Od prošle godine Fondacija je omogućila i sigurnu kuću za LGBT osobe koje su doživjele nasilje.

“Shvatili smo da je krajnje vrijeme da se takva sigurna kuća pokrene u Bosni i Hercegovini. Bitno je izdvojiti da je BiH po tom pitanju u prednosti. Srbija i Crna Gora nemaju sigurnu kuću. Mislim da nema ni Hrvatska, tako da je u ovom okruženju BiH napravila taj korak”, govori Sajević.

Kaže da sigurna kuća, pored rezidencijalne podrške za LGBT osobe koje dožive neki oblik nasilja, ima za cilj da bude sigurna platforma i okruženje koje će pružiti sigurnost osobama koje dolaze iz zajednice, ali i educirati o različitosti te promovirati poruku o prihvatanju i mogućem suživotu svih ljudi u BiH.

“Često postoje predrasude i stereotipi o tome šta znači pretrpjeti nasilje i šta jest nasilje u osnovi. To nije samo kad je osoba fizički ugrožena, kad je već u bolnici i traži liječničku pomoć. Postoji više vrsta nasilja koje osoba može pretrpjeti, od ekonomskog, seksualnog, manjinskog i slično”, kaže Sajević.

Smatra da je kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja” dobra prilika da se oni koji trpe bilo koji vid nasilja edukuju, da ne čekaju da budu ugroženi.

“Želimo da ljudi znaju da nam se mogu obratiti da porazgovaramo, da vidimo da li osobi treba podrška i pomoć bilo koje vrste”, ističe on.

Govori da im se za pomoć javljaju najčešće mlade osobe, od 18 do 22 godine, koje uglavnom nasilje doživljavaju u porodici. Prema njegovim riječima, najčešće se radi o ekonomskom nasilju, psihičkom, kao i fizičkom nasilju.

Primjećuje da odgovor policije na prijave žena koje su doživjele nasilje nije adekvatan.

“Pošalju se poruke partneru, mužu ili kome god, u kojima im se kaže da to ne rade više. Time se završava njihov dio posla, a pogotovo postoji problem tokom prijavljivanja nasilja od strane LGBT osoba koje su po svojoj pripadnosti u manjini i gdje vlada neka stigma i predrasude prema tim osobama”, dodaje.

Ističe da imaju dobru saradnju s kantonalnom policijom u Sarajevu, koja prolazi kroz neke oblike edukacije.

Stigma te nepoznavanje resursa koji se mogu iskoristiti jesu najčešći razlozi zašto LGBT osobe ne prijavljuju nasilje.

“Osobi je često teško napraviti taj korak da prijavi, recimo, roditelja ili nekog bližeg člana porodice koji vrši nasilje. Imamo često problem, pa čak i u tom koraku da se osoba javi nama. Često se pokušava racionalizirati, opravdati, pokušava se promijeniti situacija da će biti bolje. Tako da je bitno naglasiti da kontakt s nama ostaje anoniman”, kaže.

Poručuje da ljudi moraju razvijati veću odgovornost prema sebi, svom mentalnom zdravlju i svojoj sigurnosti.

“Poruka za sve osobe koje se suočavaju s bilo kojim oblikom nasilja ili diskriminacijom jeste da se obrate osobi od povjerenja i da podijele svoju priču o onome kroz šta prolaze. Najgora stvar jeste čuvanje tih stvari u sebi”, zaključuje Sajević za kampanju Detektora povodom ovogodišnje međunarodne kampanje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.

Ovu kampanju, pokrenutu 1991. godine, danas obilježava 6.000 organizacija širom svijeta, a počinje 25. novembra, na Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama, i traje sve do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava.

Važni kontakti za prijavu nasilja:

POLICIJA: 122

SOS telefon za žrtve nasilja u Federaciji BiH: 1264

SOS telefon za žrtve nasilja u RS-u: 1265.