Sloboda govora uključuje obaveze i odgovornosti, a ljudska prava i slobode dosežu do mjesta gdje počinju prava i slobode drugih, podsjeća Zarfa Hrnjić-Kuduzović, profesorica na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Napominje kako je to definirano i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, pri čemu je ključni kriterij opravdanosti ograničavanja tih prava – javni interes. Zaštita zdravlja građana, dodaje, spada u razloge u kojima se može ograničiti sloboda izražavanja, prema Europskoj konvenciji.

“A pandemija kao najveća zdravstvena, ali i ekonomska i socijalna kriza koja je zahvatila svijet posljednjih decenija neupitno predstavlja posebne okolnosti”, kaže ona.

Svjesna je da teorije zavjera i lažne informacije produbljuju krizu javnog zdravstva, podrivaju povjerenje u institucije i naučnike, a među građanima izazivaju zbunjenost i paniku. Zbog toga, u jačanju otpornosti građana na dezinformacije, smatra da zdravstvene i druge relevantne institucije Bosne i Hercegovine moraju “kvalitetnije da informišu građane i budu mnogo transparentnije u svojim procedurama”.

“Što su institucije zatvorenije, raste nepovjerenje građana u zdravstvene radnike, državne službenike i profesionalne novinare, te se više oslanjaju na alternativne izvore i postaju podložniji raznim glasinama i teorijama zavjere koje se brzo šire društvenim mrežama. Kasnije je te dezinformacije izrazito teško suzbiti bez obzira na kvalitet argumenata i činjenica koje iznose stručnjaci i zvaničnici”, upozorava Hrnjić-Kuduzović.

Iako otvorena, blagovremena i činjenično utemeljena komunikacija, nastavlja, treba biti glavna mjera u suzbijanju posljedica antivakcinaških i drugih teorija zavjere, ona nekad nije dovoljna.

Vakcine proizvedene u fabrici u Srbiji, ilustracija. Foto: Andrej Čukić

“U tim situacijama može biti opravdano i zakonsko sankcionisanje zloupotrebe izražavanja, odnosno intervenisanje države, jer mjere koje preduzimaju društvene mreže za suzbijanje dezinformacija su kozmetičke prirode i apsolutno su nedovoljne”, smatra ona.

Tu se otvara posebna dimenzija problema, kakva je uslijedila na početku pandemije u Bosni i Hercegovini. Dok su u Republici Srpskoj donijeli uredbu sa zakonskom snagom i namjeravali prekršajno kažnjavati one koji iznošenjem ili prenošenjem lažnih vijesti izazivaju paniku i nered, te onemogućavaju ili ometaju provedbe mjera nadležnih organa u vrijeme vanredne situacije, u Federaciji BiH su za objavu dezinformacija i takozvane fake news pojedince prijavljivali po federalnom, ali i ostalim kaznenim zakonima koji su na snazi u državi. No, od toga se, pod pritiskom javnosti zbog mogućih zloupotreba slobode govore i kažnjavanja neistomišljenika, pa i novinara koji upozoravaju na probleme, propuste ili kritično stanje u državi i društvu, brzo odustalo.

“Da bi se spriječilo proizvoljno tumačenje pravnih sankcija za širenje dezinformacija i panike, neophodno je jasno definisanje kriterija za ocjenjivanje sadržaja takvima, kao i procedura i stručnjaka koji bi to radili. U suprotnom, mjere mogu postati sredstvo obračunavanja s političkim oponentima”, ukazuje Hrnjić-Kuduzović.

Mišljenja zasnivati na činjenicama

Dvije javno izgovorene rečenice virolog Roberto Burioni sa Sveučilišta Vita-Salute San Raffaele u Milanu objašnjava protivnicima cijepljenja već pet godina: “Zemlja je okrugla, benzin je zapaljiv, a vakcine su sigurne i efikasne. Sve drugo su opasne laži.”

Napisao je i knjigu u kojoj obrazlaže zašto znanost ne može biti demokratska, ali i da ne ide zajedno sa slobodom govora.

On za BIRN BiH priznaje da je pitanje mogu li se protivnici cijepljenja protiv COVID-19 pozivati na slobodu mišljenja i govora u svojim aktivnostima – komplicirano ali daje slikovit odgovor.

“Sloboda govora je temeljni kamen svake demokracije, ali – citirat ću ono što je američki Vrhovni sud ustvrdio 1919. godine – ne može sloboda govora biti slobodno vikanje ‘vatra’ u prepunom kazalištu”, kaže Burioni.

I njegov sarajevski kolega profesor Damir Marjanović smatra da su “sloboda govora i sloboda izbora neprikosnoveno pravo svakog čovjeka”. Ipak postoji i obavezno “ali”, prema kojem, kako dodaje, “svatko mora biti svjestan težine i značaja rečenoga, te eventualnih posljedica koje njegove riječi mogu ostaviti, posebno u današnjim okolnostima”.

