Izložba portreta pokojnog fotografa Zorana Kanlića iz perioda opsade od danas u Sarajevu

Izložba fotografija “Bijeg iz realnosti – Sarajevo 1992-95” pokojnog Zorana Kanlića. Foto: BIRN BiH

U Galeriji “Zvono/Charlama” u Centru “Skenderija” večeras od 18 sati bit će otvorena izložba fotografija “Bijeg iz realnosti – Sarajevo 1992-95” pokojnog Zorana Kanlića, snimljenih tokom njegovog obilaska kafića i klubova za vrijeme opsade Sarajeva te fotografisanja ljudi koje je poznavao “iz normalnog života”.

Bojan Kanlić, sin pokojnog Zorana, kazao je da je inicijativa ove izložbe potekla od Zorana Lešića, koji je sa Sašom Bukvićem pokrenuo samu izložbu.

“To nekako pokazuje da ljudi koji su bili njegovi prijatelji, nakon što on više nije s nama i oni nemaju nikakvu korist od toga, oni se trude nekako da ožive tu priču i da i dalje nastavi da se prikazuje ono što je on radio”, rekao je Kanlić, dodavši da je ova izložba više puta predstavljana u Nizozemskoj.

On se prisjetio i laboratorije koju su imali u stanu prije 30 godina, kazavši da je njegov otac, zbog nepostojanja digitalnih kamera u tom periodu, sve radio ručno.

“Ja sam kao mali nekako prisustvovao tom procesu i sjećam se cijelog procesa stvaranja i kako su slike izlazile”, kazao je Kanlić.

Fotograf Dženat Dreković, opisujući svog pokojnog kolegu i prijatelja, rekao je da je Kanlić bio čovjek sa mnogo empatije i čovjekoljublja te da samo takva osoba može snimiti ovakve fotografije.

“Fotografija je subverzivna ne onda kada užasava i kada žigoše, nego kada je misaona i kada je produhovljena. To je Zoran Kanlić i postigao svojim fotografijama. Ona više ukazuje na emociju ljudi koji su bili u ratu nego sve i jedna fotografija koje sam ja u životu vidio, a nagledao sam ih se puno vezano za rat i za ratna dešavanja”, objasnio je Dreković, dodavši da je Kanlić, koji je preminuo prije dvije godine, bio dobar fotograf, čovjek te vrhunski majstor i laborant.

Govoreći o uslovima u ratnom Sarajevu, Dreković je objasnio da su fotografije nastale uz minimalno svjetlosti te bilo kakvih potrebnih tehničkih uslova kako bi se napravila kvalitetna i korektna fotografija.

“Zokino majstorstvo u laboratoriji se ogleda na ovim fotografijama, tako da to je ona druga njegova strana – pored njegove dobrote i pored njegovog majstorstva u fotografisanju, ovdje se vidi da je čovjek bio profesionalac i vrstan alhemičar u laboratoriji”, kazao je Dreković.

Govoreći o vrijednosti samih fotografija, Bojan Kanlić je opisao portrete vanvremenskim.

“Za 20-ak godina ili 50, ljudi koji budu živjeli neće se ni sjećati tih rupa na zidovima, na fasadama i polupanim prozorima, njima to ništa neće značiti, ali mislim da će te emocije uvijek biti iste, kao što su bile i prije iste, i ti neki pogledi i osmijesi koji kriju neku tugu, i mislim da je to što je najvrednije u ovim slikama”, rekao je Kanlić.