Muhamed Sadiković, koji je započeo davanje iskaza 27. januara ove godine, u nastavku svjedočenja je kazao da je nakon 11. juna 1992. vlast u Kotor-Varoši preuzeo Krizni štab čiji je predsjednik bio Nedeljko Đekanović zvani Neđo.
Sadiković je istakao kako misli da su članovi Kriznog štaba bili komandanti brigada, da je siguran da je član bio načelnik policijske stanice, te komandant Teritorijalne odbrane (TO) Manojlo Tepić. Pojasnio je da je neka imena “saznao odmah”, a jedan dio iz dokumenata u Haagu.
On je svjedočio na suđenju Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Aleksandaru Petroviću, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću, kojima je na teret stavljeno da su od juna 1992. do sredine 1994. godine učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na hrvatsko i bošnjačko stanovništvo na području Kotor-Varoši. Terete se za progon ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
U optužnici se navodi da je Peulić bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona, Petrović komandir Prve čete Drugog bataljona, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, Trivić komandant 22. brigade VRS-a, a Đekanović predsjednik Općine Kotor-Varoš i predsjednik Kriznog štaba.
Svjedok je naveo kako misli da bataljon koji je bio u Maslovarama, a čiji komandant je bio Slobodan Župljanin, nije učestvovao u akcijama od 11. juna 1992. u gradskom području, ali da ne zna zone odgovornosti. Dodao je i da misli da je taj bataljon pripadao VRS-u.
Sadiković je potvrdio navode iz izjave date Haškom tužilaštvu, prema kojoj je 10. juna u Maslovarama razgovarao sa Župljaninom, te kazao da ne vjeruje da je optuženi znao da će doći do preuzimanja vlasti naredni dan. Svjedok je pojasnio i da mu je Župljanin u drugom razgovoru ponovio da nije znao da će doći do preuzimanja vlasti.
Župljanin je, kako je rekao Sadiković, u večernjim satima 10. juna dobio kovertu i “uputstvo šta mu je raditi”.
“U početku su bili organizovani konvoji i Bošnjaci i Hrvati su polako počeli izlaziti. To je trajalo do onog dana kada smo mi izašli u desetom mjesecu”, rekao je svjedok govoreći o tome kako su ratna dejstva uticala na nacionalni sastav na području Kotor-Varoši.
Svjedok je naveo da ima saznanja da je jedna grupa “razbijena”, te da se jedan dio predao u Grabovicu gdje se desio “veliki masakr”.
Odbrana Peulića je svjedoka, između ostalog, ispitivala i na okolnosti formiranja pokreta otpora, odnosno odreda, te upitala ga da li su bili napadi na srpska mjesta 1992. od strane “njihovih snaga”.
“Nažalost, jeste na selo Serdare. Ja nisam učestvovao…”, odgovorio je Sadiković, dodavši da ima saznanja da su te prilike osim vojnika stradali i civili, te da je bilo “djelomično paljenje kuća”.
Odbrani Župljanina svjedok je potvrdio da mu, do dobivanja informacije o Grabovici, niko nije spomenuo da je Drugi bataljon bio na potezu Grabovice.
Suđenje će se nastaviti 24. marta.
