“Kako tada i u takvim pričama, tako i danas kada izvještavamo o rodno zasnovanom nasilju nad ženama, ali i svim drugim članovima našeg društva, pristupamo s jako puno ljudskosti i humanitarnog pristupa. Želimo opisati ko su ti ljudi bili, čime su se bavili i da imaju život, poslove, porodice, zanimanje i hobije – sve ono što ih čini kao osobu, mimo čina nasilja“, kaže ona.
Objašnjava da se novinari i novinarke BIRN-a, kada opisuju čin nasilja, trude da idu u što manje detalja, kako ne bi ponovo traumatizirali osobu s kojom razgovaraju i probudili sjećanja na najgore trenutke u njihovim životima, te izbjegavaju senzacionalizam.
“Imali smo priliku u sudnicama bezbroj puta čuti najintimnije dijelove o životima osoba koje su proživjele nasilje. Nikada to nismo stavljali u naslove, pa čak ni u same tekstove, ukoliko nismo morali skrenuti pažnju da su postavljana pogrešna pitanja tokom svjedočenja ili da članovi Vijeća nisu reagirali kada su trebali“, kaže Brkanić.
Navodi da novinarke i novinari BIRN-a BiH žele da njihove priče budu glas žrtava, ali i da ukazuju na nepravilnosti u društvu, nedostatke ili pogrešne primjene zakona.
Uočila je da mediji o ovom problemu izvještavaju samo kada se nasilje desi, a trebali bi, prema njenim riječima, raditi na edukaciji čitalaca i gledalaca, na razbijanju stereotipa koji su ukorijenjeni u patrijarhalno i tranzicijsko društvo, kakvo je u BiH.
“U čitankama za djecu pronaći ćemo stereotipe o tome kako je žena kriva za određeni zločin, kako je žena izazvala nasilje, kako je žena ta koja nije dovoljno zaštitila ili radila na zaštiti djeteta. Nema segmenta društva gdje stereotipi, koji dovode i mogu dovesti do nasilja, nisu ukorijenjeni“, kaže Brkanić.
Zbog nedostatka informacija iz institucija, prema Brkanić, mediji često informacije traže u nezvaničnim izvorima koji daju nepotpune i netačne podatke. Dodaje da sadržaji u medijima nemaju jednaku zastupljenost muškaraca i žena.
“Nerijetko ćete vidjeti priloge, emisije ili analize koje su potpuno nesenzibilne, gdje su samo muškarci ti koji nam nešto objašnjavaju, koji nas uče, a ako izdvojimo malo više vremena, moguće je pronaći jako dobre sagovornice za skoro sve probleme u našem društvu“, kaže ona.
Među najvećim satisfakcijama za nju i njene kolege navodi priču žene koja je za BIRN BiH prvi put progovorila o ratnom seksualnom nasilju koje je doživjela u zatočeništvu u blizini Bratunca, što je rezultiralo osuđujućom presudom u Sudu BiH.
“Imala sam priliku razgovarati s brojnim žrtvama koje, nažalost, danas nisu više među živima, i to je ono što mi daje također određenu potvrdu da je ono što smo radili važno, jer smo na neki način sačuvali njihov glas i priču o onome što im se desilo. Ima i onih priča koje radimo iz ljutnje jer nas nepravde u društvu naljute kao novinarke i novinare, te želimo da ih ispravimo svojim radom“, kaže ona.
Objašnjava da je kroz rad na dokumentarnom filmu “Četiri zida“, koji govori o nasilju nad LGBT zajednicom, vidjela da mnogi od pripadnika zajednice kroz nasilje prolaze unutar porodice.
“Prepoznala sam kod nekih ljudi u svom okruženju koliko imaju stereotipa i predrasuda spram te teme. Misija mi je bila da s filmom na kojem radim promijenim stav kod makar jedne osobe, i ja se iskreno nadam da sam uspjela. I tu su motivi za koje se nadam da nikad neće umrijeti u meni kao osobi“, zaključuje Brkanić za kampanju Detektora povodom ovogodišnje međunarodne kampanje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.
Ovu kampanju, pokrenutu 1991. godine, danas obilježava 6.000 organizacija širom svijeta, a počinje 25. novembra, na Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama, i traje sve do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava.
Važni kontakti za prijavu nasilja:
POLICIJA: 122
SOS telefon za žrtve nasilja u Federaciji BiH: 1265
SOS telefon za žrtve nasilja u RS-u: 1264
