Saznanja se zasnivaju na praćenju dešavanja u više od 2.000 centralnih i područnih škola širom BiH.

“Tokom prethodnih četvrt stoljeća, obrazovne vlasti i donosioci i donositeljice odluka u BiH nisu se suviše bavili rješavanjem diskriminatornih komponenata obrazovnog sistema. Kao što se nastavnim programima i udžbenicima direktno utječe na to šta učenici i učenice uče u školi, tako su i druge karakteristike – u koje spadaju školski nazivi, simboli i manifestacije – dopuna provođenju politike razdora i jednostranosti”, navodi se u Izvještaju.

Takvo stanje, prema Misiji, dovodi do školskog okruženja u kojem se promovira etnička isključivost umjesto širenja osjećaja pripadnosti datoj školi i široj zajednici, stvarajući prostor da se učenici i učenice koji ne pripadaju većini osjećaju otuđeno ili uvrijeđeno.

Evo šta trebate znati o novom izvještaju OSCE-a.

Školskim nazivima se obilježavaju događaji iz rata i veličaju etnične grupe

Za vrijeme Jugoslavije, školski nazivi su uglavnom služili jačanju svijesti o jugoslovenskom identitetu. Tokom rata i neposredno nakon završetka, obrazovne i političke vlasti mijenjali su nazive obrazovnih institucija da bi se obilježili događaji iz rata i odala počast određenim historijskim ličnostima, navodi se u Izvještaju.

“Iako su izuzeci postojali, ogromna većina ovih promjena napravljena je da bi se veličala većinska etnička grupa u određenim zajednicama”, dodaje se u Izvještaju.

Uprkos određenom napretku postignutom u rješavanju pitanja školskih naziva kojima se produbljuju podjele, obrazovne vlasti u određenim dijelovima BiH nevoljno pristupaju vršenju promjena. Nazivi nekih škola po spornim historijskim ličnostima još uvijek nisu promijenjeni.

“S obzirom na tijesnu vezu između vjere i etničke pripadnosti u BiH, većina škola nazvanih po vjerskim vjerodostojnicima tako predstavlja samo jednu etničku grupu – onu većinsku. U Republici Srpskoj, 22 škole nose ime Svetog Save, srpskog pravoslavnog sveca i zaštitnika obrazovanja. U dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) gdje su Hrvati većina, nekoliko škola također nosi nazive prema vjerskim ličnostima, kao što je, naprimjer, kardinal Stepinac, osporavani zagrebački nadbiskup iz perioda Drugog svjetskog rata”, pojašnjava se.

Posljednjih godina primjetan je određeni stepen nazadovanja kod školskih naziva u nekim dijelovima BiH, navode u OSCE-u. Skupština Unsko-sanskog kantona usvojila je 2018. odluku o vraćanju naziva četiri osnovne i srednje škole po imenima pripadnika Teritorijalne odbrane ABiH poginulih između 1992. i 1995. godine.

U Kantonu Sarajevo, vlasti su 2016. izglasale promjenu naziva škole “Dobroševići” u “Mustafa Busuladžić” prema izrazito kontroverznoj ličnosti iz Drugog svjetskog rata, navodi se u Izvještaju.

“Kantonalna skupština poništila je 2018. ovu odluku, međutim, škola i dalje nosi isti naziv”, dio je nalaza Izvještaja.

Vjerski i politički simboli česta pojava u školama u BiH

Ilustracija. Foto: BIRN BiH.

Sveprisutni etnički i vjerski simboli u školama bili su česta pojava u mnogim dijelovima BiH u poslijeratnom periodu. Provokativni spomenici koji asociraju na rat postavljani su u prostorijama škola ili na nekoliko metara od školske zgrade, a vjerski simboli su postali česta pojava u školama, naročito križevi i ikone u učionicama i hodnicima.

Ovim simbolima, uz osporavane zastave, portrete i kipove, išlo se na daljnje razgraničavanje škola u korist pripadnika i pripadnica većinske etničke grupe, navodi Izvještaj.

“Izlaganje mnogih spornih simbola koji se tiču vjere, politike i rata nikada nije riješeno i oni se još uvijek mogu naći svuda u BiH”, navode autori.

Govoreći o političkim simbolima, u Izvještaju se navodi da nekonstitutivne zastave i grbovi još uvijek se mogu vidjeti u nekim školama. Naprimjer, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Kantonu 10, u područjima gdje Hrvati čine većinu, ispred nekoliko škola i dalje je izložen grb Herceg-Bosne. Slično je i sa grbovima u Republici Srpskoj.

