Odbrana Miće Stanišića, kojeg je Haški tribunal osudio na 22 godine zatvora zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uputila je Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove (MMKS) zahtjev za njegovo prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Poljskoj.
Nakon što je Ante Nazor, historičar i direktor Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Republike Hrvatske (HMDCDR), izjavio u medijima da su priče o odgovornosti Hrvatske i pokušaju da podijeli BiH “laži, neutemeljene na izvorima” te da su “činjenice upravo suprotne”, Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska je ukazala na relevantne sudske presude i ove izjave nazvala revizionističkim.
Na suđenju za nepoštovanje odluka visokog predstavnika, svjedok Odbrane Milorada Dodika, Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpske, naveo je da je ukaz predsjednika republike dio ukupne zakonodavne procedure entiteta i da Ustav RS-a podrazumijeva da ga predsjednik potpiše.
Na suđenju za zločine na području Bosanske Krupe, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričao da je 1995. godine razgovarao sa zarobljenim vojnicima Vojske Republike Srpske (VRS) u prostorijama Vojne policije u Pištalinama, te da mu se nisu žalili i da su izgledali dobro.
Mane Đurić, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici optužen za zločine počinjene na području ove opštine, preminuo je u petak, potvrđeno je iz Boračke organizacije opštine Vlasenica za Detektor.
Na suđenju Mirzi Kapiću za planiranje terorističkog napada u Zenici, vještaci Odbrane iznijeli su nalaz i mišljenje na psihičko stanje optuženog, te zaključili da je sposoban učestvovati u krivičnom postupku.
Đorđe Ristanić, koji je nakon pravosnažne oslobađajuće presude za zločine u Brčkom tužio državu zbog nanesenog duševnog bola, povreda ugleda i časti, rekao je da su mjere zabrane koje je imao tokom postupka, ali čak i nakon njega, uticale na njegov porodični i poslovni život, te mentalno stanje.
Haška presuda i dokumenti koje je analizirao Detektor otkrivaju imena najmanje četiri osobe koje su izdavale odobrenja za odvođenje na prinudni rad logoraša iz “Heliodroma” tokom 1993. godine, a da nikada nisu procesuirane pred domaćim pravosuđem. Neki od njih bili su svjedoci uprkos činjenici da su zatočenici ranjavani, a neki i ubijeni u živom štitu, u koji su poslani iz nehumanih uslova logora.