Obračun s radikalnim ekstremizmom na Balkanu

Međutim, roditelji, aktivisti i zvanične islamske institucije sada zajedno uzvraćaju udarac.

“Znao sam malo o vjeri”, kaže za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) tridesetjednogodišnji Sarajlija, sjećajući se kako se prvi put susreo s radikalnim islamom.

“U srednjoj školi smo sve radili samo nismo učili – išli smo na koncerte, pušili travu i pili alkohol. Poslije srednje škole nisam odmah otišao na fakultet. Počeo sam raditi kao konobar jer više nisam mogao da živim od džeparca koji sam dobijao od roditelja, to je bilo dolar ili dva. Tamo [u kafiću] sam upoznao djevojku koja me je uvela u svijet islama”, prisjeća se.

Potom se pridružio selefijskom pokretu i ubrzo postao, kako sam kaže, “veoma radikalan”.

“Počeo sam da postim svakog drugog dana jer sam smatrao da sada moram sve nadoknaditi… Pustio sam bradu, odlazio u džamiju Kralja Fahda [koja se finansira novcem iz Saudijske Arabije]. Mnogo braće je bilo tamo. Ja sam ih upoznao i odlazio na neke od aktivnosti koje su priređivali. Išao sam u Briješće [dio Sarajeva] u džemat [neregistrirana džamija] na njihova predavanja”, objašnjava.

Većina njegove radikalne “braće” iz džemata je na kraju završila u redovima Islamske države na Bliskom istoku. Za razliku od njih, ovaj Sarajlija se s vremenom posvetio studiju i, nakon četiri godine, izašao iz krugova radikalnog islama.

A da mu je ostao vjeran, možda bi i on završio poput sina Esada Kundakovića, koji je ubijen prije četiri godine, kada su snage sirijskog predsjednika Bašara al-Asada započele ofanzivu na grad Alep.

Porodica Kundaković je iz Novog Pazara, grada u kome muslimani čine većinu stanovništva. Esad se sjeća kako je njegov sin Eldar, tada student psihologije, odlučio da ode u Siriju, “da pomogne svojoj muslimanskoj braći.”

Esad je znao da Eldar namjerava ići da se bori i pokušao ga je u tome spriječiti. Međutim, Eldar je bio ubijeđen da je njegova misija pravedna. Rekao je ocu da ide u Istanbul da uči. Umjesto toga, završio je u Alepu u Siriji. Esad se posljednji put čuo sa svojim sinom u proljeće 2013. godine. U maju je Eldar već bio mrtav.

Otkako je izgubio sina, Esad pokušava spriječiti odlazak drugih mladih ljudi iz Sandžaka na bliskoistočna ratišta.

Prema podacima srpske policije, oko 50 ljudi iz Sandžaka je do sada otišlo da ratuje u zemljama Bliskog istoka.

Kundaković, krojač po struci, kaže da je njegov cilj da mlade u Sandžaku podučava religiji i životu.

“Želim da iskoristim svoj autoritet i iskustvo koje imam jer je moj sin umro tamo, i da pomognem ovim mladim ljudima… Oni moraju da shvate da će tamo biti ratova sve do Sudnjeg dana, ali mi ne smijemo da im doprinosimo”, kaže on.

Kundaković ovaj posao obavlja volonterski – nema ni ljude ni organizaciju koji rade s njim. Učestvuje na raznim debatama i panelima i obilazi džamije u Novom Pazaru, gdje razgovara s mladim ljudima, a oni ga već prepoznaju kao nekoga ko ih može dobro posavjetovati.

Aktivan je i na internetu, gdje razgovara s mladim ljudima o informacijama do kojih dolaze online, ali i o porukama radikalnih propovjednika.

“Mi to sve zajedno čitamo i onda zajedno tumačimo, tako da oni mogu dobiti širu sliku. Ali ako mlad čovjek čita sam cijelu noć i pritom ne zna ništa o ratu, on će vrlo lako potpasti pod uticaj”, kaže Esad.

Bitka imama za mlade vjernike

U drugim zemljama u regionu radikalizacija omladine je mnogo veći problem nego što je to slučaj u Srbiji. Tako je iz Albanije čak 150 ljudi otišlo na bliskoistočna ratišta.

U ovoj zemlji, mlade ljude vrbuju samoproklamirani imami koji propovijedaju radikalne verzije islama i propagiraju nasilje nad nevjernicima.

“U slučaju Albanije, krucijalnu negativnu ulogu u radikalizaciji omladine kroz propovijedanje ideologije radikalnog političkog islama imaju samoproklamirani imami”, kaže za BIRN Indrit Abdiaj, direktor Albanskog muslimanskog intelektualnog foruma i osnivač Omladinskog razvojnog centra za profesionalno osnaživanje iz grada Elbasana.

Najbolji način da se mladi drže podalje od radikalizacije jeste, po Abdiaju, da im se ponude nenasilne interpretacije islama i da što više budu uključeni u mainstream muslimansko društvo.

“Moramo da im damo drugačiji narativ i učinimo ih dijelom naših zajednica”, dodaje on.

Abdiaj se sjeća slučaja dvadesetpetogodišnjeg mladića iz Elbasana koji je, zahvaljujući minimalnoj pomoći zajednice, uspio da se otrgne od ekstremnih shvatanja.

“Vidjeli smo da on poštuje i obožava ideologiju ISIS-a. Prvi korak je bio da mu ugovorimo sastanak s lokalnim imamom i da ga zovemo na debate gdje se govorilo o islamu i miru”, kaže Abdiaj.