Novije primjere simbola Misija je identifikovala u šest osnovnih škola u Visokom, gdje su u prostorijama škole početkom 2021. postavljene spomen-ploče posvećene palim borcima i borkinjama Armije BiH koji su pohađali te škole.

Svečanom otkrivanju spomenika posvećenom djeci žrtvama rata u periodu od 1992. do 1995. godine, u Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Istočnom Sarajevu prisustvovali su 2018. predstavnici i predstavnice političkih, vjerskih i obrazovnih vlasti, pa je ono, kao takvo, predstavljalo jasnu namjeru da se škole iskoriste u spomen žrtava rata, smatraju autori.

“Ovaj spomenik je podignut u školskom dvorištu i namjena mu je slična spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva od 1992. do 1995. godine, koji se, za razliku od gore spomenutog, nalazi u javnom parku u Sarajevu”, navodi Izvještaj.

Školske manifestacije s vjerskom i ratnom konotacijom i dalje uzrok neslaganja

Ilustracija. Foto: BIRN BiH.

Prema Izvještaju, organizacija školskih manifestacija s vjerskim konotacijama i dalje je uzrok neslaganja u multietničkim područjima širom BiH. Obilježavanje vjerskih praznika organizira se u nekim školama uz priredbe i proslave u kojima učestvuju učenici i učenice.

“Ovakve manifestacije nisu ograničene na časove predmeta vjeronauke, već se obično dešavaju u cijeloj školi. Iako praznici mogu biti prilika da se promovira etnička i vjerska raznolikost BiH u inkluzivnom i obrazovnom okruženju, ovi programi često nisu primjereni za one učenike i učenice koji te praznike ne slave”, stoji u Izvještaju.

U posljednjih nekoliko godina postale su mnogobrojnije i manifestacije kojima se širom BiH obilježavaju ratna dešavanja. Ovo se podudarilo sa stavljanjem većeg naglaska na rat u BiH u nastavnim programima za predmet historije koji se koriste u različitim administrativnim jedinicama, kao i odlasku na mjesta ratnih dešavanja.

Osim ovoga, učenici i učenice su sve podložniji političkom utjecaju u školama, smatraju autori Izvještaja.

Prisustvovanjem brojnim časovima historije i izlaganjima s naglaskom na dešavanja iz rata, učenici i učenice postaju predmet političke indoktrinacije.

Političari i političarke nastavljaju koristiti obrazovne ustanove kao sredstvo za obilježavanje teritorije, isticanje političke moći i oblikovanje historijskih i kulturnih narativa u zajednicama.

“Škole u BiH predstavljaju eklatantan primjer iskorištavanja javnog prostora u političke svrhe”, navodi se u Izvještaju.

Kao što nastavni programi i udžbenici direktno utječu na to šta učenici i učenice uče u školama, tako i školski nazivi, simboli i manifestacije utječu na oblikovanje svijesti mladih ljudi, zaključeno je u Izvještaju.

Revizija historijskog narativa u obrazovanju

Ilustracija. Foto: BIRN BiH.

Izvještaj navodi da je dominantna etnička grupa na određenom području nesrazmjerno zastupljena i spominjana u javnom prostoru, dok su ostale etničke grupe slabo zastupljene ili potpuno zanemarene.

“Škole su i dalje među onim javnim mjestima čiji se nazivi, simboli i manifestacije najčešće koriste kao potporni stub za određene historijske narative i jačanje etno-nacionalnog identiteta. Iako ovi elementi nisu dio standardnog nastavnog programa u školama, namjena im je slična – da šalju suptilne, ali i jasne poruke svim članovima i članicama zajednice, kako onima koji pripadaju većinskoj grupi, tako i onim drugim”, navedeno je u Izvještaju.

Usljed porasta pritiska na entitetska ministarstva obrazovanja da stvore povoljnije uvjete za povratak izbjeglica i raseljenih osoba, 2002. godine potpisan je Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika.

Prvi izvještaji Koordinacionog odbora za provedbu Sporazuma ukazivali su na porast broja škola koje su izmijenile sporne nazive i uklonile ili premjestile sporne simbole. Prema Izvještaju, određeni pozitivni pomaci postignuti su i u pogledu manjeg prisustva učenika i učenica događajima kojima se obilježavaju ratna dešavanja.

Uprkos vidljivim promjenama, napredak na području BiH bio je neravnomjeran. Neke od administrativnih jedinica otvoreno su odbile priznati Kriterije, navodi se u Izvještaju.