Istraživanje

Iz Beograda za Berševu: Izraelski vojni letovi i milionske pošiljke oružja

Iz Beograda za Berševu: Izraelski vojni letovi i milionske pošiljke oružja

10. Juna 2024.13:49
10. Juna 2024.13:49
Bar sedam izraelskih vojnih aviona posjetilo je Srbiju od oktobra 2023. godine, pokazuje zajedničko istraživanje BIRN-a i izraelskog lista Haaretz. Šest letova – u februaru, martu i maju – poklapaju se sa izvozom srbijanskog naoružanja vrednog 15,7 miliona eura u zemlju koja se sumnjiči za ratne zločine i kršenje međunarodnog humanitarnog prava u Gazi.

„Imao sam zadovoljstvo da snimim ovu veličanstvenu klasičnu ’pticu’ danas na beogradskom aerodromu”, napisao je jedan od ljubitelja avijacije.

Retka „ptica” koju je pomenuo bio je Boing 707-300, izraelski vojni avion serijskog broja 272, koji, između ostalog, služi i kao transportni avion.

Dok je Boing odmarao na beogradskom aerodromu, šef Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbeglicama (UNRWA) Filipe Lazarini objavio je na svom Tviter nalogu da je oko „100.000 ljudi ubijeno, ranjeno ili je nestalo“ tokom sukoba u Gazi, dok je „80 odsto stanovništva raseljeno, većina po nekoliko puta“.

Nekoliko časova kasnije, tačno u 18:04, izraelski vojni Boing poleteo je u zimsko nebo obojeno ružičastom bojom zalazaćeg sunca – i malo je verovatno da je bio prazan. Njegovo odredište bila je izraelska vazduhoplovna vojna baza Nevatim, smeštena nedaleko od grada Berševe u jugoistočnom delu Izraela, pokazuju podaci sa open-source sajtova koji prate avionske letove.

Upravo je u februaru 2024. godine vodeće državno preduzeće za izvoz naoružanja, Jugoimport-SDPR, izvezlo robu vrednu 510.000 evra u Izrael, pokazuju carinski podaci koje skuplja poslovni portal, a kojim je BIRN imao pristup.

Prema zajedničkom istraživanju BIRN-a i izraelskog lista Haaretz, let od 5. februara ove godine bio je jedan od bar šest koji se podudaraju sa izvozom srbijanskog naoružanja u Izrael od oktobra 2023. i napada Hamasa nakon kog je izraelska vojska započela invaziju na Gazu.

Tačno 18. marta – nešto manje od mesec dana od apela eksperata za ljudska prava UN-a protiv prodaje oružja Izraelu – dva izraelska vojna aviona sletela su na beogradski aerodrom. Njihov dolazak se poklapa sa izvozom SDPR-a u Izrael u vrednosti od 14 miliona evra.

Još skorije, 26. maja, uprkos apelu eksperata UN-a da se oružje ne dostavlja Izraelu, čak tri izraelska vojna aviona sletela su u Beograd jedan za drugim, da bi se istog dana vratila u izraelsku vazduhoplovnu vojnu bazu Nevatim. Njihov dolazak se poklapa sa izvozom SDPR-a u Izrael u maju u vrednosti od 1.170.000 evra.

Ukupno, od oktobra 2023. godine do danas BIRN i Haaretz identifikovali su sedam izraelskih vojnih letova iz Srbije u Izrael, dok je u istom pravcu zabeležen i jedan let privatnog avio-prevoznika poznatog po prevozu opasnog tereta, među kojima je i naoružanje.

Od napada Hamasa 7. oktobra do danas izraelska vojska ubila je preko 36.000 Palestinaca, a među stradalima je veliki broj žena i dece.

Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić kaže da je režimu Aleksandra Vučića, pored novca, motiv za izvoz oružja Izraelu i održavanje dobrih odnosa sa Zapadom, slično kao što radi sa srbijanskim naoružanjem koje završava u Ukrajini. On, međutim, naglašava da izvoz oružja u Izrael u ovom trenutku Srbiju može da učini i saučesnikom u masovnom ubijanju Palestinaca.

