“Počinjem ići psihologu i ona mi kaže da sam pod teškim mobingom i da li sam toga svjesna. Mislim, kakav mobing, to je Međureligijsko vijeće… I ja tako počinjem da razmišljam”, navodi ona.

Troje bivših uposlenika Vijeća su BIRN-u BiH uz izmjene zaštitu identiteta ispričali razloge svojih odlazaka i narušene atmosfere u ovoj organizaciji. Oni kažu da je najmanje devet upsolenika u posljednjih nekoliko godina napustilo dobro plaćen posao u Vijeću zbog izuzetno lošeg odnosa pojedinih nadređenih službenika prema radnicima.

Iz Međureligijskog vijeća nisu odgovorili na zahtjev za komentar ovakvih navoda.

Igor Kožemjakin, hazan Jevrejske opštine Sarajevo i bivši uposlenik Vijeća, također je potvrdio da odnosi u organizaciji nisu bili dovoljno dobri.

“Narušeni su međuljudski odnosi i to je ubrzalo moj odlazak”, kaže Kožemjanik o svom odlasku iz Međureligijskog vijeća.

Nekoliko sagovornika kazalo je da u Međureligijskom vijeću nije bilo reakcija na optužbe za verbalne napade na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.

Vladimir Andrle koji je donedavno bio službenik Vijeća za BIRN BiH potvrdio je da je u organizaciji bilo optužbi za govor mržnje.

“Od mog dolaska u MRV primijetio sam da su odnosi među kolegama veoma oštri i da je bilo optužbi za govor mržnje. Također sam primijetio da se po pitanju govora mržnje nije sprovela bilo kakva ozbiljna istraga, barem u periodu dok sam bio uposlenik MRV-a”, govori Andrle.

Neodgovorene žalbe uposlenika

Za Maju, koja je bila stručna savjetnica u Vijeću, sve je počelo 2018. godine.

Posebno joj je bilo teško, kako kaže, što nije imala podršku svog pretpostavljenog župnika koji ju je, kako tvrdi, tjerao na odmor uoči održavanja konferencije za koju je bila odgovorna, a što je ona odbila.

Ona kaže da je potom uslijedio otežan rad na organizaciji konferencije a kasnije i ignorisanje dopisa kojeg je jedan od njenih kolega uputio Izvršnom odboru i Skupštini Vijeća u kojem je pisao i o odnosu prema njoj.

Poslije svega kaže da je zatražila psihološku pomoć.

Župnik nije odgovarao na nekoliko poziva za komentar za ovu priču, uključujući direktne pozive i kontaktiranje putem službe za odnose s javnošću Međureligijskog vijeća.

Selma, bivša koordinatorica u Vijeću, govori kako je niz loših iskustava rezultirao time da je i ona morala otići. U organizaciji je provela 14 godina, ali je 2017. odlučila otići.

“Ja nisam otišla jer sam htjela nego što su pojedinci insistirali na tome. (…) U posljednje četiri godine devet osoba je napustilo MRV i mislim da to govori o zdravosti odnosno nezrelosti tog tijela”, kaže ona.

Sanja, bivša asistentica u Međureligijskom vijeću, tvrdi da je nekoliko njenih kolega, osim nje, napustilo Vijeće i da je to teško zamisliti s obzirom na to da ljudi u toj organizaciji imaju solidne pozicije i solidna primanja.

“To je jedan dovoljan pokazatelj kakva je atmosfera. Očekujete od ljudi da prepoznaju da griješe, da ne žele drugima nanijeti zlo. Onda se suočite sa čudnim situacijama za koje nemam objašnjenje. (…) Vidim da nisam sama u tome. Vidim i da druge kolege tako osjećaju i ne mogu shvatiti zašto se to dešava u MRV-u”, rekla je Sanja, koja je u organizaciji provela sedam godina.

Maja tvrdi da je tokom svog rada u Vijeću doživjela uznemiravanja i ono što tumači kao govor mržnje, uživo na radnom mjestu ali i na društvenoj mreži Facebook. Kaže da ju je jedna uposlenica Vijeća nazvala “četnikušom”.

“Dakle ‘prava četnikuša’, nije dovoljno da budem samo ‘četnikuša’. Prijetila je da će cijelo Sarajevo znati kako ‘mrzim muslimane i da neću moći naći posao’. Ja sam na to rekla da mi nije jasno da ona, koja prima platu i zahvaljujući SPC-u, dijeli post u kojem su sveštenici SPC-a označeni genocidnim. Ona je rekla da je to istina”, kaže Maja dok ističe da je Sarajevo njen grad, te da odlazi iz Vijeća bez pritužbe vjerskih službenika sa kojima je godinama sarađivala.

