Vijest

Ukrajina ne stiže da kazni sve zločine protiv djece

11. Decembra 2024.13:38
Ukrajinske agencije za provođenje zakona vode istrage u više od 4.000 krivičnih postupaka o zločinima protiv djece, od kojih se stotine slučajeva odnose na ilegalne deportacije i prisilno raseljavanje.

This post is also available in: English

Škola u skloništu. Foto: EPA

Nakon ruske invazije, Ukrajina se suočila s velikim brojem ilegalnih deportacija, dok su ruske snage masovno odvodile djecu sa svih linija sukoba, odnosno sa sjeverne granice s Bjelorusijom, iz istočnih regija, a najviše iz južne oblasti Hersona koja je većim dijelom okupirana.

Kada su ukrajinske Oružane snage u jesen 2022. povratile dio regije Herson, istražiteljima i policajcima je otkrivena jasna slika o posljedicama otmica djece, jer su stotine školaraca i tinejdžera odvedene u Rusiju i na okupirani Krim, u takozvane kampove za odmor. Prema riječima ukrajinskih policijskih službenika, bilo je više od 1.500 djece koja su odvojena od roditelja jer nisu vraćena kući iz kampova na jugu. Njihovi srodnici su se obratili policiji koja je za djecom započela potragu.

Olha Poedynok, doktorica prava, advokatica i vanredna profesorica međunarodnog prava na Institutu za međunarodne odnose Kijevskog nacionalnog univerziteta “Taras Ševčenko”, kaže da međunarodno humanitarno pravo djecu smatra civilima i najranjivijom grupom, zbog čega im se pruža opća i posebna zaštita, a njihova deportacija je najstrožije zabranjena.

“Djeca su budućnost svake zajednice, a ako se dijete oduzme iz zajednice, to ubija njenu budućnost. Stoga se ponekad deportacija može smatrati oruđem čiji je cilj uništenje cijele zajednice”, kaže Poedynok.

Intervjuisanje maloljetnika je način dokumentovanja ovog krivičnog djela koji zahtijeva posebna znanja i vještine istražitelja. Pravna priroda i osjetljivost ovog procesa, s jedne strane zahtijeva prisustvo zakonskih zastupnika, koji obično imaju autoritet i povjerenje djeteta, a s druge strane mogu spriječiti uspostavljanje kontakta i dobijanje istinitog svjedočenja. Svaki slučaj nezakonite deportacije ima jedinstvene okolnosti za koje istražitelji moraju ispravno utvrditi prisustvo ili odsustvo objekta krivičnog djela.

Na okupiranim teritorijama vlasti uvode stabilnu administrativnu kontrolu, koja prvenstveno pokriva socijalnu i obrazovnu sferu, te Rusi – kroz propagandne narative – zastrašuju i psihički ugnjetavaju  Ukrajince, praveći od njih zločince.

Prema Uredu glavnog tužitelja Ukrajine, od početka ruske invazije prinuda izazvana strahom od nasilja najviše je korištena unutar okupiranih obrazovnih institucija, primoravajući roditelje i djecu da odlaze u Rusiju i tamo žive.

Ukrajinske vlasti ne mogu dati tačne statističke podatke o otmicama djece, jer je još uvijek teško identifikovati okolnosti nestalih osoba i okvalifikovati slučajeve kao deportacije. Međutim, riječ je o brojnim slučajevima koji uključuju i otmicu djece bez roditeljskog staranja, a jedan od takvih primjera je odvođenje 50 djece dobi do pet godina iz sirotišta u okupiranom Hersonu 2022. godine.

Dokumentovanje činjenica o zločinu nad maloljetnicima bez roditelja također je komplikovano zbog propisa o zaštiti ličnih podataka. Svako dijete koje je završilo u državnoj ustanovi imalo je određene poteškoće s porodičnim, zdravstvenim i pravnim statusom. Osim toga, Rusi su stalno navodili da su takva uklanjanja čin “evakuacije”, zbog ugrožavanja sigurnosti djece i pružanja neophodne medicinske njege.

“U skladu s međunarodnim pravnim standardima, jedan od naših izazova bio je dokumentirati dokaz ili poricanje stvarne vojne prijetnje i potrebe za evakuacijom djece iz sigurnosnih razloga. Pronašli smo dokaze da Rusi nisu imali zakonske osnove za odvođenje djece”, rekla je Yanina Tertychna, šefica Odjeljenja za zaštitu djece i borbu protiv nasilja u Uredu glavnog tužitelja Ukrajine.

Nakon povratka deportovanih s okupirane teritorije ili Rusije, ukrajinske institucije pravne i socijalne zaštite suočavaju se s nizom izazova, odnosno psihološkom i finansijskom adaptacijom pogođenih porodica i ispravnom kvalifikacijom ratnih zločina.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je zaključio da deportacija ne predstavlja trajnu osnovu za raseljavanje. To znači da kršenje rokova protjerivanja ne čini inicijalni čin raseljavanja legalnim i ne treba ga tumačiti kao osnov za isključenje krivične odgovornosti počinitelja.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, desetine hiljada djece je ranjeno, dok je više od 580 preminulo.

 

 

    Viktoriia Novikova


    This post is also available in: English