BIRN je provjerio kako funkcioniše Registar stvarnih vlasnika u Makedoniji.

Kompanija Euronikel Industri, koja je osnovana početkom 2019. godine, makedonskoj javnosti postala je poznata kao novi vlasnik fabrike feronikela FENI iz Kavadarci, nakon što je u stečajnom postupku kupila potraživanja dvije najveće banke, Stopanske i Komercijalne.

Međutim, javnost nije saznala tko su ljudi koji preuzimaju ovaj biznis, već samo naziv investicionog fonda – Global Special Opportunities Ltd. sa Bahama, a egzotično porijeklo ove kompanije otvorilo je prostor u javnosti da se pletu i egzotične priče oko pravog vlasništva ove offshore kompanije.

Od kraja aprila ove godine, ova kompanija upisana je u Registar stvarnih vlasnika u Makedoniji, što znači da su umjesto pravnog lica, upisani pojedinci koji imaju vlasništvo ili kontrolišu dio kompanije.

Prema podacima koje smo dobili iz Centralnog registra, kao pravi vlasnici sada se vode dva strana državljana kojima su kao zemlja porijekla navedena Bermudska ostrva, locirana dublje u Atlantskom okeanu i od Bahama, te jedan vlasnik iz Švicarske.

Grk Ioannis Prokopis registrovan je kao novi krajnji korisnik upisan zadnjeg dana isteka roka za evidentiranje od Centralnog registra. On je i ranije bio direktor FENI-ja, dok je vlasnik kompanije bila Cunico resources, koja je ovog makedonskog giganta dovela do stečaja. Pored toga, Prokopis ima iskustva i sa drugim rudarskim kompanijama i investicijama u domenu prirodnih resursa, poput preuzimanja fabrike Falcondo 2015. godine, kapacitet za proizvodnju feronikla u Dominikanskoj Republici.

Ilustracija: BIRN

Među trojicom izvršnih direktora Euronickel Industries je i Dimitrios Paschos, koji je  talijanski državljanin, zajedno sa Švicarcem Jozefom C. Hendriksom i Marcosom Camhisom, Grkom iz Švicarske.

Pretraživanje imena ovih ljudi dovodi do investicijskih fondova u offshore zemljama, gdje se može ponovo zaplesti mreža s drugim nepoznatim povezanim subjektima.

Euronikel Industri samo je jedan primjer od ukupno 69.284 pravnih subjekata koji su u zakonskom roku prijavili stvarnog vlasnika, što je oko 90 posto od ukupnog broja kompanija koje su imale obavezu da se registruju.

Prema podacima iz Centralnog registra koji administrira Registar stvarnih vlasnika, za približno 59.000 subjekata upisan je jedan jedini stvarni vlasnik. Ali ne uvijek. Tako, naprimjer, za jedan pravni subjekat su upisane čak 34 osobe.

Ukupno su 70.150 različitih fizičkih lica upisani kao stvarni vlasnici. Među njima su  93,5 posto makedonski državljani, 0,5 posto su stranci s regulisanim boravkom, a preostalih 6 posto, odnosno oko 4.300 osoba, stranci koji još uvijek nemaju boravak u Makedoniji.

Strane gazde dolaze iz 88 zemalja, i to najviše iz Turske, Bugarske, Srbije, Grčke i Njemačke.

Prema osnovi za upis u Registar, 69.025 ljudi su upisani kao stvarni vlasnici putem indikatora direktno vlasništvo, 2.755 putem indikatora indirektno vlasništvo i 11.797 osoba putem indikatora “na drugi način ostvaruje kontrolu”.

S druge strane, još uvijek postoje kompanije koje nisu ispunile obavezu upisa svojih stvarnih vlasnika u Registar, a zakon za to predviđa novčane kazne od 10 hiljada eura i zabranu vršenja poslovne aktivnosti.

Jedna od njih je kompanija Eksiko, koja je postala najeklatantniji primjer uspješne kompanije s misterioznim vlasništvom koje je vodilo do Belizea i Švicarske.

Međutim, ova kompanija, koja se povezivala s visokim zvaničnicima iz prethodne vlasti, ni sada nije otkrila svoje stvarne vlasnike u datom roku. Kao vlasnik firme još uvijek figurira T&MJ Investment SA iz Lugana, Švicarska.

