Nedeljko Mitrović, koji je, kao i Mandić, član Savjetodavnog odbora Instituta za traženje nestalih u BiH, kazao je da su na sjednicama ovog tijela okupljali predstavnike udruženja žrtava i trudili se da imaju dobre odnose.
Mandić je, kako je rekao, sa nekim predstavnicima udruženja imao vrlo dobre i drugarske odnose. Mitrović je kazao i da je Mandić 2010. otišao u Potočare i da su ga zbog toga kritikovala neka srpska udruženja, jer je to učinio iako bošnjačka udruženja nisu prethodno prihvatila inicijativu da obiđu spomen-obilježja srpskim žrtvama.
On je rekao da je spornu izjavu na televiziji “Elta” pogledao naknadno, jer je bio zaintrigiran postupkom koji je pokrenut. Mandić je u emisiji, između ostalog, kazao da je one koji su 1992. i 1993. godine činili zločine nad Srbima, u julu 1995. stigla “božija pravda”.
“Izjava je proizašla iz frustracije i nezadovoljstva procesuiranjem ratnih zločina i traženjem nestalih. Nisam vidio namjeru vrijeđanja… Ponekad se čuju daleko gore izjave… Žao mi je ako su bošnjačke žrtve doživjele uvredu. Srpska strana imala je više razloga da pokreće ovakve postupke”, rekao je Mitrović.
On je potvrdio da je, kao i Mandić, 2014. dobio neprimjerenu “čestitku” za 9. januar, Dan Republike Srpske. Kako je naveo, na njoj su bile slike skeletnih ostataka i tekst o “genocidu srpskog naroda koji se odnosi na stvaranje Republike Srpske”.
Prema svjedoku, Mandić je želio da Savjetodavni odbor o tome zauzme stav, ali njegova inicijativa nije dobila podršku bošnjačkih i hrvatskih udruženja. Kazao je da je jedna od predstavnica bošnjačkog udruženja rekla da joj nije bilo ponuđeno da potpiše “čestitku”, ali da bi to učinila.
Mandiću, koji je predsjednik Udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije, za izazivanje nacionalne mržnje sudi se sa uposlenicima “Elta” televizije – Dejanom Rakitom, Marijanom Savić i Mirom Kostović. Optuženo je i preduzeće “Stijena herc”.
Kao svjedok Odbrane saslušan je Milutin Mišić, član kolegijuma direktora Instituta za nestale. On je takođe potvrdio da je 2014. dobio “čestitku” sa “uvredljivim sadržajem”.
“Mi smo na kolegijumu pokušali da to uvrstimo na dnevni red, ali nije bilo volje”, kazao je Mišić.
On je dodao da je kasnije, nakon Mandićeve izjave, Amor Mašović, takođe član kolegijuma direktora Instituta, tražio da Upravni odbor Instituta raspravlja o toj izjavi i da se razmatra odgovornost Mandića. Na kraju, kako je dodao, nije bilo konkretnih aktivnosti po tom pitanju.
“Mandić mi je objašnjavao njegovo razočaranje što se izjava tumači zlonamjerno i što pokušavaju omalovažiti njegov dosadašnji rad na traženju nestalih”, rekao je Mišić.
On smatra da je Mandić trebalo da pojasni svoje riječi ili da “eventualno uputi izvinjenje uvrijeđenim”. Mišić je izrazio i razumijevanje za žrtve, koje imaju puno “gorčine i ogorčenja”. Prema njegovom mišljenju, Mandić je kao žrtva diskriminisan.
Svjedok Mišić je potvrdio da je Institut od Tužilaštva dobijao dopise u kojima je traženo da provjere određena lica pod istragom u evidenciji nestalih sa područja Srebrenice.
Suđenje se nastavlja 25. januara.