„Povećavati izvoz naoružanja ili municije u Izrael u ovom trenutku ne ide na ponos zemlji koja to radi. U momentu dok se Izrael tuži za genocid pred Međunarodnim sudom, saučestvovanje u masovnim ubistvima Palestinaca ne ide na čast nikome“, kaže Jakšić za BIRN/Haaretz.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Izraela Benjamin Netanjahu. Foto: Služba za saradnju sa medijima predsjednika Republike

Odnosi Srbije i Izraela: Ne samo reči, već i dela

Bio je to 26. februar, tri nedelje nakon što je prvi izraelski transportni avion sleteo u Beograd. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Izraela Benjamin Netanjahu razgovarali su telefonom.

Vučić je na Instagramu objavio da su vodili „dobar razgovor“ o daljem „unapređenju bilateralnih odnosa“. Izraelski premijer bio je mnogo entuzijastičniji, nazivajući Vučića iskrenim prijateljem.

„Upravo sam imao plodonosan razgovor sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Aleksandar je iskreni prijatelj Izraela, i ja sam izrazio zahvalnost za nepokolebljivu podršku, kako na rečima tako i na delima“, napisao je Netanjahu na X-u, nekadašnjem Tviteru.

Bio je to 143. dan napada Izraela na Gazu.

Tri nedelje kasnije, 18. marta, dva izraelska vojna aviona sletela su na beogradski aerodrom „Nikola Tesla“, jedan za drugim.

Prvo je sleteo „povratnik“ iz februara, Boing 707-300, serijskog broja 272. Sleteo je u 16:37, a napustio Srbiju u 20:04.

Samo 42 minuta kasnije, pojavio se i izraelski transportni avion Lockheed C-130J, serijskog broja 662. Na pisti je proveo nešto više od dva sata.

Oba aviona su se vratila u vazduhoplovnu vojnu bazu Nevatim u jugoistočnom Izraelu. Ovi letovi poklapaju se sa podacima o izvozu naoružanja u Izrael istog meseca, a po kome je Jugoimport-SDPR u ovu zemlju izvezao robu vrednu više od 14 miliona evra.

Ovo je bila najveća pošiljka u Izrael godinama unazad, a o njoj su prethodno pisali BIRN i Nova Ekonomija.

Podaci sa portala ADS-B Exchange o letu Boing-a 707-300 18. marta iz Beograda u Berševu

Boing-707-300, registarski broj 272, na aerodromu Nikola Tesla u Beogradu. Credits: Viktor Damnjanović

Podaci sa portala ADS-B Exchange o letu aviona Lockheed Martin C-130J, serijskog broja 662.

Međutim, to nije poslednje što smo videli od izraelskih vojnih aviona ove godine. Čak tri su sletela na aerodrom „Nikola Tesla“ 26. maja.

Između 10 i 11 časova, treći put ove godine, pojavio se Boing 707-300. Napustio je Beograd u 14:10. Odmah za njim, pojavila su se dva Lockheed-a, C-130 i C-130J, od kojih je jedan dolazio u martu.

U 18:56 poslednji je napustio Beograd, zaputivši se ka vazduhoplovnoj bazi Nevatim.

Upravo u maju Jugoimport-SDPR je izvezao robu vrednu 1.170.000 evra u Izrael.

Boing 707-300, Autor: Bane’s planes

Lockheed- C-130, serijski broj 427. Autor: Viktor Damnjanović

Lockheed C-130J, serijski broj 662. Svi avioni su snimljeni 26. maja na beogradskom aerodromu. Autor: Viktor Damnjanović.

Ukupno, Srbija je u Izrael izvezla naoružanje vredno 16.3 miliona evra od oktobra 2023. Pored pošiljki u februaru i martu ove godine, Srbija je baš u oktobru 2023. izvezla oružje vredno 540.120 evra. BIRN nije uspeo da identifikuje način dostave te pošiljke.

Ministarstvo za unutrašnju i spoljnu trgovinu u martu ove godine odbilo je zahtev BIRN-a za dostavljanje podataka o izvozu oružja u Izrael, navodeći  da su te informacije pod oznakom „strogo poverljivo“.

Svi letovi koji se poklapaju sa izvozom naoružanja desili su se nakon što je Međunarodni sud pravde 26. januara naredio Izraelu da spreči svoje vojne snage da čine ili podstiču na  genocid nad Palestincima, a kao odgovor na tužbu za genocid koju je podnela Južna Afrika.

