Alia ne skida osmijeh s lica dok u ruci drži buket cvijeća umotan u crveni papir sa zlatnim ivicama. Nestrpljivo pregleda lica putnika dok izlaze iz pasoške zone sarajevskog aerodroma. Ona među njima traži svog supruga, koji stiže iz Gaze. Nije ga vidjela punih 20 mjeseci, kada je početak rata 2023. godine prekinuo njihove planove za proslavu vjenčanja.
Kada ga konačno ugleda, ona maše visoko podignutom rukom dok stoji s majkom, ocem i sestrom. U očima njene majke su suze dok grli Mustafu. Zajedno se slikaju i odlaze u svoj dom u Sarajevu, gdje žive nakon što su izbjegli iz Gaze.
“Hvala Bogu, osjećaj je bio divan. U isto vrijeme i tužan”, kaže Alia.
“Mustafa se spasio iz rata. Ljudi u Gazi trenutno nisu spašeni od rata”, kaže ona.
Kada nekoliko dana nakon dolaska pričamo s Mustafom, kaže da je umoran i da mu sada treba dugi odmor od svega što je doživio u Gazi.
“Koliko god sam sretan ovdje u Bosni, toliko sam tužan zbog situacije u Gazi”, kaže.
U jesen 2023. godine radovao se zbog zaruka i ceremonije sklapanja braka s Aliom, ali je početak rata spriječio proslavu koju su planirali i već poslali pozivnice porodici i prijateljima.
Alia je s ocem, doktorom koji je studirao u Sarajevu, gdje je proveo i posljednji rat, prvom prilikom izašla iz Gaze i došla u Bosnu i Hercegovinu. Ali Mustafa je želio ostati s ocem, koji je u međuvremenu preminuo, pa je sada nakon dugih procedura konačno uspio doći supruzi u Sarajevo.
Iako su neko vrijeme bili oboje u Gazi istovremeno, nisu se mogli viđati zbog barikada.
“Nije bilo dozvoljeno kretanje. On je bio u jednom naselju, a ja u drugom. Kada smo krenuli bez Mustafe, zaista je bilo jako teško”, prisjeća se Alia.
Od toga dana počinje borba s komunikacijom jer je signal u Gazi jako loš. Alia i Mustafa nisu se mogli čuti po deset dana zbog prekida telefonskih i internet veza.
“Kasnije smo uspjeli nabaviti neke elektronske kartice, pa sam uspijevao s njom sedmično jedanput razgovarati. Jer u Gazi nije više od toga bilo dostupno. Suočavao sam se s poteškoćama u komunikaciji sa suprugom”, kaže Mustafa.
Svako iščekivanje poziva za Aliu su bili vječnost. Ali svaki novi poziv bio je znak da je Mustafa živ.
“Kad god ga uspijem dobiti na WhatsApp na minutu, uvijek čujem granatiranje koje je tako žestoko da ne mogu nastaviti razgovarati s njim”, prisjeća se Alia.
U Gazi je Mustafa morao kilometrima pješačiti kako bi pronašao nekoga ko ima akumulator koji puni preko solarne energije kako bi mogao sat ili dva napuniti telefon.
“Morao sam uložiti veliki napor da bih ostvario komunikaciju sa mojom suprugom. Nije bilo eleketrične energije. Čekao sam po deset sati da dođem na red kako bih napunio mobitel”, objašnjava Mustafa.
I kada bi se napunio telefon, problem postaje uspostavljanje veze. Elektronske kartice su skupe, ali su jedini način komunikacije.
“Dogovarao sam se s vlasnikom kartice i po sedam dana unaprijed da mi omogući da razgovaram deset minuta sa suprugom. Bilo je teško. Morao sam ići na mjesta udaljena i po tri-četiri kilometra”, kaže Mustafa.
Izraelska vojska je u napadima uništila većinu mobilnih tornjeva. Dana Hamdan povremeno pomaže bh. humanitarnim organizacijama da se povežu s ljudima u Gazi. Ova studentica engleskog jezika i književnosti objašnjava kako održavaju veze sa svijetom.
Jedna od metoda kojom se koriste kako bi uspostavili sigal jeste SIM kartica koja pronalazi dostupnu mrežu i uspostavlja konekciju. Lokalne mreže ipak imaju slab signal.
“Ako želite da otvorite neke web stranice ili nešto slično, ne možete jer vam jedva pušta neke obavijesti i možete samo slati nekoliko poruka”, kaže Dana.
Postoji mogućnost odlaska u internet kafiće, ali se i oni bombarduju. Svaki dan je novi izazov.
Ahmad Alsadeh iz palestinskog ogranka organizacije Internet Society objašnjava da je teško komunicirati s ljudima u Gazi, ne samo zbog infrastrukture ili same veze već i iz sigurnosnih razloga.
I prije posljednjeg napada na Gazu, ljudi su imali ograničenu konekciju jer u Gazi postoji samo zastarjela 2G mreža. Za bolji signal potrebno je izaći na višu površinu, poput zgrade.
“Ali to ih može dovesti u opasnost da budu strijeljani od Izraela… Znate, sve je zapravo uništeno, nije samo komunikacijska infrastruktura”, kaže Alsadeh.
Danas porodica Shaheen iz Sarajeva i dalje pokušava komunicirati s porodicom koja je ostala u Gazi. Nadaju se da će rat uskoro prestati i da će se moći vratiti u Gazu.
“Naravno da bih se voljela vratiti. Nema ništa ljepše od domovine. Jako sam poželjela Gazu. U ovom trenutku to je jako teško”, kaže Alia.