90-ih godina prošlog vijeka.

U Bihaću je 7. jula 1994. godine bila velika predstava, kako je zovu učesnici, u kojoj je oko 500 vojnika Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) lažiralo ratovanje manevarskom municijom, paljenjem guma, gašenjem signala lokalnog radija i “fingiranjem pada” okupljenoj delegaciji i novinarima iz Korenice, Slunja, Knina i Velike Kladuše.

Ostatak vojske i lokalno stanovništvo o toj velikoj predstavi ništa nisu znali, a svemu je prethodila obavještajno-bezbjednosna operacija “Tigar – Sloboda 94”.

Prema pisanju medija, francuski “Le Monde” ovu akciju ocijenio je najuspješnijom vojnom operacijom tog vremena. Idejni tvorac bio je Hamdija Abdić zvani Tigar, komandant 502. brdske brigade.

U razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Abdić je otkrio da je prva faza počela u februaru 1994., kada je bila njegova smjena i demobilizacija, te planskim širenjem glasina o ličnom nezadovoljstvu. On je imidž “žestokog momka” njegovao još od prije rata. “Nezadovoljstvo i šverc bile su glavne fore na koje smo igrali”, rekao je Abdić, istaknuvši da su se čelnici tadašnje Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (APZB) trebali “upecati” na to.

Kako je kazao Abdić zvani Tigar, nisu dugo čekali i Fikret Abdić, tadašnji predsjednik APZB-a, pozvao ga je na razgovor.

“Tada se akcija uozbiljila. Nisam išao s pričom da sam njegov čovjek, smatrao sam to neuvjerljivim. Sve sam predstavio kao posao. Rekao sam da za novac mogu organizovati pobunu, da imam ljude na koje mogu računati, ali da mi je za to potrebno i oružje”, pojasnio je Abdić zvani Tigar.

Novac za podmićivanje
U to vrijeme u sektoru za kontraobavještajne poslove u Petom korpusu ARBiH bio je Mehura Selimović. On je kazao da je bio zatečen kada mu je Abdić zvani Tigar iznio plan. Podijelio je operaciju u etape.

Kako je rekao Selimović, prva etapa je bila da Abdić ode u Veliku Kladušu, zatim prihvat i prijem oružja koje dobija i vozi iz Ličkog Petrovog Sela, a treća “razigravanje” u mjestu Izačić, dok je četvrta bio “vojni slom Pećigrada” i ulazak jedinica Petog korpusa u Veliku Kladušu 21. augusta 1994. godine.

U Okrugu Bihać 1994. godine stanje je bilo veoma teško jer je ranije prekinut dotok hrane i ostalog. U februaru se suočavaju s ofanzivom koju izvode dijelovi snaga 1. i 2. krajiškog korpusa ojačani jedinicama Specijalne policije Republike Srpske.

Okruženi su i snagama Ličkog, Kordunskog i Banijskog korpusa Srpske vojske Krajine, te vojskom i policijom APZB-a, koja je organizirana u šest brigada.  Nakon prvog sastanka Abdića zvanog Tigar s Fikretom Abdićem u Velikoj Kladuši počelo je dopremanje oružja, koje se odvijalo preko Ličkog Petrovog Sela od 3. do 6. jula. Također, dopremljene su i četiri tone hrane, kao i tri motorna vozila.

“Abdić mi je dao na prvom sastanku 200.000 konvertibilnih maraka na račun ličnih troškova. Novac sam koristio za podmićivanje pripadnika Poljskog bataljona kako bih dopremio oružje”, kazao je Abdić zvani Tigar.

S druge strane, do Selimovića dolaze priče od informatora s terena da Abdić zvani Tigar šverca cigarete i treba da makne policiju, unutrašnju kontrolu i patrole. S druge strane, oružje koje dolazi mora se smjestiti negdje, ali nikako u kasarnu jer bi postojala mogućnost da neko sazna za operaciju “Tigar – Sloboda 94”.

