Donedavni uposlenici organizacije nastale zalaganjem poglavara četiri religijske zajednice svjedoče o radnoj atmosferi zbog koje su napustili dobro plaćene poslove u Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine.
Posljednjeg junskog dana 1992. godine u mjestu Kerep, općina Gradačac, ubijeno je petnaest osoba bošnjačke nacionalnosti, za čiju smrt do danas niko nije odgovarao. Trinaest žrtava identificirano je odmah, a dvije porodice su trideset godina tražile Arziju Starčević i Safeta Imširovića. Svoju priču podijelili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), da poruče kako nikad nisu odustali u nadi da će, kao i oni, i druge porodice koje tragaju za svojim članovima pronaći smiraj.
U selu Žulje kod Nevesinja u ljeto 1992. godine ubijene su 33 osobe, a za tijelima većine se i danas traga. Kako vrijeme prolazi, porodice imaju sve manje nade da će ih pronaći ili da će oni koji su ih ubili odgovarati.
Početak rata, mobilizacija, zarobljeništvo, gubitak porodice i prijatelja, svjedočenja masakrima, a potom i dugogodišnji rad na predmetima ratnih zločina, ostavili su neizbrisiv trag na zdravlje advokata, sudija i tužilaca, ali i na njihovu profesiju.
Enes Uzunović odveden je početkom rata u Kazneno-popravni dom u Foči, gdje ga je posljednji put vidjela supruga, koja 30 godina kasnije sa sinom i dalje traga za njegovim posmrtnim ostacima. U razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Halida Konjo-Uzunović kaže da je ponosna što je sina izvela na pravi put, da joj utjehu pruža unuk koji nosi dedino ime, ali da prazninu na srcu ništa ne može nadomjestiti.
Sutra će, kao i svakog 5. februara, Almir Begić iz prikrajka posmatrati obilježavanje godišnjice masakra na sarajevskoj pijaci Markale, na kojoj je zajedno sa još 67 osoba čija imena danas zna napamet, 1994. godine stradao njegov otac Ćamil. O svom gubitku svjedočio je i pred Haškim tribunalom, a za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) prvi put govori za medije.
Čovjek koji je 1992. godine napustio svoj dom u Hrtkovcima u Srbiji nakon što je lider Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj raspirio antihrvatsko raspoloženje u ovom selu, danas pokušava da dobije odštetu.
Od 1992. godine do prekida vatre kojim je okončan sukob u Bosni i Hercegovini, srpske snage su držale pod opsadom grad Goražde, smješten u dolini rijeke Drine. Tokom borbi, dok je vojska bosanskih Srba gađala grad raketama i artiljerijskim granatama sa brda iznad Drine, ubijeno je ili ranjeno 7.000 civila, od kojih 548 djece. I pored velikog broja žrtava, još niko nije procesuiran za zločine koji su počinjeni nad stanovnicima ovog grada.
Istraga za ubistvo šest muškaraca zarobljenih 1994. u rejonu Šiljkovače kod Velike Kladuše već četvrti put tokom 17 godina prebačena između Kantonalnog i Državnog tužilaštva i brojnih tužilaca. Kako saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), u decembru je istraga ponovo bez rezultata vraćena na državni nivo, iako je od ovog neprocesuiranog zločina prošlo gotovo tri decenije tokom kojih su danas ogorčene porodice žrtava molile za pravdu.