Kantonalni sud u Sarajevu. Foto: BIRN BiH
Lejla Smailbegović, vještakinja ekonomske struke, navela je daje sačinila nalaz i mišljenje na osnovu dokumentacije koju joj je dostavilo Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu.
Prema njenim riječima, Zijad Arapčić je bio ovlaštena osoba koja je mogla raspolagati sredstvima Saveza invalida Federacije, čije je stanje računa u trenutku uplate namjenskih sredstava u iznosu od 500 hiljada maraka bilo 202,35 maraka. Pojasnila je da su ova sredstva uplaćena u januaru i utrošena do decembra 2008.
Smailbegović je kazala da sredstva u iznosu od 500 hiljada maraka, koja su od Vlade Federacije uplaćena na račun Saveza invalida, nisu utrošena namjenski za izgradnju fabrike urinara, da utrošak nije bio u skladu sa zakonom, te da Federalno ministarstvo rada i socijalne politike nije provjeravalo navedeni utrošak niti poduzelo adekvatne mjere.
U odnosu na dodjelu sredstava od 150 hiljada maraka od strane Federalnog ministarstva rada i socijalne politike na račun Saveza invalida u julu 2010., navela je da su namjenska sredstva utrošena do septembra te godine i da nisu utrošena namjenski, niti na zakonit način.
Dodala je da su Ministarstvo i rukovodioci proračunskih organa i tijela odgovorni da se sredstva troše ekonomično, transparentno i proračunato, a da su korisnici odgovorni za dostavljanje izvještaja.
Vještakinja je pojasnila da je Savez invalida bio dužan izvijestiti Ministarstvo rada i socijalne politike o utrošku sredstava, koje je imalo obavezu da prati utrošak sredstava od strane Saveza, a potom izvijesti Federalno ministarstvo finansija i Vladu Federacije.
“Odobrena isplaćena sredstava nisu utrošena namjenski i nije moguće utvrditi da je Ministarstvo rada i socijalne politike vršilo praćenje utroška sredstava i poduzimalo adekvatne mjere“, rekla je Smailbegović.
Jelečević se tereti da je 2010. u svojstvu ministra u Vladi Federacije – znajući da su u decembru 2007. Savezu osoba sa invaliditetom Federacije odobrena i uplaćena novčana sredstva u iznosu od pola miliona konvertibilnih maraka za izgradnju fabrike urinara i mokraćnih kesa koja su utrošena nenamjenski – svjesno i htijući iskoristio svoja ovlaštenja te odobrio dodatna sredstva.
Prema optužnici, Jelečević je donio odluku o dodjeli sredstava, kojom je Savezu odobrio novčana sredstva u iznosu od 150.000 maraka za sufinansiranje nastavka izgradnje fabrike urinara i mokraćnih kesa, iako je znao da izgradnja navedene fabrike uopće nije ni započeta. Navodi se i da su uplaćena sredstva dalje nenamjenski utrošena od strane Saveza osoba sa invaliditetom Federacije.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Smailbegović je pojasnila da je osnova za izradu nalaza i mišljenja bila isključivo materijalna dokumentacija koja je njoj izdana na revers, koja je pobrojana u samom nalazu vještačenje, te da nije bilo druge raspoložive dokumentacije.
Negirala je da je tokom sačinjavanja nalaza koristila Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva rada i socijalne politike, te kazala da joj nije poznato da ministar Jelečević nije bio potpisnik na računu Ministarstva.
Na pitanje da nije uzimala u obzir izvještaje Ureda za reviziju iz 2008. i 2009., kazala je da nije mogla koristiti ono što joj nije dostavljeno, a tačnom je ocijenila tvrdnju Odbrane da analitičke kartice u nedostatku druge dokumentacije imaju svojstvo evidencije.
Nastavak suđenja je 25. aprila.
