Dokumentarni film “Pod zemljom” Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) o ratnoj bolnici izgrađenoj u Olovu u kojoj je spašeno na stotine života i rođeno oko 500 beba, dostupan je besplatno na stranici Detektor.ba i Youtube kanalu.
Dokumentarni film “Pod zemljom” autorice Džane Brkanić, zamjenice urednika Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), premijerno će biti prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu (SFF), koji se održava od 14. do 21. augusta.
Za vrijeme rata u Olovu, koje je svakodnevno granatirano, izgrađena je bolnica pod zemljom, koja je mjesečno primala više od 1.300 pacijenata i u kojoj su ljekari, hirurškim operacijama i intervencijama, spasili na stotine života, dok su ratne akušerke na svijet donijele oko 500 beba.
Za vrijeme rata u Olovu, koje je svakodnevno granatirano, izgrađena je bolnica pod zemljom, koja je mjesečno primala više od 1.300 pacijenata i u kojoj su ljekari, hirurškim operacijama i intervencijama, spasili na stotine života, dok su ratne akušerke na svijet donijele oko 500 beba.
Na suđenju za zločine počinjene na području Sokoca, svjedoci Tužilaštva govorili su o lošim uslovima i batinama u selu Čavarine, gdje su bili zatvoreni tokom 1992. godine.
Safet Mulavdić, svjedok Tužilaštva BiH, kazao je da je početkom avgusta 1992., zajedno sa mještanima sela Kolakovići (opština Olovo), zarobljen i odveden u osnovnu školu u Sokocu.
“Tu sam batina dobio kao nikada u svom životu. Tukli su me, ubili me kao niko nikada. Sav sam modar bio”, kazao je Mulavdić.
Kako je on rekao, sa Sokoca je u septembru 1992. prebačen u selo Čavarine, gdje je bio zatočen do kraja te godine. Mulavdić je naveo da je oko 25 osoba bilo zatvorenu u malu prostoriju tri sa tri metra, da su spavali na betonu, vršili nuždu u jednu kantu, pili kišnicu, te nerijetko bili gladni.
Svjedok je napomenuo da su neki zatvorenici često odvođeni na ispitivanja, odakle su se vraćali krvavi i modri.
“Najviše su tukli Brajka Bjelića i Ibrahimović Osmana Kabu. Ja nisam vidio ko ih je tukao, ali sam od drugih zatočenika saznao da su ga stražari tukli, te da je među njima bio i Pržulj”, kazao je Mulavdić.
On je dodao da Pržulja nije od poznavao, već da je od drugih zatočenika čuo da je nastavnik likovnog sa Sokoca.
Rade Golić, advokat optuženog, pitao je Mulavdića od koga je tačno čuo da je Pržulj maltretirao i tukao zatočenike, na šta je svjedok rekao da je to čuo od ljudi koji su bili zatočeni, a kojih danas više nema.
Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir zatvora u Osnovnoj Školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. godine učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.
Na današnjem ročištu je iskaz dao i Mehmed Plećan koji je takođe bio zatvoren u Čavarinama. Svjedok je potvrdio da su neki zatočenici bili maltretirani, te da su među njima najčešće dobijali batine Osman Ibrahimović i Brajko Bjelić.
“Brajka sam ja lično poznavao i pričao sam sa njim. Rekao mi je da ga je Marković Milan tukao, ali i Pržulj”, kazao je Plećan i dodao da je Pržulja poznavao kao svog nastavnika likovne kulture.
On je dodao da je Pržulja vidio samo jednom u Čavarinama i to kada je zarobljenike vodio na razmjenu.
“Međutim, nismo mi otišli ni na kakvu razmjenu. Prvo su nas odveli u Semizovac, pa sam onda završio u logoru u Batkovićima”, objasnio je svjedok.
Plećan je dodao da je u Batkovićima čuo da je šest osoba iz zatočeništa u Čavarinama otišlo na razmjenu, ali da niko nije znao gdje su.
“Tih ljudi ni dan danas nema. Ono što sam ja čuo je da ih je iz Čavarina izveo Marković Milan i Pržulj Nenad i da se o njima ništa ne zna”, kazao je on.
Naredno ročište je 25. maja.
Bez doktora, babice, sterilne prostorije i bilo kakvog pribora, brat i sestra u olovskom selu Solun uspjeli su u januaru 1994. godine poroditi majku. Presijecanje pupčane vrpce je za djecu, koja su tada imala 14 i 16 godina, bilo previše strašno pa su prokrčili put u snijegu i otišli po staricu koja im je pomogla.
Svjedok Odbrane Muhidina Bašića kazao je da se 1992. godine skrivao oko 15 dana u kući optuženog, ocijenivši ga kao poštenog čovjeka.
Tužilaštvo BiH zatražilo je od Državnog suda da odredi mjere zabrane Muhidinu Bašiću i Mirsadu Šijaku, optuženima za zločine nad civilima na području Vareša 1994. godine, dok se Odbrana usprotivila ovom prijedlogu.
Sva prava zadržana BIRN BiH.
