Ovu informaciju su dobili od Kantonalnog tužilaštva, a ne Općinskog suda u Sarajevu. Kako pojašnjava urednik ovog portala, Kenan Kešmer, iz Suda im je rečeno da ne mogu dostaviti traženu informaciju jer je riječ o podacima iz kaznene evidencije. Smatra da su tražili samo osnovne informacije, bez podataka o žrtvi, te da Sud nije imao razloga da ih ne dostavi.

“Razgovarao sam s advokatima koji su me uputili da provjerim na koji način smo mi poslali upit jer, kao, ne smiju oni po zakonu slati izvod iz krivične evidencije, ali informacije o samoj presudi bi trebali dostaviti. Onda sam ja provjerio kako smo mi poslali upit. Naš upit je bio konkretan i precizan“, kaže on, dodajući da su pitali da li se vodio postupak protiv Moamera Kasumovića, kao i da li je donesena presuda u tom slučaju.

U odgovoru, Općinski sud se pozvao na Zakon o krivičnom postupku Federacije, u kome se navodi da se podaci iz kaznene evidencije mogu dati sudovima, tužilaštvima i organima unutrašnjih poslova u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe koja je ranije bila osuđivana.

Kešmer navodi da su potom kontaktirali Kantonalni sud u Sarajevu, ali su dobili gotovo identičan odgovor. Anonimiziranu presudu su, iako nisu ponovili upit, dobili na kraju od Općinskog suda, nakon što su objavili informaciju o njenom postojanju.

“Pretpostavljam da su kasnije pod pritiskom dostavili informaciju, nakon što su i svi drugi mediji poslali upit“, govori Kešmer.

Za novinarku Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Renatu Radić Dragić ovo je još jedan od načina na koji sudovi uskraćuju informacije medijima.

“Dešava se da jedan vrlo važan slučaj pedofilije ne bude dostupan javnosti u određenom periodu. Vjerujem da dosta ljudi iz njegovog okruženja nisu ni znali za presudu jer pravosuđe nije transparentno“, govori ona.

Advokat Josip Muselimović kaže da je teško analizirati postupke pravosudnih institucija, ali da je Sud zbog postojećeg interesa javnosti trebao medijima odmah ustupiti tačne informacije.

“Objava takve odluke morala je djelovati odgojno na sve one koji su skloni takvim radnjama. Zašto to nije urađeno, ja ne znam“, ističe Muselimović.

Interes javnosti ili zaštita počinilaca

Kantonalni i Općinski sud u Sarajevu. Foto: BIRN BiH

U martu ove godine Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH izdalo je Smjernice za objavljivanje sudskih i tužilačkih odluka, akata i informacija o predmetima, koje propisuju u kojim slučajevima pravosudne institucije trebaju provesti test javnog interesa.

Smjernice propisuju objavljivanje odluka za koje je iskazano interesovanje profesionalne, akademske zajednice, medija i javnosti.

Minimum podataka koje sudovi, prema ovim smjernicama, trebaju obezbijediti su naziv krivičnog djela, broj predmeta i kratki opis pravnog instituta.

Jedan od kriterija za utvrđivanje javnog interesa je i svojstvo učesnika u postupku. To mogu biti imenovani/izabrani dužnosnici u sudskoj, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, novinari, službena lica, javna lica i ostali opravdani interesi javnosti, a VSTV navodi da pod time podrazumijeva stepen društvene opasnosti, pojavni oblik kriminaliteta, zaštićeno dobro, značaj odluke za širu društvenu zajednicu i slično.

Renata Radić Dragić smatra da u ovom slučaju nije zaštićena samo žrtva, već i identitet zlostavljača –  što mu omogućava da nesmetano ponovi krivično djelo za koje je osuđen.

“Što je problem da se kaže ime i prezime osobe koja je zlostavljala maloljetnika, bez objave bilo kakvih detalja o događaju? Nije od interesa javnosti da se sazna svaki detalj iz presude, pa da mi onda to tumačimo, ali jeste interes javnosti da se zna ko je počinitelj“, kaže ona.

Iz Općinskog suda u Sarajevu za Detektor kažu da Raport prvobitnim upitom nije tražio izreku presude, već informaciju da li je osoba M.K. u ovome sudu osuđena za krivično djelo “obljube maloljetnika“. Potvrđuju i da su se pozvali na pravilo o dostavljanju podataka iz kaznene evidencije. Anonimiziranu presudu su, kažu, dostavili na zahtjev mnogim medijima, ali nakon što je Tužilaštvo potvrdilo da je M.K. osuđen na godinu.

Naveli su da je Kasumović 14. novembra 2023. godine izvršio uplatu kompletnog iznosa novčane kazne u iznosu od 36.500 KM.

