Osobe koje su preživjele seksualno nasilje tokom rata nisu na odgovarajući način tretirane u bh. društvu, zaključeno je na okruglom stolu organiziranom u Sarajevu povodom Međunarodnog dana eliminacije seksualnog nasilja u konfliktu.
Saliha Đuderija, pomoćnica državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice, rekla je da su očekivanja žrtava veoma velika, ali i da mnoga nisu ispunjena.
“Kritika svima jeste jedan nekontinuirani rad”, istakla je Đuderija, izrazivši nadu da će preporuke koje su sastavni dio istraživanja o stigmatizaciji osoba biti iskorištene na najbolji mogući način.
Istraživačica Selma Begić je kazala da je istraživanje bazirano na povjerenju te da su ispitanici oba spola prolazili određenu vrstu podrške. Prema njenim riječima, puno ozbiljnija je situacija kod ljudi koji nisu progovorili o seksualnom nasilju.
“Govoreći o samostigmi, svi osjećaju sram i krivnju i ne žele da pričaju o tome. Kod većine postoji strah da će ostaviti pečat na čitavu porodicu. Dvije trećine ispitanika su bile izložene osudi, vrijeđanju i ponižavanju zajednice kada je ta zajednica saznala da su bili žrtve seksualnog nasilja”, rekla je Begić.
Lejla Sadić je radila intervjue sa ispitanicima i zaključila je da su traume kod žena još uvijek otvorena rana. Za Sadić je bilo najteže vođenje intervjua s muškarcima koji su pretrpjeli seksualnu traumu.
“Nalazi ovog istraživanja upućuju da osobe koje su preživjele seksualno nasilje u konfliktu nisu adektvatno tretirane u bosanskohercegovačkom društvu. Marginalizaciju i stigmatizaciju doživljavaju u svakodnevnom životu”, kazala je neuropsihijatrica Esmina Avdibegović.
Prema njenim riječima, seksualno nasilje i stigmatizacija idu “ruku pod ruku”, jako je bitno raditi na stigmi kako bi se ona eliminisala, jer je ona najveća prepreka da žrtva progovori i da se počinilac kazni.
Avdibegović je dodala da javnost nije informisana o problemima i statusu žrtava seksualnog nasilja, naglasivši da im veliku podršku pružaju nevladine organizacije kroz medicinsku i psihološku pomoć.
Od preporuka koje su donesene, istaknuto je da mora biti dostupna psihosocijalna rehabilitacija, kao i dobra saradnja između vladinog i nevladinog sektora, te pristup kompenzaciji ili materijalnoj odšteti treba biti omogućen svim žrtvama. Također, potrebno je iznositi informacije o statusu civilnih žrtava rata, kako bi se smanjili otpori u javnosti, i provoditi kampanje usmjerene na smanjenje stigme.