Završna faza je bilo poigravanje “oružane pobune” u jedinicama i komandama Petog korpusa, simulacija na terenu i u Bihaću, uz adekvatno kreiranje medijskog prostora.

“Došao sam na Izačić 7. jula s još vojske. Zvali smo se ‘Snage mira’ i nosili bijele trake. Tada je broj ljudi koji su znali šta se dešava bio proširen. Morali smo neko objašnjenje dati predstavnicima mjesnih zajednica i ljudima u okolnim selima”, ispričao je Abdić zvani Tigar, dodavši da su prezentirali šta su osvojili i da je među prvim uspjesima bilo osvajanje “Radija Bihać”.

Selimović je pojasnio da je najveći izazov bio “pokriti” novinare, a “radili smo i predstavu za operativce, dok je komandant Petog korpusa Atif Dudaković oficirima i političarima prezentirao šta se dešava”. Prema Selimoviću, pitanje je bilo kako obuzdati vojsku koja je na linijama.

“Novinari su stalno dolazili, pitali šta se dešava. Tražili su da idu na linije, pa bismo ih mi poveli, ali onda naručimo paljbu, pa se vraćamo. To je trajalo tri dana. U međuvremenu je dolazila oprema, naoružanje, municija…”, objasnio je Abdić zvani Tigar.

Prekid akcije
U završnoj fazi operacije dolazi televizijska ekipa “TV Knin” i snima reportažu s brda iznad Izačića i pravi prilog za večernji dnevnik. Isti snimak emitovan je na televizijama iz Pala i Beograda. Tada je na komandno mjesto “pobunjenika” stigao i Irfan Saračević, ministar odbrane i policije APZB-a, da bi neposredno izvidio situaciju pred očekivani dolazak Fikreta Abdića, koji je trebao održati govor.

“I onda je Ćujić prozreo šta se dešava. Akciju smo prekinuli 9. jula, dan prije željenog termina. Ipak, cilj je postignut. Pored zaista velikih količina oružja koje smo priskrbili, veći udar za njih je bio onaj psihološke prirode. Fikret Abdić je izgubio povjerenje u svoje ljude, srpski oficiri u svoje obavještajne službe… Sve procjene su im bile pogrešne”, rekao je Abdić zvani Tigar.

Osim na Izačiću, problem se počeo javljati duž fronta koji su kontrolirale snage Petog korpusa. Vojska je dezorijentirana raznim pričama. Velika zabrinutost je u Generalštabu ARBiH i Predsjedništvu BiH. Tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović je stalno pozivao da vidi šta se dešava, ali nije imao odgovora.

U trenutku prekida operacije, na komandnom mjestu “pobunjenika” bili su Rasim Bašić, Branko Ćujić, Mujo Behrić, vozač Rasima Bašića, Arif Vuković, šef kabineta Fikreta Abdića, i Adis Šabić, oficir bezbjednosti u Ministarstvu odbrane i policije APZB-a.

“U momentu zarobljavanja, Bašić, Ćujić i Behrić su pružali otpor i poginuli su. Ostala lica su zarobljena”, kazao je Selimović.

Moralni slom koji su doživjeli pripadnici Abdićeve vojske i Vojske Republike Srpske Krajine, olakšao je ulazak snaga Petog korpusa u Veliku Kladušu 21. augusta 1994. godine.

“Prije nego što sam krenuo u akciju, od Dudakovića sam tražio službenu legitimaciju za sve što sam radio. Dobio sam službenu legitimaciju bezbjednosti Petog korpusa. To je ovjereno u korpusu, potpisano od tadašnjeg guvernera Mirsada Veladžića. Kopije tih dokumenata dao sam svojoj ženi. Bilo mi je to važno za slučaj da budem ubijen jer bi ostala priča da sam bio izdajnik”, rekao je Abdić zvani Tigar.