Komentar

Godišnjica “Oluje“ naglašava gorko nepovjerenje između Hrvatske i Srbije

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, premijerom Andrejem Plenkovićem i generalom Antom Gotovinom na 25. godišnjici operacije Oluja u Kninu, avgust 2020. Foto: EPA-EFE/Miroslav Lelas.

Godišnjica “Oluje“ naglašava gorko nepovjerenje između Hrvatske i Srbije

3. Augusta 2022.16:24
3. Augusta 2022.16:24
Tenzije između Zagreba i Beograda porasle su uoči ovosedmičnog obilježavanja 27. godišnjice operacije "Oluja“, pobjedničke ofanzive Hrvatske vojske, dok su napori za pomirenje doživjeli neuspjeh, a procesuiranje ratnih zločina i dalje je u zastoju.

Ali pobjeda HV-a je imala visoku cijenu – više od 600 civila je ubijeno tokom i nakon operacije, a oko 200.000 Srba, državljana Hrvatske, pobjeglo je iz zemlje u dugom konvoju traktora, autobusa i automobila, govore podaci Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. Mnogi od onih koji su izbjegli nisu se više vratili.

Od tada, političari u Hrvatskoj i Srbiji obilježavaju različite dijelove tih događaja –  koji im odgovaraju, zanemarujući argumente i žrtve druge strane.

Hrvatska slavi pobjedu kojom je okončana četverogodišnja okupacija gotovo trećine teritorije zemlje, što je omogućilo hrvatskim izbjeglicama da se vrate kućama, dok istovremeno ignoriše srpske žrtve. S druge strane, Srbija odaje počast srpskim žrtvama “Oluje“, nazivajući je “najvećim etničkim čišćenjem na evropskom tlu posle Drugog svjetskog rata”, istovremeno ignorišući uzroke koji su pokrenuli ovu vojnu operaciju.

Tako već godinama – svakog avgusta vlade obje zemlje iste događaje obilježavaju na suprotan način – hrvatska slavi, a srpska tuguje. Ali su obje ujedinjene u ignorisanju poziva aktivista za ljudska prava s obje strane, koji uporno traže sudsko procesuiranje svih ratnih zločina, kao suštinski uslov za pomirenje i dijalog na društvenom i političkom nivou.

Ali sudska pravda je prespora. Prema izvještaju iz 2021. godine zagrebačke nevladine organizacije “Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću o neprocesuiranim zločinima nakon Oluje“, hrvatsko pravosuđe je za 26 godina, koliko je prošlo od operacije, podiglo četiri optužnice protiv devet hrvatskih vojnika i policajaca za ratne zločine nad Srbima.

Izrečene su četiri pravosnažne presude – u dva slučaja osuđujuće za zločine u selima Prokljan, Mandići i Kijani, a u druga dva optuženi su oslobođeni krivice za zločine u selima Prokljan, Mandići i Grubori.

Mnogi zločini, prema Documenti, uopšte nisu procesuirani, kao na primjer oni  počinjeni u Golubiću kod Knina, Mokrom Polju i Radljevcu.

“Procesuiranje ratnih zločina više nije prioritet hrvatskog pravosuđa”, rekla je prošlog mjeseca Vesna Teršelić, voditeljica Documente.

Teršelić je dodala da su sudovi intenzivnije procesuirali ratne zločine prije nego što je 2013. godine Hrvatska postala članica EU, a da je, nakon ulaska zemlje u evropski blok, interesovanje za to opalo.

Atmosfera obostrane sumnje

Hrvati u Kninu 4. avgusta 1995. slave pobjedu Hrvatske vojske. Naslov u novinama glasi „Knin oslobođen”. Foto: EPA/Attila Kisbenedek.

Jedan od neprocesuiranih ratnih zločina nedavno je postao uzrok političkog spora između vlada Srbije i Hrvatske, pokazujući još jednom koliko toksični mogu biti neprocesuirani ratni zločini, čak i ako se čini da su godinama bili javno zaboravljeni.

Viši sud u Beogradu je 8. juna saopštio da je potvrdio optužnicu protiv četvorice visokih oficira Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva za ratne zločine protiv civilnog stanovništva tokom operacije “Oluja“ u avgustu 1995. godine.

Ova četiri oficira su optužena da su 7. i 8. avgusta 1995. godine naredili vazdušni napad na kolonu izbjeglica u blizini Bosanskog Petrovca, kao i u selu Svodna kod Bosanskog Novog (Bosna i Hercegovina). Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) Srbije saopštilo je da je u tom napadu ubijeno 13 ljudi, od kojih šestoro djece, a da je 24 povređeno.

Ova optužnica je izazvala ljute reakcije, kako zagrebačkih vlasti, tako i hrvatskih desničara, koji su prekinuli tribinu na kojoj se govorilo o imenovanom incidentu koja se održavala u Zagrebu.

Međutim, “Documenta” smatra da je srpska optužnica protiv četvorice hrvatskih oficira “posljedica nevoljnosti hrvatskih vlasti i pravosuđa da se temeljito istraže sve okolnosti ovih događaja i da se eventualna kaznena odgovornost za njih nedvojbeno utvrdi”.

Još jedan incident između Zagreba i Beograda, koji se desio nepune tri sedmice prije 27. godišnjice operacije “Oluja“, izazvao je dodatne političke probleme.