Direktor Uprave za finansijsko obavještavanje (UFO) Blažo Trendafilov kaže da je bilo očekivano da oko 90 posto kompanija ispune svoju obavezu i prijave stvarne vlasnike, te da se Registar pravi baš za one ostale koji su se željeli sakriti od javnosti.

“Registar bi trebao otkriti tajno vlasništvo malog dijela ukupnog broja kompanija, koje su možda činile neke zloupotrebe. Subjekti koji nisu upisani u Registar već se prijavljuju Upravi za finansijsko obavještavanje. Konkretna kompanija Eksiko je pred zatvaranjem i zato nije u novom Registru”, objašnjava Trendafilov.

Banke će otkrivati koliko su vlasnici “stvarni”

Fabrika FENI u Kavadarcima. Foto: gsolfund.com

Iako je većina kompanija ispunila svoju obavezu i registrovala stvarne vlasnike, tačnost podataka ipak nije u potpunosti zagarantovana. Drugim riječima, postoji mogućnost da su podaci o pravim vlasnicima lažni ili nepotpuni.

Po zakonu, verifikacija i tačnost informacija zavisi o registracionim agentima, ali ih firme mogu izbjeći ukoliko dobiju digitalni certifikat kojim se mogu sami registrovati.

U svakom slučaju, registracioni agenti ne provode temeljite provjere, odnosno potvrđivanje identiteta lica putem provjere dokumenta za identifikaciju u oficijalnim bazama podataka.

Prema nadležnim organima u Makedoniji, obaveza registracije u Registru stvarnih vlasnika je automatizovana i svako odstupanje se na dnevnoj osnovi prijavljuje UFO-u.

Međutim, ono što je važno je da se prijavljivanje od strane zaduženih subjekata UFO-u obično ne odnosi na neusaglašenost ili odstupanje, već samo na činjenicu da nisu uneseni podaci u Registar stvarnih vlasnika ili da isti nisu ažurirani.

Banke su te koje će morati potvrditi unesene podatke i prijaviti ako otkriju račune fizičkih lica koja nisu upisana kao stvarni vlasnici a imaju vlasništvo ili kontrolu u kompaniji.

“Postoje brojne prijave banaka UFO-u zbog netočnih podataka o stvarnim vlasnicima u Registru. Mi zatim utvrđujemo da li se radi o nenamjernoj grešci ili namjeri i ukoliko je potrebno, otvaramo istragu. U tom slučaju banke odmah stopiraju transakcije s tim subjektima”, objašnjava Trendafilov.

Inače, u Makedoniji je po zakonu kao stvarni vlasnik pravnog subjekta fizičko lice koje posjeduje ili kontroliše pravno lice putem direktnog ili indirektnog vlasništva od preko 25 posto udjela, akcija, ili koje na drugi način vrši kontrolu.

Ukoliko nijedna osoba ne bude identifikovana na osnovu datog praga, tada treba identifikovati pojedinca koji vrši kontrolu nad pravnim licem. Međutim, zakon ne definiše šta se podrazumijeva pod “kontrolom”.

U uputstvu UFO-a o načinu identifikovanja stvarnog vlasnika daje se definicija “kontrole”, odnosno tu spada kontrola nad upravom, administrativnim i rukovodnim tijelima trgovačkog društva ili generalnom skupštinom dioničkog društva.

Registracija stvarnih vlasnika traži se za sva registrovana pravna lica u Makedoniji (uključujući podružnice ili filijale stranih subjekata), sa izuzetkom trgovaca pojedinaca i samostalnih vršitelja djelatnosti. Izuzetak su i kompanije čije akcije kotiraju na berzi.

U scenariju u kojem postoji najveća transparentnosti, trebao bi postojati jedan centralni registar stvarnih vlasnika za sve pravne oblike koji prikuplja i informacije o zakonskom vlasništvu i o cijelom lancu vlasništva, pri čemu su ti podaci dostupni javnosti online, besplatni i dati u formatu otvorenih podataka.

Pored toga, preporuke su da se registracija pravih vlasnika ne zasniva samo na osnivanju, već i na djelatnosti (posjedovanje imovine u zemlji ili zaključivanje ugovora sa stanovnicima zemlje ili kada je stanovnik zemlje uključen kao osnivač, direktor ili dioničar). Zatim da se uopšte ne primjenjuju pragovi ili barem ne veći limiti od “najmanje 25 posto vlasništva” za stvarne vlasnike pravnih lica.

