Krvavi aprili širom Bosne i Hercegovine

Tog mjeseca započeo je rat, kao i opsada Sarajeva, ali i drugih većih gradova. Ljudi su zatvarani u logore, premlaćivani, maltretirani i ubijani. Ni nakon preko 20 godina, neki od tih zločina nisu procesuirani u Haškom tribunalu i sudovima u BiH.

“Bijeljina je početak zla. April 1992. je ostao najcrnja tačka. Za tri noći, cijelo jedno naselje je likvidirano. Čovjek iz policije mi je rekao da su tri noći i tri dana vozili kamione pune leševa u Drinu”, kazao je Lazar Manojlović, novinar i publicista koji je proveo rat u Bijeljini.

Prema utvrđenim činjenicama iz Haškog tribunala, u aprilu 1992. godine vlast u Bijeljini preuzeli su Srbi i nakon toga je uslijedila kampanja ubistava i terora nad nesrpskim stanovništvom.

Prema presudama, 1. i 2. aprila u Bijeljini je ubijeno oko 48 muškaraca, žena i djece. Za ovaj zločin niko nije odgovarao. U Haagu su za zločine počinjene u Bijeljini osuđeni Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik, na ukupno 31 godinu zatvora. Sudi se i Radovanu Karadžiću, nepravosnažno osuđenom na 40 godina zatvora, kao i Ratku Mladiću, kojem bi prvostepena presuda trebala biti izrečena pred kraj ove godine.

Zbog držanja u nehumanim uslovima, zlostavljanja i ubijanja u logoru Batković, Sud BiH je osudio Gligora Begovića na deset godina zatvora.

Opsada Sarajeva, koja je ujedno i najduža u modernoj historiji, a prilikom koje su građani terorisani, gađani snajperima i granatirani, započela je 6. aprila, kada su pale prve žrtve. Za zločine počinjene u glavnom gradu BiH, u Haagu su osuđeni Dragomir Milošević, na 29 godina zatvora, i Stanislav Galić, na doživotnu kaznu.

U presudama se navodi da su jedinice VRS-a oko Sarajeva neselektivno otvarale vatru na grad, što je izazvalo veliki broj civilnih žrtava i osjećaj terora kod građana.

“Za sva vojna lica oko Sarajeva, nema sumnje da je general Galić bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, a da su njemu nadređeni bili komandant Glavnog štaba Ratko Mladić i vrhovni komandant Radovan Karadžić”, stoji u Galićevoj presudi.

Terorisanje građana Sarajeva i granatiranje je obuhvaćeno u još nekoliko presuda u Haagu, ali i u optužnicama protiv Karadžića i Mladića. U Sudu BiH nema presuda za opsadu Sarajeva.

Među neprocesuiranim zločinima su stradanje civila i vojnika u Kupresu, kao i masakr nad 15 civila u Zenici. Još uvijek nije utvrđen krivac za zločin počinjen u aprilu 1992. u Snagovu kod Zvornika kada je strijeljano 35 muškaraca, žena i djece. Svjedokinja Zlatija Mujanović je u Sudu BiH ispričala kako je uspjela preživjeti. Kazala je da se, zajedno s drugim mještanima, krila u obližnjoj šumi dok ih nisu pronašli vojnici.

“Poslije su nas odveli do Rašidovog Hana i strijeljali. Sjećam se, kada sam čula kako odlaze, da sam sa sestrom i malim Salihom, koji je tada imao četiri godine, otišla među mrtve. Vidjela sam mlađu sestru Edinu, mrtvu, i majku, koja je tada bila trudna i koja mi je tražila vode. Majka mi je rekla samo da bježimo i onda je izdahnula”, ispričala je Mujanović, koja je svjedočila na suđenju Zoranu Jankoviću, pravosnažno oslobođenom optužbi za zločin počinjen u Snagovu.

Godinu kasnije, u aprilu 1993. također su se dogodili neki od većih zločina. U napadu koji je izveden 16. aprila 1993. u selu Ahmići, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ubili su 116 civila bošnjačke nacionalnosti – starijih ljudi, žena i djece. Najmlađa žrtva imala je svega tri mjeseca, a najstarija 82 godine. Trideset osoba ni do danas nije pronađeno.

Pred Sudom BiH, nakon sporazuma o priznanju krivice, Paško Ljubičić osuđen je na deset godina zatvora zbog zločina u Ahmićima.

“Svjedok Andre Kujawinski navodi da je 16. aprila dobio zadatak da sa svojim kolegama ode u Ahmiće, gdje su vidjeli oblake dima i čuli pješadijsku vatru. Primijetili su masovno uništenje objekata, mnoge kuće su bile u plamenu, a vidjele su se cijele obitelji koje su bile razbacane po zemlji, žene i djeca”, stoji u presudi Ljubičiću.

Haški sud je 2004. osudio dvije osobe na ukupno 45 godina zatvora za zločine u Ahmićima, dok su druge dvije osobe oslobođene, a većina počinilaca nije ni procesuirana.

Istog dana kada i zločin u Ahmićima, počinjen je i zločin u selu Trusina kod Konjica, za koji je pred Sudom BiH osuđeno pet bivših pripadnika Armije BiH, na 55 i po godina zatvora, dok su dvije osobe oslobođene. U toku je jedan postupak. U napadu na Trusinu je ubijeno 15 civila i sedam pripadnika HVO-a, a četiri osobe su ranjene, među kojima je bilo dvoje djece.

U aprilu 1994. dogodio se zločin i nad 20 djece u Goraždu, za koji niko nije odgovarao.