Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine u Kotor-Varoši ispričao kako je jedan zatvorenik pozvan na saslušanje gdje ga čekao Zdravko Samardžija, nakon čega je preminuo.
Na suđenju za zločine na području Prijedora, svjedok Odbrane Milorada Obradovića je kazao da je uvodio zarobljenike na ispitivanje u Dom kulture u Miskoj Glavi i tom prilikom nije vidio optuženog.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u žalbi na presudu za zločine na području Viteza zatražilo da se ukine dio presude kojim su sedmorica bivših pripadnika Armije BiH oslobođena krivnje, dok je Odbrana Almira Sarajlića, osuđenog na 20 godina, predložila ukidanje osuđujuće presude.
Na suđenju za zločine počinjene na području Vlasenice, prvi svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da su mu roditelji ubijeni u junu 1992. godine u selu Durići.
Na ročištu na kojem je predmet Slobodana Savića spojen s predmetom Rajka Drljače i ostalih, optuženih za zločine u “Malom logoru” u Banjoj Luci, svjedoci su ispričali kako su ih u ćelijama i drugim zatvorskim prostorijama tukli stražari, ali i drugi zarobljenici srpske nacionalnosti.
Na suđenju Mustafi Stovragu za zločine počinjene u Goraždu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričao kako ga je na spratu zgrade ZOIL-a udaralo lice koje ne poznaje.
Na suđenju za genocid u Srebrenici, svjedokinja Državnog tužilaštva je kazala da je sina i muža posljednji put vidjela 11. jula 1995. godine, kada su krenuli kroz šumu, a ponovno ih je vidjela poslije rata, kada su pronađeni tokom ekshumacije u Šekovićima.
Na suđenju Borislavu Gligoreviću za silovanja na području Zvornika, vještakinja je zaključila kako žrtve trpe trajne duševne bolove sa umanjenjem opće životne aktivnosti.
Državno tužilaštvo je u završnoj riječi navelo da samo osuđujuća presuda i dugotrajna kazna zatvora Bošku Unčaninu, Marinku Miljeviću i Draganu Despotu može biti pravda za 78 bijelih nišana na mezarju u Velagićima kod Ključa.