Zaštićeni svjedok Tužilaštva KO18, koji je preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine, u sudnici je prepoznao trećeoptuženog Škrbića kao jednog od “vojnika u plavim maskirnim uniformama”.
Glavni pretres na suđenju petorici optuženih za zločin na Korićanskim stijenama počinjen u augustu 1992. godine, odgođen je zbog neprisustva zaštićenog svjedoka koji je trebao dati iskaz u korist Tužilaštva BiH.
U Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) uskoro najavljuju ponovno pretraživanje Korićanskih stijena zbog mogućnosti da se na tom području nalazi nova masovna grobnica koja krije još žrtava iz augusta 1992. godine.
U konvoju Prijedorčana koji su 21. augusta 1992. godine krenuli na razmjenu u Travnik bila su tri sina Asime Memić. Jedan od njih se nikad nije vratio kući. Njeno traganje za nestalim sinom Asmirom traje već 18 godina, jednako kao i njena nada da će uspjeti pronaći njegove posmrtne ostatke i konačno ga sahraniti.
Nekoliko stotina bivših logoraša iz Prijedora i njihovih porodica okupilo se u Omarskoj kako bi obilježili 6. august, dan kada je prije 18 godina počelo raspuštanje ovog logora.
Zbog nepostojanja državnog zakona, spomenici žrtvama proteklog rata u BiH podižu se na raznim mjestima, ovisno o volji vladajuće političke strukture, i vrlo često nose poruke mržnje koje podižu tenzije u društvu.
Devetog dana svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Momčilo Mandić je ponovio da tokom 1992. godine paravojne formacije nisu bile pod kontrolom srpske vojske ili politike, a krizni štabovi u općinama nisu odgovarali centralnoj vladi Republike Srpske.
Željko Stojnić, petooptuženi za zločin na Korićanskim stijenama, pred Sudom BiH je kazao da apsolutno nije učestvovao u likvidaciji izdvojenih muškaraca niti da je znao da će do toga doći.
Svjedok Odbrane Dušana Jankovića, optuženog za zločin na Korićanskim stijenama, tvrdi da su nakon “sukoba u Prijedoru” stanovnici sami napuštali grad, te da je policija tada vršila samo “saobraćajnu i bezbjednosnu funkciju”.