Jelečević: Nenamjenski utrošak sredstava

Veselinka Marjanović, šefica ekonomsko-finansijskih poslova u Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike do 2019., izjavila je da su sredstva u iznosu od 500 hiljada maraka 2007. dodijeljena Savezu invalida Federacije na temelju odluke Vlade za izgradnju fabrike urinara.

Dodala je da su dobili operativna sredstva te da su na osnovu odluke Vlade isplaćena sredstva koja su bila namjenska. Poznato joj je da utrošak nije opravdan od Saveza.

“Dokumentacija koja je dostavljana od strane Saveza invalida nije bila validna i vjerodostojna“, izjavila je Marjanović, dodavši da su 2016. dostavili izvještaj koji nije bio namjenskit, te da je Ministarstvo bilo upoznato sa izvještajima revizora.

Upitana o isplati sredstava u iznosu od 150 hiljada maraka, svjedokinja je kazala da se svake godine pravi program utroška sredstava, a da je u tom pisano da ministar može donijeti pojedinačnu odluku, koja je i donesena u periodu kada je ministar bio Jelečević i koja je realizovana. Dodala je da ni ova sredstva nisu bila utrošena namjenski.

Na pitanje branioca Nermina Mulalića, Marjanović je izjavila da Vlada Federacije niti Ministarstvo finansija nikad od njenog odsjeka nisu tražili izvještaj o utrošku 500 hiljada maraka.

Nakon što joj je branilac Mulalić predočio revizorski izvještaj iz juna 2009. te je upitao da li je u izvještaju za 2008. vidjela išta za fabriru urinara, svjedokinja je kazala da nije. Dodala je da odgovorno tvrdi da, ako nije te godine, da su revizori stalno izvještavali o nenamjenskom utrošku sredstava, sa čime je bilo upoznato cijelo  Ministarstvo.

Potvrdila je da se nacrt revizorskog izvještaja dostavlja svakom sektoru, nakon čega svaki sektor daje svoje očitovanje, a potom Ured za reviziju sačinjava konačni izvještaj, a sektori se ponovno očituju, što je i njen sektor učinio.

Jelečević se tereti da je 2010. u svojstvu ministra u Vladi Federacije – znajući da su u decembru 2007. Savezu osoba sa invaliditetom Federacije odobrena i uplaćena novčana sredstva u iznosu od pola miliona konvertibilnih maraka za izgradnju fabrike urinara i mokraćnih kesa koja su utrošena nenamjenski – svjesno i htijući iskoristio svoja ovlaštenja te odobrio dodatna sredstva.

Prema optužnici, Jelečević je donio odluku o dodjeli sredstava, kojom je Savezu odobrio novčana sredstva u iznosu od 150.000 maraka za sufinansiranje nastavka izgradnje fabrike urinara i mokraćnih kesa, iako je znao da izgradnja navedene fabrike uopće nije ni započeta. Navodi se i da su uplaćena sredstva dalje nenamjenski utrošena od strane Saveza osoba sa invaliditetom Federacije.

Mirko Nišić, uposlenik Ureda za reviziju institucija u Federaciji do 2020., izjavio je da se sjeća kako je 2007. dodijeljen iznos Savezu u iznosu od 500 hiljada maraka za izgradnju tvornice urinara i mokraćnih kesa.

“Ured za reviziju je 2009. pratio i utvrdio da sredstva nisu namjenski potrošena. (…) Dokumentacija je bila, ali to nije ona koju smo očekivali“, kazao je Nišić te potvrdio da Ured daje i preporuke na uočene nepravilnosti, a koje su date i 2009. za tvornicu urinara. Dodao je da Ministarstvo nije postupilo po njihovim preporukama te da je u relevantnom periodu ministar bio Jelečević.

Na pitanje tužioca Hrvoja Čabrajića, izjavio je da mu je poznato da je dodijeljeno dodatnih 150 hiljada maraka Savezu invalida te da je ministar Jelečević donio tu odluku.

“Ova su sredstva planirana za rekonstrukciju objekata ustanova. Ovih 150 hiljada maraka je dodijeljeno udruženju građana“, kazao je svjedok, te dodao da ta sredstva nisu smjela biti dodijeljena, za koja nije dostavljena dokumentacija koja bi potvrdila da su sredstva dodijeljena namjenski.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, Nišić je posvjedočio da on nije učestvovao u izradi finansijskog izvještaja Ministarstva rada i socijalne politike za 2008. i 2009., ali da jeste za 2010. Potvrdio je da se fabrika urinara ne spominje u izvještaju za 2008.

Objasnio je da proces revizije počinje u desetom mjesecu i traje do 31. maja. Na pitanje da li je Ministarstvu konačni izvještaj za 2010. dostavljen u maju 2011., svjedok je kazao da “može biti“. Kazao je da je moguće da je Ministartvo rada u julu 2011. dalo svoje očitovanje na konačni izvještaj.

Azer Begović iz Federalnog pravobranilaštva je kazao da je tokom istrage protiv tada osumnjičenog bio saslušan kao predstavnik oštećene, te da ovo pravobranilaštvo postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 650 hiljada maraka.

Odbrana je osporila ovaj zahtjev kao neosnovan.

Nastavak suđenja je planiran 3. aprila.