Treća priča solidarnosti iz serijala BIRN-a govori o Predragu Peri Daciću, pravoslavnom hrišćaninu koji je pomagao da se spase životi muslimana, Bošnjaka, dok je radio kao vozač hitne pomoći u opkoljenom Goraždu 1992. godine.
Vlasnici zemljišta u blizini Konjica na kojem je, bez saglasnosti, izgrađena džamija, postigli su usmeni dogovor s predstavnicima Islamske zajednice u ovom gradu da ona ne bude srušena - kako su to naredile institucije, ali brojna pitanja o neregularnoj izgradnji ostaju neodgovorena.
Selvedinu Botiću je u sjećanju posebno urezan posljednji susret s ocem, za kojim i danas traga, kada mu je na čuvanje dao makaze “na rasklapanje”, s nadom da će mu ih sačuvati. Njegov otac Fikret je početkom novembra 1992. krenuo preko šume prema Travniku kada je zarobljen i odveden u školu u mjestu Grabovica kod Kotor-Varoši, gdje je, prema haškim presudama, ubijeno oko 150 muškaraca, od kojih mnogi do danas nisu pronađeni.
Prva priča solidarnosti iz serijala BIRN-a govori o Refiku Višći, Bošnjaku iz Zavidovića koji je ubijen 1992. godine u nastojanju da spriječi ubistva 12 srpskih zarobljenika tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Poznata fotografija Željka Ražnatovića Arkana na kojoj su montirana lica fudbalera iz Laktaša umjesto pripadnika jedinice “Tigrovi”, a kojom je najavljena utakmica protiv kluba “Radnik” iz Bijeljine prošlog petka, uznemirila je povratnike u gradu na granici sa Srbijom u kojem su u aprilu 1992. godine počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom.
Samohrana majka petogodišnjih dječaka i djevojčice iz Sarajeva mjesecima pokušava dobiti odgovore, ali od vlasti u Sarajevu ne dobija rješenje za angažovanje asistenata, kako bi njena djeca s poteškoćama u razvoju mogla pohađati obavezno predškolsko obrazovanje.
Nakon masakara u Uborku i Sutini, najtežih ratnih zločina na području Hercegovine tokom sukoba 1990-ih, porodice žrtava traže dostojanstveno spomen-obilježje za ubijene. No suočili su se s ravnodušnošću etnonacionalističkih političkih lidera.
Pucnjava u Janji u januaru ove godine samo je jedan od više od 70 incidenata koje je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zabilježila u proteklih godinu dana. Način na koji su policija i tužilaštva reagovali u ovom i drugim slučajevima obeshrabruje povratnike i povećava im strah od novih incidenata, a svaki neprocesuirani incident im je novi okidač za traume iz rata.
Ante Marić skoro tri decenije od posljednje poruke zaprimljene putem Crvenog krsta traga za majkom Ilkom i sestrom Ružom, koje je zadnji put vidio početkom maja 1993. kada je Armija Bosne i Hercegovine zauzela Grabovicu, mjesto između Jablanice i Mostara, u kom je počinjen zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti.
Od kako su prije trideset godina bile zatvorene u logorima u Zvorniku i Vlasenici kao djevojčice i žene, sagovornice Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) opisuju kako im je psihološka pomoć i radna terapija pomogla da se izbore s traumama koje su preživjele, ali da se sporost rada pravosudnih institucija sada negativno odražava na napredak koji su napravile.