Naime, hrvatska vlada je 17. jula odlučila da ne dozvoli predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću nenajavljenu privatnu posetu Memorijalnom kompleksu Jasenovac, gdje se tokom Drugog svjetskog rata nalazio ustaški logor smrti i gdje je smrtno stradalo više od 80.000 Srba, Jevreja, Roma.

Hrvatska je saopštila da nije dozvolila Vučićevu posetu jer se radi o kršenju protokola, s obzirom da dolazak nije bio zvanično unapred najavljen zagrebačkim vlastima putem regularnih kanala.

Vlasti u Beogradu osudile su ovaj potez Hrvatske, koji je naišao i na reakcije u srpskim prorežimskim medijima, pri čemu su neki tabloidi okarakterisali zagrebačke vlasti kao ustaše.

Trenutna atmosfera međusobnog nepovjerenja, uoči godišnjice operacije “Oluja“, preti da anulira napore koje su hrvatska vlada i politički predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj preduzeli 2020. godine, da zajedno, uz međusobno poštovanje i priznavanje žrtava i stradanja na obje strane, obilježe 25. godišnjicu operacije “Oluja“.

Ovo su inicirali hrvatski premijer Andrej Plenković i njegov koalicioni partner Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), koja je dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj.

Potpredsjednik hrvatske vlade iz reda SDSS-a, Boris Milošević, čija je baka ubijena nakon “Oluje“, 5. avgusta 2020. godine učestvovao je na državnoj svečanosti povodom obilježavanja 25. godišnjice ove operacije. Premijer Andrej Plenković je u svom govoru na svečanosti rekao da je ova operacija “najveća pobjeda Hrvatske”, ali je istovremeno izrazio suosjećanje sa svim žrtvama, “ne samo Hrvatima, već i Srbima”.

Dvadeset dana kasnije, 25. avgusta 2020. godine, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, ministar hrvatskih branitelja i predstavnici srpske manjine, okupili su se u selu Grubori da obilježe 25. godišnjicu ubistava šest srpskih meštana počinjenih nakon “Oluje“. “Hrvatska žali zbog svih civila i naša je dužnost iskazati pijetet nevinim žrtvama“, rekao je na komemoraciji ministar branitelja Tomo Medved, i sam ratni veteran koji je izgubio brata u sukobu.

Dvije godine kasnije, malo je ostalo od tih simboličnih činova međusobnog poštovanja i empatije. Srpska zajednica u Hrvatskoj je ove godine najavila da će održati zasebnu komemoraciju “za sve one koji su izgubili živote, svoju rodbinu, domove i zemlju tokom i nakon operacije Oluja”.

Komemoracija će biti održana 3. avgusta u selu Deringaj u opštini Gračac, a biće posvećena “građanima gračačkog kraja, koji su izgubili živote u talasu nasilja u ljeto i jesen 1995. godine”, saopštilo je Srpsko narodno vijeće, koje zastupa interese srpske manjine u Hrvatskoj.

“Najveće etničko čišćenje“

Predsjednik Aleksandar Vučić na komemoraciji za žrtve operacije Oluja održanoj u Srbiji 2021. Foto: Predsjedništvo Srbije.

Vlada Srbije će ove godine održati komemoraciju srpskim žrtvama operacije “Oluja“ na centralnom trgu u Novom Sadu, gdje će se, kako je rekao predsjednik Srbije, obilježiti “godišnjica velikog srpskog stradanja i najvećeg etničkog čišćenja na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata”.

“Obično smo birali manja mjesta – išli smo od Veternika, Futoga, Busija, sve mjesta gdje su nastanjeni Krajišnici. A Novi Sad je mjesto koje je procentualno primilo najviše Krajišnika”, objasnio je Vučić.

Ali Dinko Gruhonjić, novosadski nezavisni novinar, profesor novinarstva i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine, kaže da je neizgovoreni razlog zašto je ovaj grad izabran da se u njemu održi komemoracija taj što je to Vučićev “odgovor” građanima Novog Sada, koji su protestovali protiv odluke gradskih vlasti, na čijem čelu je Vučićeva Srpska napredna stranka.

“Ovo je Vučićeva demonstracija sile, koja plaši one koji još imaju hrabrosti da protestuju”, ističe Gruhonjić.

On priznaje da je “tačno da je Novi Sad prihvatio najviše Krajišnika”. Ali, kako dodaje “Vučić nije rekao da ti ljudi iz Krajine ne bi imali razloga napustiti svoje domove da nije bilo velikosrpske politike Slobodana Miloševića, koja je na kraju dovela do operacije Oluja“.

“Vučić je bio protagonista tih politika, a sada ih zapravo vodi”, naglašava Gruhonjić.

Tako i 27 godina nakon operacije “Oluja“, začarani krug nepovjerenja nastavlja da se okreće. Može li vrijeme zaista izliječiti sve rane? Čini se da u nekim slučajevima to zapravo može uzrokovati nove.

Boris Pavelić je hrvatski novinar iz Zagreba, koji pokriva ratna i poslijeratna pitanja na području bivše Jugoslavije.

Mišljenja iznesena u ovom tekstu su mišljenja autora i ne odražavaju nužno stavove BIRN-a.

Boris Pavelic