Arapski trgovački centar u Sarajevu, vlasnik na Kajmanima

Sarajevo City Center. Foto: BIRN BiH

Dok je u Makedoniji završen krajnji rok za popisivanje ljudi koji stoje iza kompanija kao stvarni vlasnici, u Bosni i Hercegovini igra se ping-pong s procesom uspostavljanja takvog registra.

Ni sedam godina od otvaranja Sarajevo City Centra (SCC), arapska grupacija Al Shiddi ne želi otkriti tko stoji iza kompanije koja drži trećinu osnivačkog kapitala, a koja je registrirana na Kajmanskim ostrvima.

Kad je u proljeće 2014. godine otvoren, SCC po mnogo čemu je nosio prefiks “naj” – najviši standardi gradnje za (tada) najveći shopping centar u Bosni i Hercegovini s jedinstvenim sadržajima i poslom za najmanje 1.000 radnika. Saudijska Al Shiddi grupacija objavila je tada kako je u izgradnju trgovačkog centra investirala 130 miliona eura, najavila i druge projekte poput hotela i ureda u poslovnom tornju, a govorilo se i o drugim akvizicijama. No, ostalo je nejasno tko konkretno stoji iza spomenute investicije.

Prema Registru poslovnih subjekata Ministarstva pravosuđa Bosne i Hercegovine, kao osnivači Al Shiddi Internationala, društva za posredovanje, promet i usluge iz Sarajeva čiji je direktor Diab Deib Galal Elsayed, navode se Građevinsko preduzeće Zawali iz Rijada, Saudijska Arabija, s osnivačkim kapitalom od 26.217.620,82 konvertibilnih maraka (13,4 miliona eura), te Istethmary Sarajevo City Center-II Ltd. iz Grand Caymana na Kajmanskim otocima, koji “drži” 12.901.479,18 konvertibilnih maraka osnivačkog kapitala (6,6 miliona eura). Ne navodi se ko su odgovorne osobe unutar društava osnivača, ni čiji je kapital koji su unijeli u društvo Al Shiddi International. I do takvog podatka je nemoguće doći.

Saudijski investitor se, kroz partnersku grupu koju su činili Al Shiddi Trading Est iz Rijada i Al Shiddi International iz Zenice, pojavio u procesu privatizacije sarajevskog “Magrosa”. Ortaci su prije 15 godina, prema odgovoru Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo dostavljenom na pitanje zastupnice Naše stranke u kantonalnom parlamentu Naide Avdibegović, neposrednom pogodbom za 1.323.769 konvertibilnih maraka (677 hiljada eura) kupili 59,72 posto državnog kapitala firme “Magros Veletrgovina” te izdvojili 592.016 konvertibilnih maraka (303 hiljada eura) za 67 posto kapitala “Magros Export-Importa”. U narednim godinama potpisano je nekoliko aneksa kupoprodajnog ugovora, među njima i onaj o ulaganju 116 miliona konvertibilnih maraka (60 miliona eura) u poslovni centar, koji je trebao nići (i nikao je nekoliko godina kasnije) na atraktivnom zemljištu u centru Sarajeva. Do polovice 2015. godine oni su ispunili sve preuzete obaveze.

Prema podacima, objavljenim na stranicama grupacije, Al Shiddi Group je osnovan 1975. godine i zapošljava više od 1.000 ljudi širom Europe, Afrike i Azije. Grupacija djeluje na različitim poljima, uključujući izgradnju, investicije, nekretnine, poljoprivredu, industriju i hotelijerstvo. U Bosni i Hercegovini djeluje od 2006. godine i ima četiri člana: SRE Investment, ShadInvest, SCC i Hotel Bristol. No, prema podacima iz Registra poslovnih subjekata Bosne i Hercegovine, pojavljuju se još jedno društvo u kojima je osnivač Sulaiman Abdullah Al Shiddi – avioprijevoznik “FlyBosnia”.

Na pitanje zbog čega je jedan od osnivača društva Al Shiddi International registrovan na Kajmanskim otocima, iz PR-službe SCC-a Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je odgovoreno kako to znaju suvlasnici, odnosno članovi nadzornog odbora koji se nalaze u Bahreinu. Upit je proslijeđen i njima, no do zaključenja teksta odgovor nije stigao, pa je ime stvarnog vlasnika ostalo nepoznato.

