Najviše govora mržnje usmjereno prema etničkoj pripadnosti i ženama: Okrugli sto
Okrugli sto: “Mehanizmi zaštite od govora mržnje u Bosni i Hercegovini”. Foto CIN
Od 2020. godine do danas CIN je zabilježio oko 120 incidenata povezanih s govorom mržnje, kazala je Jasna Fetahović, dodavši kako je ovaj broj vjerovatno veći, ali da postoje izazovi u bilježenju govora mržnje.
“Zaključili smo da se osnove za govor mržnje iz godine u godinu ponavljaju, a tu su etnonacionalna pripadnost, spol, seksualna orijentacija i u posljednje vrijeme imali smo porast govora mržnje prema migrantima”, objasnila je Fetahović.
Govor mržnje se normalizuje u javnom prostoru, naročito na društvenim mrežama, zbog čega je potrebna borba usmjerena na njegovo suzbijanje i sprečavanje, kao i edukacija društava o ovoj pojavi, rečeno je na okruglom stolu “Mehanizmi zaštite od govora mržnje u Bosni i Hercegovini”, koji je CIN organizovao kao dio projekta “Reporting Diversity Network”.
Prema Davoru Trlinu, doktoru pravnih nauka, norme koje regulišu zabranu i sankcionisanje govora mržnje nalaze se u nekoliko grana prava i zavise od teritorijalne podjele vlasti BiH.
“Norme krivičnog prava najčešće regulišu govor mržnje. Istina, u BiH ni u jednom od četiri krivična zakona nemamo krivično djelo koje se zove ‘govor mržnje’. To je jedna od prepreka koja sprečava tužioce da ovo procesuiraju”, objasnio je Trlin, dodavši kako ipak postoje krivična djela u krivičnom zakonodavstvu koja odgovaraju teorijskom kontekstu pojma govora mržnje.
On je kazao da postoje samo dvije odluke gdje je utvrđena odgovornost počinioca, i one su bile na osnovu sporazuma o priznanju krivnje sa Tužilaštvom BiH.
Leila Bičakčić, direktorica CIN-a, u obraćanju medijima je rekla kako je okrugli sto okupio stručnjake iz različitih oblasti, uključujući i pravosuđe, te da je njegova svrha u tome da se vidi na koji način bi se mogao poboljšati dio koji se odnosi na sankcije govora mržnje.
“Uočeni trendovi pokazuju da je najveća prisutnost govora mržnje na etničkom osnovu, protiv pripadnika etničkih skupina, nakon toga slijede žene, što u svakom slučaju ne odgovara jednom demokratskom društvu kakvo BiH teži da bude”, kazala je Bičakčić.
U državama u regionu situacija je vrlo slična, rekla je ona, dodavši kako se sektori u kojima je naizraženiji govor mržnje tiču etničkih skupina ili manjina unutar tih zemalja.
Specifikum BiH se ogleda u tome da govor mržnje reflektira kontekst BiH, ono o čemu se svakodnevno svjedoči, naročito u online sferi, kazala je Lejla Gačanica, nezavisna konsultantica i istraživačica.
“Jedan od trendova koje je ovaj izvještaj pokazao, ne samo prisutnost govora mržnje koji je usmjeren prema etničkim grupama, odnosno zasnovan je na etničkoj pripadnosti, nadalje narodnoj pripadnosti, odnosno posebno rodnim manjinama i ženama kao ženama unutar javne sfere, i u konačnici, migrantima – kao tri najveće skupine koje su bile izložene tokom posmatranog perioda”, objasnila je Gačanica.
Kako je rekla, odgovora sa institucionalnog i društvenog nivoa nema.
“Tamo gdje se odgovor pojavljuje, on je vrlo fragmentiran, dolazi od strane samoregulatora, nema adekvatnu sankciju, nema adekvatan odgovor koji bi zapravo pridonio eliminaciji ili prevenciji, odnosno sprečavanju govora mržnje u javnom prostoru”, kazala je ona.
Psiholog Srđan Puhalo je rekao kako postoje dva pravca u kojima treba razmišljati. Jedan se odnosi na to kako zaštititi ljude od govora mržnje, dok se drugi odnosi na psihološku podršku ljudima koji su izloženi tome. Dodao je kako u BiH zakoni nisu loši, međutim potrebna je volja institucija da se suoče s ovim problemom.
Mediji i njihova uloga u huškanju botova i javnosti su vrlo problematični, kazao je Puhalo, dodavši da su upravo mediji ti koji kreiraju klimu i omogućavaju prostor botovima, naročito u online sferi.
