Svjedok Odbrane Jovana Tintora je rekao da je u maju 1992. godine zaštićeni svjedok D-1 od njega tražio pomoć, ali da se ne može sjetiti da je te prilike bio spomenut optuženi Tintor.
Zaštićena svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da joj je optuženi Jovan Tintor, kao komandant Krizog štaba, bio nadređeni za vrijeme dok je radila kao administrativni radnik u hotelu “Park”.
Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je u maju 1992. godine čuo optuženog Jovana Tintora kako policajcu naređuje da se “ubiju oni koji se budu bunili”.
Svjedok Državnog tužilaštva je izjavio da optuženi Jovan Tintor nije imao ovlaštenja nad zatvorom “Sonja” u Vogošći, ali da mu je pomogao da odatle izvuče jednu osobu bošnjačke nacionalnosti.
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Vogošći, Odbrana je uložila materijalne dokaze prema kojima je titula vojvode Jovanu Tintoru dodijeljena u Parizu u martu 2007. godine.
Vještak vojne struke je kazao da Krizni štab općine Vogošća 1992. godine nije imao nadležnosti da komanduje i naređuje vojnim jedinicama, niti je davao propusnice za izlazak, pojasnivši da je njegova uloga bila da obezbijedi život i rad svih institucija.
Na suđenju za zločine počinjene u Vogošći, svjedok Odbrane je kazao da je u ljeto 1992. godine Boro Radić rekao pripadnicima svoje jedinice da ako vide optuženog Jovana Tintora, da ga ubiju.
Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je u nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Vogošći kazao da je zamolio Joju Tintora da mu izbavi komšiju koji je bio zatvoren u objektu “Bunker”, ali ne zna da li je išta uradio u vezi s tim.
U nastavku suđenja Jovanu Tintoru, optuženom za ratni zločin počinjen u Vogošći, Odbrana je uložila materijalne dokaze, među kojima su dozvole za napuštanje te općine za osobe srpske nacionalnosti.
Bivši optuženi za ratne zločine je na suđenju Jovanu Tintoru kazao da su civili iz Gornje Bioče kod Ilijaša dovedeni u vogošćanske zatočeničke objekte “Planjina kuća” i “Kod Sonje”.