Mala država, velike platforme: Novi način shvatanja moderacije interneta

Na panelu petog Foruma za upravljanje internetom održanog u Sarajevu razmijenjena su znanja o tome kako male države poput BiH moderiraju sadržaj na internetu, odnosno na velikim platformama i društvenim mrežama.

Jillian C. York, direktorica “Electronic Frontier Foundation”, rekla je da moderacija sadržaja na društvenim mrežama 2008. godine nije bila ni slična onome s čime se susrećemo danas.

“Tada su platforme bile još male. Sada je svijet drugačiji i imamo različite platforme, različita pravila i regulacije unutar samih država. Isprva je postojala moderacija koju su vodili ljudi, a danas se moderacija svodi na algoritamski način. Čak 90 posto ‘Mete’, kompanije vlasnice Facebooka i Instagrama, prvo se moderira preko algoritama”, kazala je York.

Navela je kako platforme nerijetko u treće zemlje izvoze pogled na svijet koji odgovara pogledu iz njihove matične zemlje. Pa je tako shvatanje prava na slobodu izražavanja u Sjedinjenim Američkim Državama drugačije od strožijeg shvatanja zastupljenog u Njemačkoj, posebno imajući u vidu govor mržnje.

Također, problemi se očituju i u tehničkom pokriću zadatka moderiranja.

“Tokom genocida u Mijanmaru postojalo je osam ljudi koji su moderirali jednu društvenu mrežu. Moderacija se mora dešavati u lokalnom kontekstu. Ono što znamo jeste da je dobra moderacija i dobro shvatanje lokalne kulture ključno”, rekla je York.

Rješavajući takve neusklađenosti, male države i društva teško dolaze u fokus. Uz to, York tvrdi da moderatori posvećeni jednoj državi često žive u nekoj drugoj, te da je moderacija u slučaju Gaze i Palestine pod pritiskom izvana.

Kazala je kako nema podatak o broju moderatora “Mete” koji su posvećeni sadržaju u Bosni i Hercegovini.

“U malim zemljama moderacija nije konzistentna, a i ne obraća se pažnja na lokalne specifičnosti”, rekla je York, naglašavajući kako se ponekad dešava prevelik utjecaj iz društvenih mreža na mala društva.

Koordinatorica politika CSO-a “Zašto ne” Maida Ćulahović skrenula je pažnju na problem nejasne uloge institucija Bosne i Hercegovine u rješavanju problema moderacije.

“Uloga institucija mora biti jasno porpisana. Mi to nemamo. Davno smo pričali o internetu koji je bio oslobođen regulacije, kada je uloga bila tehnička i pasivna, kao posrednici između postavljača i konzumenata sadržaja”, kazala je Ćulahović.

Rekla je kako se mora razlikovati nezakonit sadržaj na internetu od štetnog sadržaja koji nije nužno nezakonit, ali čije širenje izaziva negativne posljedice na slobodu izražavanja, javni diskurs i demokratske procese.

“Trebamo se zalagati za smislen i provodiv pristup imajući u vidu čime mi raspolažemo i kako utječemo na velike platforme, jer smo mali i nismo toliko relevantni”, kazala je Ćulahović, dodajući da je dobar evropski primjer male zemlje Slovačka, s malim brojem moderatora na maternjem jeziku, ali da su se uspjeli nametnuti.

Maja Ćalović iz Koalicije za moderaciju sadržaja također je naglasila kako veličina tržišta, naš jezik i broj govornika ne stavlja Bosnu i Hercegovinu na mapu velikih platformi, ali to čini potrebu za zajedničko djelovanje nevladinog sektora.

“Tu su organizacije koje su specijalizirane za različite stvari – napade na LGBT, dezinformacije, govor mržnje. (…) Potrebno da je da osnažujemo civilni sektor, ali i druge koji su uključeni u ove procese, kako bi bili što aktivniji u tome”, rekla je Ćalović.

Konstatovano je da za kršenje zakona na internetu postoje načini rješavanja kroz prijavu policiji, agencijama za zaštitu podataka, Vijeću za štampu te organizacijama koje se bave dezinformacijama.

“Ali ne postoji tačka gdje se to može iskomunicirati prema platformama jer nemamo kapacitet za to”, kazala je Ćalović.

Ona je podsjetila da postoje mehanizmi unutar samih platformi koji se baziraju na smjernicama, a to je miks zakonskih odrednica, poslovnih praksi i donekle kulturoloških stavova kompanija koje su iz određene zemlje.

“Sve one imaju alate za prijavu određenih vrsta sadržaja. Koliko je on efikasan, svako može navesti primjere koliko se brzo reaguje i da li se reaguje”, zaključila je Ćalović.

Edin Ikanović iz Memorijalnog centra Srebrenica se fokusirao na negiranje genocida na internetu napravivši poređenje s velikim brojem slučajeva i jako malim brojem optužnica.

“Sada ponovo dolazimo u situaciju kada se broj negiranja opet povećava jer nemamo rezultat od pravosuđa”, rekao je on.

Za njega je važna činjenica da prijava spornog sadržaja negiranja genocida u Srebrenici često zahtijeva naporan rad, a ne samo jedan klik.

“Znamo kako prijavljujemo sadržaj i znamo proceduru. Prijavljivanje od jedne osobe ne znači ništa. Da bi se neki sadržaj uklonio – moraš angažovati armiju ljudi i tek tada postoji mogućnost za skidanje tog sadržaja”, zaključio je Ikanović.