Suvlasnici iz Bahreina su zapravo vlasnici International Investment Bank (IIB), koji u godišnjem izvještaju o poslovanju za 2011. navode kako su te godine postali suvlasnici 32,98 posto kompanije Al Shiddi International, uloživši u nju 24,7 miliona dolara.

Prethodno su, “u cilju investiranja u razvoj projekata na tržištu nekretnina”, osnovali društvo Istethmary Sarajevo City Center-I Limited, registrovano na Kajmanskim otocima, koje je stopostotni vlasnik društva Istethmary Sarajevo City Center-II Limited, također registrovanog na istom otočju. Ovo drugo društvo tada je bilo suvlasnik 28,31 posto dionica “Magros Veletrgovine” iz Sarajeva.

“Kajmani su jedna od najozloglašenijih poreskih oaza i jedna od top destinacija za utaju poreza”, tvrdi Miranda Patručić, novinarka Projekta za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji (Organized Crime and Corruption Reporting Project, OCCRP).

Postoji jednostavno objašnjenje zbog čega se osnivači društava koja se pokreću u Bosni i Hercegovini (ili bilo kojoj drugoj državi svijeta) registriraju na Kajmanskim otocima (ili bilo kojoj drugoj offshore destinaciji).

“Vrlo je jednostavno – rade to kako bi izbjegli plaćanje poreza i uživali benefite apsolutne tajnosti podataka”, navodi Patručić.

Zakon se vrti u krugu radna grupa – nacrt zakona – analiza – informacija

Panorama Sarajeva. Foto: BIRN BiH

Primjer kompanije Al Shiddi Internationala samo je jedan od mnogih u Bosni i Hercegovini jer i drugi imaju osnivače u popularnim offshore destinacijama. Europska unija svake godine pravi novu “crnu listu”, tzv. the EU list of non-cooperative jurisdictions for tax purposes, na kojoj su gotovo redovni članovi Panama, Sejšeli, te mnogi karipski ili pacifički otoci. Istovremeno, Bruxelles zahtijeva usklađivanje lokalnih zakona s Direktivama Europske unije u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Takvim bi zakonskim rješenjem bio uspostavljen i registar stvarnih vlasnika pravnih osoba, kao jedan od prioriteta na putu Bosne i Hercegovine prema članstvu u Europskoj uniji. No, Bosna i Hercegovina, odnosno osobe odgovorne da riješe to pitanje vrte se u krugu radna grupa – nacrt zakona –analiza – informacija.

Još prije tri godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine osnovalo je Radnu grupu za izradu Nacrta zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, sastavljenu od eksperata (ukupno 21 člana) s državnog, entitetskog, te nivoa Distrikta Brčko. Iako je dobila zadatak završiti nacrt zakona do kraja 2019. godine, spomenuta radna grupa to nije učinila do danas.

Prema odgovoru koji je BIRN-u BiH dostavilo Ministarstvo sigurnosti, postavljano je više rokova za podnošenje nacrta zakona, ali su umjesto tog dokumenta Vijeću ministara dostavljani izvještaji i analize, pa su sačinjavane informacije i održavani sastanci “tokom kojih nisu približeni stavovi”. Još je jedan sastanak održan nedavno, ali ni na njemu “nije postignuta saglasnost oko spornih članova zakona”.

“Radna grupa nije uopće nacrtom zakona predložila član kojim se uspostavlja Registar stvarnih vlasnika pravnih lica, već je predložen samo član (koji također nije usvojen) kojim se reguliše pristup Registru. Predstavnici Republike Srpske bili su stava da je uspostava Registra stvarnih vlasnika pravnih lica u nadležnosti entitet”, navedeno je u odgovoru Ministarstva sigurnosti.

Istaknuli su i kako je isto ministarstvo, u cilju prevazilaženja zastoja u radu Radne grupe za izradu Nacrta zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, predložilo dva moguća rješenja koja podrazumijevaju “uspostavu jednog Centralnog registra stvarnih vlasnika na državnom nivou te uspostavu više podregistara (entiteti i Brčko distrikt) koji bi bili uvezani u jedan Centralni registar”.

Različiti odgovori nadležnih

Budući da je predsjedavajući spomenute Radne grupe predstavnik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), odnosno njenog Finansijsko-obavještajnog odjela, BIRN BiH se i toj agenciji obratio s pitanjem u kojoj je fazi donošenje novog Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. U odgovoru koji smo dobili se kaže kako je Radna grupa “okončala postupak tokom 2020. godine u vezi čega je Ministarstvu sigurnosti dostavljen Izvještaj o radu Radne grupe s tekstom Nacrta i podacima o načinu glasanja članova Radne grupe”.