Od tada se situacija drastično pogoršala. Savet UN-a za ljudska prava 5. aprila ove godine podržao je poziv da se „zaustavi prodaja i dostavljanje oružja, municije i druge vojne opreme Izraelu“, a kako bi se „zaustavila dalja kršenja međunarodnog humanitarnog prava i povrede ljudskih prava“.

Glavni tužilac Međunarodnog suda pravde u Hagu 20. maja je odobrio i nalog za hapšenje izraelskog premijera Netanjahua i ministra odbrane Joava Galanta zbog optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Nalog za hapšenje je podnet i protiv tri lidera Hamasa za zločine ubistva, uzimanja taoca, seksualnih napada i mučenja. Hamas je u napadu na Izrael 7. oktobra, prema statistici Haaretza, ubio 1175 osoba i uzeo 252 taoca.

Poziv eksperata UN-a u aprilu da se zaustavi dostava oružja Izraelu, kao i odluka tužioca MSP da se naloži hapšenje premijera i ministra odbrane Izraela zbog navodnih ratnih zločina, nije sprečilo srbijanske vlasti da nastave izvoz oružja u Izrael, o čemu svedoči milionska pošiljka u maju.

Šta Srbija može da ponudi Izraelu

Izrael dobija ogromnu vojnu pomoć od svog najvećeg saveznika SAD, a od oktobra prošle godine ta pomoć se značajno povećala. Stotine vojnih aviona, ali i iznajmljenih Boing-a 747, donosile su naoružanje u vazduhoplovnu bazu Nevatim kod Berševe. Deo naoružanja dostavljan je brodovima tokom sukoba sa Iranom i Hezbolahom u Libanu.

U jednom trenutku, zalihe su opadale, a izraelska vojska je čak počela da koristi artiljerijsku municiju proizvedenu 1953. godine na kojoj je navedeno da je „za svrhu vežbi”, objavio je Haaretz. Prema američkim vojnim uputstvima, takvo oružje ima rok trajanja od maksimum 40 godina, a izraelski vojnici žalili su se da je ono u očajnom stanju.

Zbog svega toga uvoz iz Srbije nije iznenađujuć.

Vojni stručnjak Vlada Radulović kaže za BIRN da je Izraelu potrebno različito naoružanje zbog višemesečnih operacija – „od vođenih i nevođenih ubojnih sredstava za avione i helikoptere, raketa za sisteme PVO, municije srednjeg kalibra, preko tenkovskih i artiljerijskih granata, do pešadijskog naoružanja, kao i dodatne količine municije malog kalibra za streljačko naoružanje i minobacačke mine”.

„U skladu sa tim, Srbija je na svetskom tržištu prepoznata kao zemlja koja, između ostalog, proizvodi kvalitetnu municiju malog, srednjeg i velikog kalibra, uključujući i granate 155 mm, ali i minobacačke mine različitog kalibra, pa bi potencijalno ovo bio prostor za interesovanje Izraela”, kaže Radulović.

Granate od 155mm trenutno su u potražnji na brojnim svetskim ratištima, uključujući rat u Ukrajini, a u Srbiji njihov proizvođač je „Krušik” iz Valjeva.

Još jedan stručnjak za naoružanje, koji je želeo da ostane neimenovan, istakao je da bi Srbija mogla da ponudi Izraelu i eksploziv kao komponentu za njihovu domaću proizvodnju.

Pre 2023. godine izvoz naoružanja u Izrael nije bio značajan. Izvoz u Izrael se poslednji put pominje u godišnjem izveštaju Ministarstva za trgovinu za 2020. godinu kada je izvezeno naoružanje vredno 554 hiljade evra, i to „bombe, torpedo, rakete, projektili, ostale eksplozivne naprave, municija i upaljači za municiju”.

Iako je destinacija bila Izrael, među krajnjim korisnicima su navedene i druge zemlje, kao što su Slovačka i Senegal, što ukazuje na to da je deo naoružanja re-izvezen preko Izraela.

U martu, aprilu i junu 2023. godine, državno preduzeće „Prvi Partizan” iz Užica, poznato po proizvodnji municije, izvezlo je u Izrael robu vrednu 1.140.500 evra, pokazuju izvozni podaci sa portala koji sakuplja informacije državnih institucija, a u koji je BIRN imao uvid.

