Današnje podijeljeno zapadno vodstvo je sušta suprotnost, s Trumpovim povratkom na vlast, raspalom njemačkom vladajućom koalicijom, krhkom francuskom vladom i novim premijerom koji se još uvijek uhodava u Downing Streetu 10.

“Putin još uvijek može iskoristiti rat kako bi osnažio svoj položaj”, kaže penzionisani američki general Wesley Clark, bivši vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Evropi i član tima Richarda Holbrookea koji je donio Daytonski mirovni sporazum.

“Kada Putin vidi da neko poput Trumpa govori da bi odmah sad trebao postojati dogovor, okrivljujući Zelenskog za rat, kada vidi slabost Olafa Scholza da ne pošalje rakete dugog dometa… ta slabost ga ohrabruje da nastavi”, dodaje on.

Karta Trumpa

Trump je konzistentno kritikovao vojnu pomoć Ukrajini, izazivajući zabrinutost među saveznicima u NATO-u.

“Rekao bih Zelenskom ne više. Morate se dogovoriti”, kazao je Trump za Fox News u julu.

“Rekao bih Putinu, ako se ne dogovorite, mi ćemo mu [Ukrajini] dati mnogo… Ja ću doći do dogovora u jednom danu”, dodao je.

Soeren Keil, viši saradnik za nastavu i istraživanje na Univerzitetu u Passauu, vjeruje da Trump misli ono što kaže o brzom rješenju.

“Vjerovatno će primorati Ukrajinu da prihvati uvjete prekida vatre i reći: ‘Vidite, morate se odreći teritorija koje ste izgubili'”, predviđa Keil.

Dan nakon proglašenja pobjede, Trump je navodno razgovarao s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, a u razgovoru je učestvovao i Elon Musk. Izvještaji o naknadnom razgovoru između Trumpa i Putina iz njegovog odmarališta na Floridi i dalje su sporni, a Kremlj negira da se takva komunikacija ikada dogodila, dok Trumpov tim odbija komentarisati privatne pozive.

“Kremlj ovdje drži previše karata”, kaže historičar Brendan Humphreys za Detektor.

“U kojoj mjeri Putin želi da nastavi vođenje rata? To je misterija”, kaže Humphreys.

Prevaga

Temeljna razlika između rata u Bosni i Hercegovini i trenutnog sukoba leži u vojnoj dinamici.

“Postigli smo dogovor u Daytonu jer je Milošević došao do kraja onoga što je legitimno mogao očekivati da će osvojiti”, objašnjava Clark.

“Putin nije na vrhuncu svojih ruskih napora”, dodaje on.

U Bosni i Hercegovini su operacije NATO-a i raspoređivanje snaga za brzu intervenciju na planinu Igman u junu 1995. uvjerili Miloševića da je dostigao svoj limit.

“Milošević mi je rekao: ‘Ti si NATO. Nismo imali šanse protiv NATO-a'”, prisjeća se Clark.

“Putin se ne osjeća tako”, kaže Clark.

Vojna intervencija pružila je ključnu prevagu u BiH – prevagu koja ne postoji u Ukrajini.

“Daytonsko rješenje za Ukrajinu bi zahtijevalo znatno više ulaganja u ukrajinsku vojsku, ili čak direktnu vojnu intervenciju Zapada”, kaže Keil.

Clark vjeruje da bi demonstracija sile mogla biti jedini put do povoljnog ishoda za Ukrajinu, uprkos vjerovatnom protivljenju američke javnosti.

“Američki narod također nije imao nikakve veze s Bosnom. Amerikanci nisu mogli pronaći Bosnu ni na karti”, navodi on.

“Radi se o rukovodstvu na predsjedničkom nivou i na državnom nivou”, kaže Clark.

“Trenutno to ne vidim kao mogućnost”, kaže Humphreys.

“Osim ako ne dođe do značajnog preokreta na ratištu, kroz injekciju energije, snaga i resursa na ukrajinskoj strani, koja bi mogla napraviti značajne preokrete. Tada mislim da će se to svesti na neku vrstu mira umornih. I kao što sam rekao, to će u najboljem slučaju biti negativan mir”, dodaje on.

Bez dodatne pomoći Ukrajini, ne postoji ništa što bi Putina dovelo za pregovarački sto, smatra Clark.

“On će proći kroz zimu čineći sve što može da uništi ukrajinsku energetsku infrastrukturu, tražeći ono što može dobiti s Bliskog istoka, iz Irana, balansirajući Kinu dovođenjem Sjeverne Koreje, te još uvijek provlačeći ključne tehnologije kroz sankcije”, kaže Clark.

“On ima saveznike u Slovačkoj i Mađarskoj. On vidi oslabljenu volju u Sjedinjenim Državama. Dakle, on ne namjerava pregovarati”, dodaje on.