I toj agenciji, i Ministarstvu sigurnosti, ali i Finansijsko-informatičkoj agenciji (FIA), BIRN BiH je postavio isto pitanje: na koji način je moguće doznati tko su stvarni vlasnici pojedinih kompanija ako već ne postoji registar stvarnih vlasnika pravnih lica. I stigla su tri potpuno različita odgovora.

“To pitanje je uređeno članom 16. važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH”, navode u Ministarstvu sigurnosti.

“Trenutno jedino mjesto gdje biste mogli pokušati doći do relevantnih informacija su opštinski registracioni sudovi i eventualno Komisija za vrijednosne papire odnosno Registar vrijednosnih papira”, tvrdi Esad Mahmutović, direktor agencije FIA.

“Kada je u pitanju način utvrđivanja stvarnog vlasništva u pravnim licima, s obzirom da u BiH ne postoji takav registar, isto se provjerava zvaničnim obraćanjem nadležnom organu u inostranstvu”, odgovorio je Luka Miladinović, portparol agencije SIPA.

No, Patručić iz vlastitog iskustva odgovara kako je do podataka o vlasništvu, pogotovo ako je osnivač određene kompanije registriran u offshore destinacijama, “nemoguće doći”.

Političarima ne odgovara istina

Siniša Vukelić, direktor poslovnog portala Capital. Foto: BIRN BiH

Zbog čega je važan spomenuti Registar stvarnih vlasnika pravnih osoba objašnjava Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala Capital. Navodi kako se u poslovnim registrima može “pronaći konkretna firma, ali toj firmi je vlasnik pravno lice i onda preko tog pravnog lica vlasnik je druga ili treća firma…”

“Suština jeste da se zna ko je vlasnik određene kompanije, pravnog lica, sve unazad, bez obzira koliko je koraka potrebno, sve do fizičkog lica. Dakle, mora se znati ime fizičkog lica koje stoji iza tih kompanija i tog lanca kompanija”, ukazuje Vukelić.

Smatra kako će se protiv uvođenja takve prakse “brojne političke elite u Bosni i Hercegovini vjerovatno zdušno boriti više nego za nacionalni interes svog naroda, kako oni to nazivaju”. Prema njegovim riječima, “većina političkih stranaka i izbornih kampanja je finansirana upravo takvim novcem za kojeg se ne zna porijeklo”.

Na praktičnom primjeru ukazuje na jasne razloge zašto se firme registriraju na Kajmanskim otocima ili drugoj sličnoj destinaciji. Osim što tu, kako kaže, “možete sakriti stvarnog vlasnika”, drugi je razlog to “što je sav promet koji ide preko tih firmi na tim destinacijama neoporezovan i ne morate donijeti dokaz o vlasništvu nad novcem”.

“Otvorite račun i položite nekoliko miliona maraka, ali to ne morate sami nego preko advokatske kancelarije kao pravnog zastupnika. Sve je legalno po zakonima tih država, a ta firma je vlasnik druge firme u BiH. Potom uplatite određeni kapital ovdje, finansirate neke građevinske radove, naprimjer, i onda firma koja je tu, koja ostvari i dobit, hajdemo reći dva miliona maraka, umjesto da plati 10 posto poreza ni to ne uradi. Ta njihova firma sa Kajmanskih ostrva fakturiše ovoj firmi u BiH npr. softverske, savjetodavne i konsultantske usluge koje je jako teško izvagati u iznosu od dva miliona maraka. Potom ova firma ovoj drugoj plati ta dva miliona i njemu ostane 200.000 maraka koje bi trebao platiti ovdje u budžet. Znači budete skriveni, platite legalno i ne plaćate porez”, objašnjava Vukelić.

Posljedice neusvajanja novog zakona, kao i uvođenja registra stvarnih poslovnih subjekata, po njemu će biti jako teške za Bosnu i Hercegovinu, jer će “još dugo biti na listi zemalja u kojima je jednostavno oprati novac bez snošenja posljedica za tako nešto i sa manjim rizikom za otkrivanje”, ali i “idealno utočište za ogromnu količinu prljavog novca”.