Drugostepena presuda Ratku Mladiću

PRESUDA RATKU MLADIĆU

Ratko Mladić optužen je za genocid u Srebrenici, te Foči, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici, kao i za pomaganje i podržavanje progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na političkoj ili vjerskoj osnovi u 15 opština u BiH. Optužnica ga tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem trajnog uklanjanja Hrvata i Muslimana s područja BiH, te da je u dogovoru s drugima počinio, planirao, podsticao, naredio i/ili pomagao i podržavao istrebljivanje i ubistvo čime je počinio zločin protiv čovječnosti i djela kršenja zakona i običaja ratovanja. Optužen je i za deportaciju i druga nehumana djela, te za terorisanje građana Sarajeva kampanjom snajperskog djelovanja i granatiranja, kao i da nije spriječio niti kaznio pripadnike Vojske Republike Srpske za uzimanje vojnih posmatrača i pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Prvostepena presuda

Prvostepenom presudom iz novembra 2017. godine, Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za deset od 11 tačaka optužnice. Mladić je proglašen krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje “plavih šljemova” Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.
Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Tribunal je utvrdio da je imao “genocidnu namjeru” da “uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe”. Dokaz za Mladićevu “genocidnu namjeru”, po presudi, bila je njegova poruka srebreničkim Muslimanima, dan poslije pada enklave 11. jula 1995, da “mogu opstati ili nestati”.

Tribunal je Mladića oslobodio krivice po prvoj tački optužnice, koja ga je teretila za genocid u šest drugih opština u BiH – Foči, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici, te Ključu.
Osuđen je i za zločine protiv čovječnosti u 15 bh. opština, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje. Tribunal je utvrdio Mladićevu krivicu i po četiri tačke optužnice za kršenje zakona i običaja rata, ubistva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca.

Ti zločini, po presudi, počinjeni su u okviru sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo “nasilno i trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorija BiH na koje su Srbi polagali pravo”.

Kao protagonisti tog zločinačkog udruženja, presudom su, pored Mladića, označeni i Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Nikola Koljević i drugi. Tribunal je presudom, koja sadrži preko 2.500 stranica, utvrdio da je Mladić “dijelio i sprovodio zločinačku namjeru”.

Mladić nije u sudnici dočekao izricanje kazne, pošto ga je Sudsko vijeće, sredinom zasjedanja, udaljilo zato što se nije povinovao nalogu Vijeća da sjedne i ne govori glasno. Iako je mikrofon bio isključen, iz sudnice su se čule Mladićeve riječi: “laž” i “uzbuđen”. Prethodno je bila neophodna polusatna pauza zbog toga što je Mladić imao povišen krvni pritisak.

Dokumenti

Profil

Mladić, koji danas ima 78 godina, rođen je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u bh. selu Božanovići kod Kalinovika, nekih 70-ak kilometara od Sarajeva.

Dijete je jugoslovenske partizanske porodice. Mladić je izgubio oca kada je imao samo tri godine. On je stradao u jednoj od posljednjih bitaka Drugog svjetskog rata. Još kao dijete, Mladić je odlučio da će pratiti očeve stope i postati vojnik – upisao je Vojnu akademiju u Beogradu.

U 22. godini postao je oficir u Skoplju (Makedonija), gdje je bio najmlađi komandant u Inžinjerijskoj četi Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Mladićeve vojne sposobnosti prvi put su testirane na početku raspada Jugoslavije, kada su jedinice pod njegovom kontrolom poslate da pomognu lokalnom srpskom stanovništvu u Hrvatskoj. U proljeće 1991. godine, stigao je u hrvatski grad Knin, koji je bio centar srpskih snaga u to vrijeme.

“Ja služim Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji sa mojom braćom oficirima, kako bih zaštitio sve nacionalnosti i nacije”, rekao je državnom emiteru RTS-u (Radio-televizija Srbije) u to vrijeme.

Rat je naredne, 1992. godine prešao u BiH i brojni komandanti JNA porijeklom iz BiH pristupili su jedinicama koje će kasnije postati dio Vojske Republike Srpske (VRS). Takav je bio slučaj i s Mladićem.

Govoreći pred Skupštinom srpskog naroda u BiH u maju 1992. godine, kada je imenovan na čelo VRS-a, Mladić je izrekao i jednu od svojih najpoznatijih izjava, u kojoj je upozorio poslanike da bi nasilno razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata, kao proklamovani ratni cilj, predstavljalo “genocid”.

Pod Mladićevom palicom, VRS je sijala strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala – glavni grad Sarajevo je držan pod opsadom preko tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada su etnički očešćeni od nesrpskog stanovništva.

Preko 10.000 ljudi ubijeno je u opsadi Sarajeva, dok su jedinice VRS-a sijale teror nad civilima. Do sada, Mladić nikada nije iskazao žal zbog stradanja nevinih civila. “Samo sam branio svoj narod”, izjavio je više puta tokom rata, a istu odbranu koristio je tokom suđenja.

U julu 1995. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego je rat u BiH zaustavljen, jedinice pod Mladićevom kontrolom zauzele su zaštićenu zonu Srebrenicu. Mladić je ušao u grad nasmijan, čestitajući vojnicima na uspjehu.

“Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu”, kazao je Mladić pred televizijskim kamerama.

“Konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja.”

Ono što je uslijedilo nakon ove izjave bila su ubistva preko 7.000 dječaka i muškaraca i progon 40.000 žena, djece i starijih. Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da se u Srebrenici desio genocid.

Rat u BiH je 1995. okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom, a te godine izdat je i nalog za hapšenje Mladića. Tada je rekao da se nikada neće dobrovoljno predati.

“Suditi mi može samo moj narod”, dodao je on.

Prema dostupnim podacima, Mladić se 1997. godine odselio u Srbiju s nekoliko visokorangiranih oficira VRS-a. Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine, bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.

Na dan 26. maj 2011. godine, pripadnici specijalne jedinice policije Srbije pronašli su starijeg muškarca s baseball kapom u selu Lazarevo. Na pitanje policajca da se identificira, Mladić je kazao: “Ja sam onaj kojeg tražite. Ja sam Ratko Mladić.”

Ratko Mladić: Život najmlađeg oficira i najpoznatijeg bjegunca