Prema ukrajinskoj organizaciji “Medijska inicijativa za ljudska prava” (MIHR), Roshchyna je radila kao slobodna novinarka za brojne ukrajinske i međunarodne medijske kuće kada je nestala u augustu 2023. godine, tokom terenske posjete dijelu ukrajinske jugoistočne regije Zaporožja pod ruskom okupacijom.

Roshchyna je prikupljala materijal za izvještaje o izborima za rusku skupštinu koje provode okupatori, posljedicama uništenja hidroelektrane Kakhovka i situaciji u zaporoškoj nuklearnoj elektrani u Eherhodaru.

Rusija ju je držala u izolaciji više od godinu dana, navode iz MIHR-a, službeno priznajući da je pritvorena tek u maju 2024., ali bez pojašnjenja pravnih postupaka protiv nje ili dozvole da se susretne sa advokatom.

“Postojala je izuzetno ograničena količina informacija, nije bilo odgovora na službene zahtjeve porodice. Porodica je već dugo u stanju takve neizvjesnosti da se to može smatrati torturom, jer neizvjesnost oko sudbine člana porodice utiče na psihoemocionalno stanje te porodice”, kaže Yevheniia Kapalkina iz organizacije za ljudska prava Ukrajinska pravna savjetodavna grupa, koja zastupa porodicu.

Iz ukrajinske organizacije za zaštitu medija Institut za masovno informisanje (IMI) navode da su 30 novinara trenutno nezakonito zatvorile ruske snage na ukrajinskoj okupiranoj teritoriji, uključujući Krim.

Prema riječima predsjednice IMI-a Oksane Romaniuk, Rusija i njeni posrednici su od 2014. godine pritvorili 60 medijskih djelatnika, građana, novinara i blogera. Neki od njih su, prema njenim navodima, proizvoljno pritvoreni bez ikakvih optužbi ili proceduralnog statusa.

Kako navodi Kapalkina, rusko Ministarstvo odbrane porodicama pritvorenika koje drži Rusija prenosi samo djelimične informacije putem Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK).

Informacije se ne daju u svim slučajevima, a i kada se daju, to često nije dovoljno da porodice razumiju trenutnu situaciju u kojoj se drže njihovi najmiliji, jer te informacije primaju sa zakašnjenjem, a sva prepiska je cenzurisana.

Prema objavi na Facebooku Tetiane Katrychenko, direktorice MIHR-a, Roshchyna je držana u barem dvije kažnjeničke kolonije, i to u Berdiansku pod ruskom okupacijom i u Taganrogu u regiji Rostov u Rusiji. 

“Od prvih mjeseci invazije punih razmjera, Rusi koriste oba ta mjesta za pritvaranje ukrajinskih vojnika i civila, uključujući žene”, napisala je Katrychenko.

“Taganrog (i Berdiansk, gdje je dokumentovano mučenje električnim šokovima) poznat je kao jedno od najbrutalnijih mjesta pritvaranja Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji. Bivši zatvorenici nazivaju ga paklom na zemlji”, dodaje ona.

Novinari se smatraju ‘neprijateljima’ 


Predsjednica IMI-a Oksana Romaniuk tvrdi da je Rusija u više navrata nastojala prikazati zarobljene ukrajinske civile kao ratne zarobljenike.

“Primjer je Dmytro Khyliuk [dopisnik ukrajinske novinske agencije UNIAN]. S vremena na vrijeme vidimo da se njegovo ime spominje na raznim ruskim kanalima na Telegramu, te da se označava kao neka vrsta vojnog lica. Ali on apsolutno nije imao nikakve veze s vojskom. Na ovaj način Rusi pokušavaju obrazložiti zašto nezakonito u pritvoru drže civila”, kaže Romaniuk.

Prema IMI-u, gotovo svi oni koji su pušteni iz proizvoljnog zatvora svjedoče o mučenju, zlostavljanju, kao i o odbijanju pružanja medicinske pomoći zatvorenicima u pritvorskim objektima.

“Rusija novinare smatra neprijateljima”, navodi Romaniuk.

“To vidimo ne samo po načinu na koji uzimaju novinare za taoce. To vidimo i kada ruski snajperisti pucaju na ljude s novinarskim oznakama”, kaže.

Kao primjer navodi slučaj Bohdana Bitika, Ukrajinca koji je radio za italijanski list La Repubblica, a ubijen je u ruskom napadu na Herson u aprilu 2023. godine.

“Pogodio ga je snajper iako je nosio ovaj plavi prsluk sa oznakom ‘Press’, a u rukama je imao kameru”, objašnjava ona.

Kako navode iz IMI-a, od početka sveobuhvatne invazije Rusija je u Ukrajini ubila 12 novinara, kako domaćih tako i stranih, dok su obavljali svoje profesionalne dužnosti.

Načelnik Odjela za krivičnopravnu politiku pri Uredu glavnog tužitelja Ukrajine Oleksiy Bonyuk izjavio je da je do novembra 2024. taj ured vršio istrage o 107 ratnih zločina počinjenih nad novinarima.

Prema riječima Bonyuka, do sada su podignute četiri optužnice u predmetima povezanim sa zločinima nad novinarima, a u njima je optuženo devet osoba, od kojih su tri već proglašene krivim.