Takođe, u martu iste godine, kompanija „Edepro” izvezla je u Izrael robu vrednu 285.768 hiljada evra. „Edepro” je dominantno privatna kompanija koja blisko sarađuje sa državom, a u njoj dva procenta vlasništva poseduje upravo Jugoimport-SDPR.

Međunarodni sajam naoružanja i vojne opreme „PARTNER 2023“ u Beogradu, 25.09.2023. Foto: Ministarstvo odbrane

Oružje u drugom pravcu i „karakterizacija“ genocida 

I dok se danas oružje iz Srbije šalje za Izrael, nekada je bilo obratno. Politička situacija bila je jednako delikatna.

Izrael se konstantno povezivao sa prodajom oružja vojnim snagama bosanskih Srba u periodu između 1992. i 1995, kada je na snazi bio embargo na izvoz oružja i vojne opreme u zemlje bivše Jugoslavije.

Vrhovni sud Izraela 2016. odbio je zahtev za otkrivanje podataka o navodnom izvozu oružja u bivšu Jugoslaviju tokom konflikta u Bosni i Hercegovini u tom periodu, navodeći da bi „objavljivanje traženih informacija moglo naneti štetu nacionalnoj sigurnosti ili spoljnim odnosima”.

Kao dokaze da je do isporuke oružja Vojsci Republike Srpske došlo, pravnici koji su zahtevali otkrivanje podataka navode izveštaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju iz 2002. u kome se kaže da je Izrael navodno isporučio oružje snagama bosanskih Srba 1992. godine, kada je počela opsada Sarajeva, kako bi opsadne snage omogućile većini pripadnika jevrejske zajednice da napusti ovaj grad.

„Bilo je više indicija o umešanosti Izraela: na kraju 1994. godine, pretraga ostataka minobacačke granate na sarajevskom aerodromu otkrila je da su se na granati nalazila hebrejska slova, a u avgustu 1995. godine, u informativnoj emisiji izraelske televizije objavljeno je da su privatni dileri oružja iz Izreala snabdevali Vojsku Republike Srpske (VRS). Ovo se moralo dogoditi uz saglasnost Vlade”, navodi se izveštaju izveštaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju.

Srbiju i Izrael vežu i druge kontroverze. U aprilu ove godine, izraelski ambasador u Srbiji Jahel Vilan rekao je za Sputnjik da Izrael nikada nije prihvatio karakterizaciju zločina u Srebrenici kao genocid, suprotno odlukama Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.

Izrael je u maju ove godine bio među državama koje nisu glasale u Generalnoj skupštini UN-a da se 11. jul proglasi Međunarodnim danom sećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić kaže za BIRN/Haaretz da srbijanske vlasti i prorežimski mediji takvo ponašanje Izraela tumače kao podršku, ističući da je to pogrešan zaključak.

„Naravno, mi sve tumačimo na emotivan način. Izrael ne priznaje genocid u Bosni da bi se odbranio od optužbi za genocid u Gazi“, zaključuje Jakšić.

Dva leta iz Niša za Izrael

Pored tri leta iz Beograda u februaru i martu, kao i tri leta u maju, novinari BIRN-a i Haretz-a identifikovali su još dva leta za Izrael – i to iz Niša.

Krajem prošle godine, 28. decembra, izraelski Lockeed C-130, sa serijskim brojem 420, odleteo je iz Niša za vazduhoplovnu bazu Nevatim, odredište i ostalih izraelskih vojnih aviona.

Drugi let iz Niša dogodio se 15. maja ove godine kada je Antonov AN-12BK, u vlasništvu ukrajinske transportne kompanije, odleteo za Tel Aviv. Antonovi su stari avioni sovjetske proizvodnje koji se neretko iznajmljuju za transport naoružanja i druge opasne robe. Izraelska vazduhoplovna uprava je 2013. godine ovlastila baš ovog Antonova, registracije UR-CGV, da prenosi eksploziv iz Nemačke u Izrael.

U julu 2022. godine, jedan Antonov AN-12BK se srušio u Grčkoj sa 11.5 tona naoružanja srbijanske proizvodnje, a njime je upravljala ukrajinska kargo avio-kompanija Meridian. Tom prilikom poginulo je osam članova posade. Okolnosti nesreće do danas nisu razjašnjene, a nisu objavljena ni imena žrtava.

    Saša Dragojlo