Advokat Muselimović kaže da je određena kazna u skladu s ustaljenom sudskom praksom za ova krivična djela, ali je Sud pogriješio jer je dozvolio otkup iste.

“Mogla je biti i malo veća, vjerovatno je Sud ocijenio olakotne okolnosti – pristojno držanje na sudu, prethodno nekažnjavanje, moguće i kajanje i tako dalje. Sud je katastrofalno pogriješio kada je kaznu zatvora zamijenio za novčanu kaznu. Mislim da je na taj način povrijeđeno načelo i generalne i osobne prevencije“, govori Muselimović.

Krivičnim zakonom Federacije propisano je da će se izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine, na zahtjev osuđenika, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana. Svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava se sa 100 KM.

Nakon što je objavljena vijest o presudi Kasumoviću, podneseno je nekoliko inicijativa da Federalni parlament usvoji izmjene Krivičnog zakona koje će onemogućiti otkup zatvorske kazne.

BiH je jedina država u regionu u kojoj je moguće otkupiti kaznu. Detektor je ranije pisao o otkupu kazni za ratne zločine, čime se ne ispunjava svrha kažnjavanja.

Amir Ćoralić jedan je od osuđenika koji su platili 36.500 maraka kao zamjensku kaznu za boravak u zatvoru. On je, nakon priznanja krivice, pred Kantonalnim sudom u Bihaću osuđen na 11 mjeseci zatvora za silovanje maloljetnice 1993. na području Cazina.

Dugi niz godina Balkanska istraživačka mreža tražila je da presude za ratne zločine, kao i optužnice, budu javne, zbog interesa javnosti.

Gorica Ivić iz Fondacije “Udružene žene“ poziva na oprez kod izvještavanja o nasilju, u kontekstu zaštite žrtve. Ističe da je najveći interes javnosti da se spriječi ponavljanje ovih djela i da se preventivno djeluje da do njih uopće ne dođe.

“Jedan od alata za kontrolu lica koja su presuđena je Registar lica koja su pravosnažno osuđena za krivična djela polnog integriteta, i podržavamo njegovo usvajanje u Federaciji BiH, kao i da odgovorne institucije razviju sistem prevencije, praćenja, kontrolisanja i reagovanja u slučajevima rizika da se djelo ponovi”, kaže Ivić.

U Federaciji je 24. februara ove godine na snagu stupio Zakon o posebnom Registru lica pravomoćno osuđenih za krivična djela protiv spolne slobode i morala prema djeci i maloljetnicima, dok će Registar pedofila u Federaciji, koji je dio Zakona, na snagu stupiti 26. septembra, ali neće biti javno dostupan.

Uskraćivanje informacija medijima

Renata Radić-Dragić. Foto: N1

Novinarka Radić Dragić kaže da su i oni za druge upite dobijali slične odgovore iz Općinskog suda u Sarajevu, koji se pozivao na podatke iz kaznene evidencije.

“Obraćali smo za neke pojedinačne slučajeve, političare, ljude koji su od interesa ili već osuđivane osobe, da li postoji još nešto za šta mi ne znamo. (…) Oni to tretiraju kao da li je neko osuđivan ili ne iz kaznene evidencije, a mi smo tražili informaciju da li postoji presuda protiv određene osobe“, kaže Radić Dragić.

Ona kaže da su se susretali sa situacijama da im Sud nije dostavljao presude jer nisu pravosnažne.

“Imali smo situaciju da nam dostavljaju anonimizirane u mjeri da to nije čitljivo, ne možeš razumjeti o čemu se radi“, kaže Radić Dragić u razgovoru za Detektor.

Nisu imali situacija da su im naknadno dostavili, ali jesu situacije u kojima novinari saznaju broj presude, odnosno predmeta, i nakon što traže, iz Suda im dostave tu presudu.

“Moglo se desiti da su kolege s Raporta tražile presudu, navodeći broj, da bi je dobili, ali to je jako teško za novinare, jer kako mi možemo znati broj presude ako uopšte ne znamo da li ista postoji“, kaže ona.

Prema njenim riječima, to je otežavajuće i ne ide u korist transparentnosti pravosuđa, za koje se načelno zalaže VSTV. Ističe da anonimizacije nisu doprinijele transparentnosti pravosuđa.

Pojašnjava da Općinski i Kantonalni sud u Sarajevu sada javno objavljuju raspored suđenja, ali da još uvijek ima sudova čija je praksa da objave samo broj predmeta, bez navođenja ikakvih informacija, odnosno naziva predmeta po imenu optuženih.

“Ne znate ni protiv koga se vodi postupak“, govori Radić Dragić.