“Stoga se znanstvenici, bez obzira da li se radi o znanstvenom saopštavanju rezultata, ili, pak, o javnom obraćanju, moraju držati znanstvenih činjenica i moraju izbjegavati svaku špekulaciju”, ukazuje Marjanović. Isto očekuje i od onih koji zauzimaju suprotan stav.

Prema njegovim riječima, “zadatak znanstvenika nije da nekoga prisili da mu vjeruje, nego da mu da dovoljno činjenica i dokaza za stavove koje brani”. I ako se to očekuje od znanstvenika, napominje, “onda takav stav javnost treba očekivati i od onih koji zastupaju suprotno”. U tome smislu daje punu potporu slobodi mišljenja, “uz dovoljan stupanj edukacije da se mišljenja zasnivaju na činjenicama, a ne na insinuacijama, tračevima i izvorima upitne istinitosti”.

Vakcinacija u Sarajevu. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Promatrajući stvari iz pravne perspektive, direktor Centra za edukaciju sudaca i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine Arben Murtezić napominje kako je širenje lažnih vijesti i time izazivanje panike, kao i osujećivanje provođenja odluka i mjera vlasti u Srbiji, primjerice, definirano Krivičnim zakonikom (koji predviđa i višegodišnje kazne za počinitelje), no takvih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini – nema.

“Koliko mi je poznato, a ostavljam mogućnost da sam možda nešto previdio, u našim krivičnim zakonima nema odredbi koje bi odgovarale onoj iz Krivičnog zakonika Republike Srbije. Važno je pokrenuti raspravu o izmjenama i dopunama u ovom pravcu, jer precizno propisivanje zakonom je preduslov za sve eventualne postupke u ovakvim predmetima”, ukazuje Murtezić.

Kampanja ukazivanja na suštinske probleme i rješenja

Osim zakona, čini se da BiH još uvijek nema toliko glasne protivnike cijepljenja sa utjecajem da okupe veliki broj ljudi na ulici kao što se to već dešavalo u Zagrebu ili Beogradu.

Asim Mujkić, profesor na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, ne vidi značajnije snage protivnika cijepljenja u BiH, kao ni da bi mogli organizirati neke demonstracije.

“Osobito to ne vidim u političkoj klimi kada s više adresa iz civilnog društva stižu ozbiljne optužbe na račun političkih elita zbog katastrofalne bešćutnosti jer su propustili da na vrijeme nabave vakcine, jer su dopustili da zdravstveni sistem zbog par utjecajnih osoba propada i jer su se koruptivno ugrađivali u nabavke respiratora”, konstatira Mujkić.

Ni Daliborka Šeatović, jedna od osnivačica Facebook grupa Šr Slađana Velkov i Dnevna doza šarlatana, koje svakodnevno ukazuju na štetno i opasno ponašanje perjanica protivnika cijepljenja, ali i svih pristalica teorija zavjere i antinaučnih stavova, ne misli da će u Bosni i Hercegovini biti “nekih konkretnijih pobuna van okvira društvenih mreža”.

“Ukoliko i ima ‘stručnih’ ljudi u BiH koji su protiv vakcinacije, ili su oprezni, pa ne istupaju otvoreno u javnost do mjere do koje se to dešava u regionu ili priču šire ‘lokalno’, u direktnom kontaktu s pacijentima i okolinom, na način da ne ostaju zapisi bilo koje vrste. ‘Stručnih’ pod navodnicima, jer nekom zaista stručnom ne bi palo na pamet da širi takve laži”, dodaje Šeatović.

Primjećuje i kako je “jako žalosno što smo došli u situaciju da se o zdravlju ljudi informišu na društvenim mrežama”, bez obzira što priznaje da ima “divnih grupa prepunih stručnjaka od kojih se mogu saznati korisne informacije i naučiti dosta toga”. To bi, po njoj, trebalo da bude “samo pomoćni točkić u kompletnom mehanizmu zdravstvenog i obrazovnog sistema”.

Stoga se Marjanović zalaže za edukaciju građana kako bi mogli razaznati da li je tvrdnja zasnovana na činjenicama. Priznaje kako to “jeste teži, ali i ispravniji pristup od bilo kakvih zabrana i represije”.

“Potrebna je kampanja u kojoj će stvarni znanstveni i društveni autoriteti kroz niz znanstvenih činjenica ukazati na istinske probleme i rješenja, u kojima će promovirati sve ono što je potrebno ovom društvu da izađe iz trenutnoga stanja, u kojima će jasno objasniti šta je virus, šta je bolest, šta je vakcina, šta je plan, koji su benefiti a koje opasnosti ako se ne sprovede imunizacija, u kojima će jasno ukazati šta jeste znanstveno zasnovana činjenica a šta je pseudoznanstveni stav”, kaže Marjanović.