Kantonalni i Opštinski sud u Sarajevu. Foto: BIRN BiH
U nastavku svjedočenja, Rasim Banda, koji je bio sekretar u “Vranici“, na pitanje Odbrane Edina Dizdara kazao je da je “Vranica” imala oko 80.000 kvadrata zemljišta na Stupu i da je manji dio prodala drugim firmama, a da je planirala građevinski poduhvat na ostatku zemljišta kako bi zaradila i konsolidovala stanje, s obzirom na veliku dubiozu u kojoj se nalazila.
Svjedok je braniocu Asimu Crnaliću kazao da je 450 do 500 radnika bilo podnijelo tužbe zbog neisplaćenih plata i da je po presudama trebalo podmiriti oko četiri miliona maraka. Prema njegovim riječima, “Vranica” nije negirala ta dugovanja, ali nije ih mogla ni isplatiti.
“Radnici su pokazali da nisu prijatelji firme, da nisu lojalni. Napravili su samo posla advokatima”, kazao je Banda.
On je potvrdio da je u to vrijeme smatrao da će te tužbe dovesti do stečaja, koji je kasnije i proglašen.
Na pitanja Odbrane nekadašnjeg direktora “Vranice” Nasera Dace, Banda je rekao da je optuženi imenovan za direktora 2007. godine, a da je naredne godine počeo da se osjeća nedostatak posla. Braniocu Zijadu Šušiću potvrdio je da su bili štrajkovi i intenzivni pregovori uprave, Nadzornog odbora i sindikata.
“Zahtjevi su bili neiscrpni. Na kraju su pristali da im se isplati po 750 maraka i to je potpisano”, rekao je svjedok, dodajući da je “Vranica” to isplatila iz pozajmice kako bi štrajk bio obustavljen.
On je potvrdio da je “Vranica” naplatila oko 1,2 miliona KM od iračkog duga i da su ta sredstva uplaćena za uvezivanje staža. Dodao je da je napravljen program zbrinjavanja tehnološkog viška u kojem je bilo 160 radnika koji su mogli ići u penziju.
Banda je kazao da je predsjednik Nadzornog odbora Aziz Šunje predlagao dokapitalizaciju, ali je to odbijeno. Ispričao je kako je poslije Agencija za reviziju privatizacije dala mišljenje da je u “Vranici” pogrešno izvršena privatizacija i da se firma mogla samo dokapitalizovati.
Za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i druga djela, optužnica tereti Zijada Blekića, Edina Dizdara, Ramiza Bibića, Muharema Bajrića, Armina i Elmu Mulahusić, Davera Halilbegovića, Hasana Ćelama, Nasera Dacu, Jasmina i Smiljku Jusufranić, Branislava Petrovića, Mirsada Imamovića, Edina Muftića, Edinu Halilbegović i Azru Blekić-Aydogan.
Svjedokinja Vida Sikimić ispričala je da je prodala dionice u “Unioninvestu”, koje su joj ostale od supruga.
“Nisam ni znala da imam dionice dok nije došao jedan čovjek i pitao me da ih prodam”, kazala je Sikimić.
Ona je rekla da joj je Mustafa Imamović iz “Unioninvesta”, kada je otišla po dionice, sugerisao da ih ne prodaje, jer će njihova cijena možda porasti. Navela je da je Imamović kasnije došao sa čovjekom po imenu Hamdo, koji je pitao da proda dionice.
Kazala je da je poslije sa Hamdom išla u Opštinu i potpisala više papira, te da joj je plaćeno u gotovini za 102 dionice. Tužilac Samir Selimović predočio joj je ugovor o darivanju sa Jasminom Jusufranićem, što je svjedokinja potvrdila da je potpisala, ali je kazala da ne poznaje Jusufranića, kao i da nije gledala šta potpisuje.
“Oni su meni platili kako je u novinama pisala cijena. Ne smatram se oštećenom”, kazala je Sikimić na pitanja branioca Muhidina Kape.
Tužilac je počeo s ulaganjem materijalnih dokaza, ali je suđenje prekinuto jer je optuženom Jasminu Jusufraniću pozlilo i odvezen je u bolnicu.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. januar.