“To je moj najveći kapital”, zaključila je.

Ali ona kaže da kada je prijavila slučaj koji ju je uvrijedio, nije dobila podršku pojedinih nadređenih. Govori da je dobila odgovor da ruši organizaciju od drugog kolege.

“To je interpretirano kao da ja rušim Vijeće, što sam prijavila govor mržnje”, kaže ona i dodaje kako su dvojica nadređenih, iz Vrhbosanske nadbiskupije i Islamske zajednice, nakon toga tražili njen otkaz.

Oni nisu odgovarali na nekoliko poziva BIRN-a BiH, niti je bilo odgovora na osnovu upita Vijeću.

U oktobru 2020. godine Maja odlučuje dati otkaz. Proces odlaska iz Vijeća za nju je trajao gotovo cijelu godinu, a naposljetku je dobila rješenje o prekidu radnog odnosa u septembru 2021. godine.

Plemenita misija Međureligijskog vijeća

Bivša asistentica Sanja imala je slična iskustva.

“Ako neko ulazi u vašu kancelariju i tendeciozno zahtijeva od vas da ispunite neke zahtjeve koji nisu relevantni, onda taj neko napravi scenu kao da je ugrožen. Kad govorimo o psihološkom zlostavljanju, taj neko insistira da dostavite neke stvari na način koji nije neophodan. Ulazi u kancelariju, pravi tendenciozne scene kako bi se napravio problem. Nemam želju da više ikada uđem u te prostorije. Ni na slikama da ih vidim”, govori Sanja.

Njena kolegica Selma kaže da joj je u Vijeću, odlukama nadređenih, bilo zabranjeno odlaziti na teren, nije mogla prisustvovati sastancima, a zabranjeno joj je i gostovanje u televizijskim emisijama.

“Tu imam iskustvo nasilja nada mnom i iskustvo nasilja jednih među drugima. Sav taj rad je toliko toksičan da vas na kraju razboli. (…) Meni je trebalo 14 godina da shvatim – institucija se drži toliko koliko je potrebno za donatore, za slikanje, za kremu, za međunarodnu zajednicu. Ali kada je u pitanju funkcionalnost, ostvarivost na terenu, ostvarivost dijaloga – to je blokirano”, kaže bivša koordinatorica.

“Pojedinci u crkvama i vjerskim zajednicama su desno nastrojeni i takvih pojedinaca ima i u Međureligijskom vijeću i takvi pojedinci ne žele vidjeti dobro funkcionalno tijelo kao što je MRV. Na terenu, u zajednicama kao što je Livno, Orašje ili Goražde, ljudi žele dijalog, željni su inicijativa, ali im se ne da”, zaključila je Selma.

Sama misija Vijeća bila je neprikosnovena, kaže Kožemjakin, ali dodaje kako su odnosi bili takvi da je stvorena atmosfera bila neugodna. Za organizaciju veličine Vijeća, on kaže da su ponekada lošiji odnosi očekivani i da su se ranije “amortizovali preko Izvršnog odbora”.

“A nisam primijetio da je to do te mjere, da se može nazvati mobingom”, smatra on.

Kako se navodi na službenoj stranici, prvobitna ideja nastanka MRV-a, koje je pod takvim imenom nastalo prvo u svijetu, bilo je pomirenje među narodima u Bosni i Hercegovini ali i izgradnji građanskog društva kroz međureligijski dijalog.

Bivši uposlenici Vijeća sa kojima je razgovarao BIRN vjeruju da su doprinijeli ovom cilju svojim radom.

Sanja kaže kako je problem u pojedincima, a ne u organizaciji kao cjelini, organizaciji u kojoj iz ranijeg perioda pamti dobru atmosferu.

“Mislim da Međureligijsko vijeće puno toga može da pruži ovoj zemlji i već je puno toga napravljeno. (…) Divni ljudi sa kojima sam sarađivala više ne rade tu. Pitam se šta MRV danas predstavlja i čime se bavi. Neshvatljivo mi je da neko nešto što je građeno 20 godina pokušava da sruši”, smatra Sanja.

Iz Katoličke crkve, Islamske zajednice, Jevrejske zajednice u BiH i Srpske pravoslavne crkve nisu do trenutka objave teksta odgovorili na zahtjev BIRN-a BiH za komentar o radu Vijeća.