Otmice su ‘sistematske’, tvrde aktivisti

Neki ukrajinski novinari nezakonito su pritvoreni u Rusiji tokom skoro cijelog razdoblja ruske invazije punih razmjera, kao što je slučaj s Dmytrom Khyliukom, dopisnikom novinske agencije UNIAN.

Khyliuka i njegovog oca ruska vojska je otela u martu 2022., prilikom okupacije Kijevske regije, iz njihovog rodnog sela Kozarovychi. Osam dana kasnije, njegov otac je pušten.

Ruska vojska prvo je držala Khyliuka u jednom skladištu u Kozarovychima i susjednom selu Dymer u Kijevskoj regiji, a kasnije su ga poveli sa sobom prilikom povlačenja.

Dugo vremena nije bilo informacija o tome gdje se nalazi Khyliuk. Ali iz intervjua sa oslobođenim ukrajinskim ratnim zarobljenicima njegova rodbina i ukrajinski borci za ljudska prava saznali su da je prebačen u selo Pakino u ruskoj Vladimirskoj oblasti, istočno od Moskve.

Oksana Mykhalevych, odvjetnica njegove porodice, navodi da su ovog proljeća Khyliukovi roditelji primili poruku od ruskog Ministarstva odbrane kojom se potvrđuje da se njihov sin nalazi u pritvoru u Rusiji. Od tada nisu ništa više čuli.

Prema riječima Mykhalevych, rusko pismo se poziva na međunarodne konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima i navodi da su podaci o njemu i njegov zatvorski karton preneseni MKCK-u.

Khyliukova porodica mu je potom pokušala pisati.

“Kada su neki zatvorenici koji su bili u kontaktu s Dmytrom tokom zatočeništva konačno pušteni, rekli su da Dmytro nije primao nikakva pisma od svoje porodice”, navodi Mykhalevych.

“Dakle, taj mehanizam predviđen Ženevskim konvencijama na koji se rusko Ministarstvo odbrane poziva u tom pismu, ne funkcioniše. Napisali su da se možete prijaviti putem MKCK-a i poslati korespondenciju i pakete, te da će isti biti uručeni. Ali ništa od toga se ne događa”, dodaje Mykhalevych.

U julu 2024. “Reporteri bez granica” objavili su svedočenje jednog Ukrajinca ratnog zarobljenika nakon puštanja iz zatočeništva. On je kazao da je proveo skoro godinu dana u istoj ćeliji s Khyliukom.

Prema izjavi oslobođenog zarobljenika, Khyliuk “nije imao više od 45 kilograma” u vrijeme kada su bili skupa i nije mnogo ličio na osobu s fotografija koje su mu pokazane radi identifikacije.

U izvještaju o ukrajinskim civilima koje je Rusija proizvoljno pritvorila, a koji je objavljen na proljeće ove godine, međunarodni stručnjaci iz OSCE-ovog Moskovskog mehanizma navode da su novinari i zaštitnici ljudskih prava posebno meta prisilnih nestanaka i proizvoljnog pritvaranja u Rusiji, skupa s lokalnim vlastima i drugim javnim ličnostima koje Rusi smatraju lokalnim stvarateljima javnog mišljenja.

Izvršna direktorica MIHR-a Tetiana Katrychenko rekla je da Rusija od 2014. godine prati ljude koji pokušavaju izvještavati o tome šta se događa pod okupacijom. Ona tvrdi da se ne napadaju samo profesionalni novinari, već i ljudi koji su odlučili preuzeti posao izvještavanja u mjestima iz kojih su profesionalni ukrajinski novinari bili prisiljeni otići iz sigurnosnih razloga.

“Ne radi se toliko o [izvještavanju o] kretanju vojnih snaga i opreme, već i o trivijalnim stvarima poput policijskog sata, činjenice da je određeno područje zapravo pogođeno artiljerijom ili dronovima”, objašnjava Katrychenko.

“Znamo da se u Donjecku pod ruskom okupacijom u kažnjeničkim kolonijama, a prije toga i u istražnim pritvorskim centrima, drži grupa ljudi koji su pisali tweetove o događajima u gradu. I zbog toga su pritvoreni, a okupacijske vlasti su ih u svojim objavama nazivale ‘Twitteristima’. Dakle, to je definitivno pokušaj Rusije da zatvori kanale koji prenose informacije javnosti”, rekla je ona.

Do momenta objave ovog teksta, rusko Ministarstvo odbrane i Zatvorska služba nisu odgovorili na pitanja o prisilno nestalim ukrajinskim novinarima.

Kateryna Dyachuk, šefica Odjela za praćenje slobode govora pri Institutu za masovno informisanje, navodi da je od 2014. godine, kada je Rusija počela zauzimati ukrajinsku teritoriju, IMI zabilježio 634 navodna zločina protiv medija, uključujući ubistva, cyber napade i napade na medijsku infrastrukturu, kao što je granatiranje ukrajinskih televizijskih tornjeva.

“Rusija čini sve što može da izbriše informacije koje novinari prikupljaju i otkrivaju svijetu”, navodi Dyachuk.

“Rusija čini sve da ih ušutka”, dodaje ona.