Zahvaljujući tim naporima, mladić je polako počeo da mijenja svoja shvatanja, jer je uvidio da velika većina muslimana odbija radikalnu ideologiju.

“On je sada vjeren, ima lijep život, i više ne vjeruje u one ideje [u koje je vjerovao u prošlosti].”

Ipak, nije uvijek tako lako natjerati ljude da se odreknu ekstremističkih ideja.

Ono što je potpomoglo proces radikalizacije, smatra Abdiaj, jesu nedostatak mogućnosti za bolji život, kao i geografska i lična izopćenost.
Još jedan od faktora koji teraju ljude u ekstremizam jesu i porodični problemi, dodaje.

“Ovi mladi ljudi obično dolaze iz porodica koje imaju socijalne probleme uzrokovane imigracijom, razvodima i drugim traumatičnim događajima.”

Zvanične islamske institucije u Albaniji su također počele tragati za drugačijim načinima da pozitivno utiču na vjernike – pogotovo na one mlađe.

Iako su se one tradicionalno obraćale svojim vjernicima isključivo u džamijama, mnoge od njih sada postoje i u online svijetu. Tamo pokušavaju uticati na mlađe muslimane, koji su najpodložniji radikalizaciji.

Ylli Gurra, muftija iz Tirane i predstavnik zvanične Albanske islamske zajednice, kaže da imami u Albaniji savjetuju svoje vjernike – naročito mlađe generacije – da se klone neformalnih džamija koje nisu priznate od njegove organizacije i u kojima imami propovijedaju radikalne verzije islama.

Gurra kaže da je ranije sa vjernicima razgovarao isključivo licem u lice. Sada, međutim, s njima razgovara i na internetu – i to najčešće s pripadnicima mlađih generacija.

“Većina imama smatra da propovijedanje i davanje savjeta preko društvenih mreža nije uvijek potrebno. Ja lično ih koristim, ali više da bih ponudio alternativu u slučajevima gdje se pogrešne verzije islama propagiraju na internetu”, kaže Gurra za BIRN.

Siromaštvo stvara plodno tlo za ekstremiste

Nekoliko nevladinih organizacija s Balkana je istraživalo zašto se mladi ljudi okreću radikalnom ekstremizmu. Rezultati pokazuju da se većina onih koji su završili u “kandžama” ove ideologije osjeća izopćeno iz društva i misli da nema nikakvih mogućnosti za bolju budućnost.

Izvještaj Albanskog instituta za međunarodne studije iz 2015. godine pokazuje da u ovoj zemlji radikalizacija ima socio-ekonomske korijene, kao i da najveći broj radikalnih ekstremista dolazi iz udaljenih i veoma religioznih oblasti.

Siromaštvo i odsustvo efikasnih državnih institucija u ovim predjelima Albanije doveli su do nerazvijenosti samog područja i manjka šansi za stanovnike – a baš to je olakšalo proboj radikalnih tumačenja islama.

U periodu 2010.–2015. stopa nezaposlenosti u Albaniji je bila od 18 do 21 posto radno sposobnog stanovništva. U dijelovima zemlje iz kojih je najviše ekstremista otišlo u Siriju i Irak – u Pogradecu, Elbasanu, Librazhdu, Bulqizi, Burrelu i Diberu – ta brojka je čak i veća.

Stopa nezaposlenosti ljudi između 17 i 35 godina – koji su najviše skloni radikalizaciji – u nekim dijelovima Albanije je išla i od 40 do 45 procenata.

Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku kaže za BIRN da ne postoji jedan konkretni faktor koji objašnjava zašto ljudi prihvataju radikalne ideje, ali smatra da je nezaposlenost definitivno jedan od glavnih razloga.

“Zemlje na Balkanu su u lošoj ekonomskoj poziciji, koja postaje sve gora, pa samim tim ni očekivanja mladih ljudi nisu ispunjena”, kaže Petrović.

On objašnjava da radikalni ekstremisti iskorištavaju mlade ljude koji informacije traže online.

“Internet mladima nudi razne informacije, a njima trebaju brzi odgovori, tako da se oni onda vrate onima koji im nude takve odgovore. Mladi su laka meta zato što žele da se osjećaju sigurno i žele da imaju osjećaj da neko brine o njima”, objašnjava Petrović.

Islamska zajednica u Srbiji je usvojila strategiju za borbu protiv ekstremizma i drugih sličnih problema koji se tiču mladih u Novom Pazaru. Prijetnje koje sa sobom nosi internet dio su te strategije.

Ona predviđa edukaciju predstavnika religijskih i općinskih institucija, poboljšanje komunikacijskih sposobnosti članova Islamske zajednice, unapređenje kompjuterskog znanja i korištenja interneta, kao i rad s medijima kako bi se stvorili bolji i pozitivniji odnosi s njima.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini se u posljednjih nekoliko godina također počela više baviti edukacijom mladih, i to ili kroz predavanja o vrijednostima islama ili kroz organiziranje skupova širom Bosne gdje mladi ljudi dolaze da se bave sportom.

Zajednica pokušava objasniti umjereni islam i kroz sarajevski Fakultet islamskih nauka, koji je povezan s drugim institucijama u zemlji, u cilju promocije “pravih vrijednosti islama i njegove nauke”.

Dekan Fakulteta Zuhdija Hasanović kaže da je najbolji odgovor na zloupotrebu religijskih vrijednosti rad s onima koji su potpali pod uticaj nasilnih ideologija, kao i promoviranje pravih vrijednosti vjere.

“To je dugačak proces koji ne može odmah dati rezultate, ali ja mu ne vidim alternativu”, zaključuje Hasanović.