“Nasilje je prezastupljeno u našem okruženju, a prisutan je izuzetno veliki broj izvještaja o slučajevima nasilja, ali, nažalost, mali broj njih je o nasilju kao o fenomenu koji zahtijeva institucionalni odgovor, neki tematski, analitičan pristup i slično”, kaže ona.

Kroz svoj rad istraživačice u Mediacentru, Zulić uočava greške u medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju.

“Mi iz Mediacentra Sarajevo smo nekoliko puta provodili analize, kada se slučaj desi, i zajedno s urednicima, urednicama, novinarima i novinarkama kreirali preporuke u prevazilaženju ključnih grešaka koje primjećujemo da se uzastopno pojavljuju. Jedna od njih je bio fokus isključivo na slučaj i fokus na identitet osobe koja je preživjela nasilje, i to najčešće u slučaju kada je u pitanju femicid”, kaže ona.

Napominje da je u takvim slučajevima važno zaštititi identitet žrtve i identitet porodice, a fokus staviti na institucije i institucionalni odgovor, kaže Zulić. Prema njenim riječima, potrebno je istražiti da li je bilo prethodnog prijavljivanja nasilja, koristiti relevantne i značajne izvore i koristiti institucije koje su uključene u odgovor na nasilje, a ne izvore koji nisu akreditovani.

“Čest je slučaj da se koristi komšija ili komšinica kao izvor, i na to smo značajno upućivali. Taj pristup uvijek relativizira i opravdava nasilje, ne shvaćajući širi kontekst. Često ćete čuti izjavu komšije ili komšinice da je počinitelj nasilja bio divan komšija, miran, tih i povučen čovjek”, govori ona.

Oblici neetičkog izvještavanja prepoznati su i u naslovima, pojašnjava Zulić, ali i naglašava da postoje brojni izazovi na različitim nivoima s kojima se novinari susreću tokom izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju.

Navodi da je Mediacentar radio na uključivanju lokalnih medijskih redakcija u rad multisektorskog tima, koji na lokalnom nivou radi na slučajevima odgovora na nasilje.

Pojašnjava da su u nekim zajednicama lokalni mediji prepoznati kao prve kontakt-osobe kojima se obraća žrtva nasilja.

“Drugi izazov jeste taj da medij može, ukoliko se radi o maloj zajednici, biti meta nasilnika u smislu osvetničkog djelovanja ukoliko izvijesti o slučaju nasilja”, govori ona.

Jedan od razloga zbog kojih mediji prave greške u izvještavanju jeste nemogućnost pristupa edukacijama, što Zulić smatra dodatnim izazovom za medije.

“Medijske redakcije, koje djeluju u brzini, nemaju vremena da pošalju novinare i novinarke na dodatnu edukaciju ili nemaju mogućnosti da dodijele specifično jednoj osobi da se usavršava u radu na ovoj temi”, kaže.

Zulić ističe da se tokom kampanje “16 dana aktivizma” bilježi porast prijave nasilja jer su, prema njenom mišljenju, žene koje trpe nasilje ohrabrene porukama, povećanim medijskim izvještavanjem.

U razgovoru s aktivistkinjama, Zulić je zaključila da društvo više ne reaguje na poruke kao što su “Stop nasilju” ili “Prijavite nasilje”. Poruke koje će pratiti ovogodišnju kampanju usmjerene su na mlađe osobe koje se ne prepoznaju u ovoj oblasti, koje bi se uključile, ali ne znaju kako.

“Znam da ‘Udružene žene’ u Banjaluci imaju poruku ‘Ko će, ako ne mi’. Ako mi koji radimo u ovoj oblasti pustimo da se realiziraju nazadni trendovi, da medijski prostor zauzmu nazadne politike koje čak promoviraju vraćanje žene u privatnu sferu, koje čak promoviraju različite oblike institucionalnog nasilja ili nasilja unutar porodice, ako mi dignemo ruke od toga, ko će onda na tome raditi? U kom smjeru društvo ide?”, zaključuje Zulić za kampanju Detektora povodom ovogodišnje međunarodne kampanje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.

Ovu kampanju, pokrenutu 1991. godine, danas obilježava 6.000 organizacija širom svijeta, a počinje 25. novembra, na Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama, i traje sve do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava.

Važni kontakti za prijavu nasilja:

POLICIJA: 122

SOS telefon za žrtve nasilja u Federaciji BiH: 1264

SOS telefon za žrtve nasilja u RS-u: 1265