Bez američke podrške, teško će reći koliko dugo se Ukrajinci mogu boriti jer Evropa ne može namiriti račun.

Zbog toga će, po mišljenju Keila, Putin vjerovatno izaći iz ovog sukoba kao pobjednik, potpomognut Trumpovom potrebom da stvari završi brzo, tražeći od Ukrajine da se odrekne teritorija pod ruskom kontrolom i prihvatajući sve Putinove crvene linije – demilitarizaciju Ukrajine, neutralnu zonu i bez članstva u NATO-u.

“Nisam siguran da Trump može primorati Zelenskog da odustane od svega ovoga”, kaže Keil.

Podijeljena Evropa

Vladimir Putin i Donald Trump na summitu u Japanu 2019. godine, Foto: EPA/ MICHAEL KLIMENTYEV

Sposobnost Evropske unije da popuni bilo kakvu prazninu u vodstvu djeluje ograničeno, slično onome što se događalo u njihovom odgovoru na raspad Jugoslavije.

“To je mana same EU. To nije tijelo za vanjsku politiku”, objašnjava Humphreys.

Keil dodaje da, iako su evropske zemlje pokazale posvećenost, “jednostavno nemaju resurse da u tome ustraju”.

Sigurnosna dinamika također se značajno razlikuje od 1990-ih.

“Putin ima doseg u zapadnoj demokratiji koji Milošević nikada nije imao”, upozorava Clark.

“Putinov uticaj je mnogo drugačiji, mnogo dublji, mnogo zloćudniji. U svakoj zemlji istočne Evrope postoje oni koji s Putinom održavaju kontakte preko ruske mafije i drugih. U vrijeme po njegovom izboru, ti se kontakti mogu aktivirati, a dostupni su kao zamjenska vlada“, kaže on.

Keil se slaže, napominjući da, iako “Srbija pod Miloševićem nikada nije bila direktna sigurnosna prijetnja Evropi”, Rusija otvoreno “postaje prijetnja”. Ova stvarnost, u kombinaciji s ograničenim resursima, mogla bi prisiliti Evropu da prihvati bilo koje rješenje koje Trump predloži.

Cijena mira

Političari koji stoje iznad tri balkanska lidera na poznatoj fotografiji od prije 29 godina mogu smatrati Daytonski sporazum uspjehom – zaustavio je najkrvaviji sukob u Evropi nakon Drugog svjetskoj rata.

“Ljudi u BiH će vam reći nešto drugo”, kaže Humphreys.

Stručnjaci kažu da će bilo kakvo rješenje vjerovatno zahtijevati od Ukrajine da prihvati teritorijalne gubitke, ponavljajući obrazac viđen u Bosni.

“U istočnoj Evropi zemlja je moć. Dakle, što je moje, moje je, a što je vaše, pregovaraćemo o tome i možda ga prisvojiti ako možemo”, primjećuje Clark.

Upravo se to desilo u BiH.

“Jedan od principa koji je već postojao [prije Daytona] jeste da će postojati nezavisna srpska domovina, jer je to osnovna Miloševićeva linija”, kaže Clark.

Keil podsjeća da Srbi u BiH nikada nisu u potpunosti izgubili.

“To je razlog zbog čega i dalje imaju 49 posto teritorije”, dodaje on.

To će se vjerovatno desiti u Ukrajini s teritorijama koje drži Rusija.

“S obzirom da je to takav rat karata, da se toliko radi o geografiji… neka vrsta teritorijalnog kompromisa vjerovatno će u nekom trenutku morati stupiti na scenu”, napominje Humphreys.

Dejtonitis

Kakav god mir karte dodijele Ukrajini, Humphreys vjeruje da će biti zasnovan na Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Na čemu drugo bi ga zasnovali”, kaže on.

Međutim, takvi kompromisi mogu se pokazati politički nemogućim za ukrajinsko vodstvo.

“Nisam siguran da se Zelenski zaista može složiti oko nečega što ne opravdava tri godine rata i zbog čega je bilo toliko razaranja, smrti i patnje u zemlji”, kaže Keil.

Dayton je donio mir. Kao što Humphreys kaže, rat je bio “tri godine strašnog nasilja i svakog zamislivog kršenja ljudskih prava”.

“Nešto što je, znate, donijelo kraj konfliktu, izgledalo je dobro u to vrijeme i s pravom mu se aplaudiralo”, kaže Humphreys.

Međutim, da li je donijelo pravdu? Prema njemu, samo “dio pravde”.

“Ovo je definisano kao negativni mir, mir koji je tek odsustvo rata, svakako ništa kao prisustvo pravde”, kaže Humphreys.

BiH je u međuvremenu postala izuzetno komplikovan i nefunkcionalan sistem. Humphreys ima ime za njega – “Dejtonitis”.

“Čuo sam frazu u Sarajevu prije nekoliko godina”, kaže Humphreys.

“Zvučala je skoro kao bolest”, kaže on.