Analiza

Pravda na čekanju: Odlaganje suđenja za ratne zločine utiče na napredak Srbije ka EU

Pravda na čekanju: Odlaganje suđenja za ratne zločine utiče na napredak Srbije ka EU

2. Februara 2021.14:23
2. Februara 2021.14:23
U Srbiji je u poslednje dve godine odloženo 30 odsto sudskih ročišta vezanih za ratne zločine, te se postavlja pitanje koliko je ova zemlja uopšte posvećena vladavini prava, ključnoj tački pregovora za članstvo u EU?

This post is also available in: English

Među njima su bili Hajrije Demaku, njena ćerka Esma i njen sin Faton. „U selu Ćuška, oteli su moju ćerku, rekli su joj da siđe sa traktora, mislila sam da će nešto da je pitaju, ali su je stavili u auto i otišli. Šta joj se dogodilo, ne znam”, rekla je Hajrije Demaku pred Višim sudom u Beogradu u junu 2019.

Esma Demaku i danas se vodi kao nestala.

Dvanaestorici bivših pripadnika 177. interventnog voda Vojske Jugoslavije (VJ) sudi se za ratne zločine u selima Zahać, Ćuška, Pavlan i Ljubenić , počinjenje 14. maja 1999. U optužnici se navodi da su učestvovali u ubistvu najmanje 118 Albanaca.

Članovi porodice Demaku su bili među poslednjim svedocima na ovom suđenju. Ročište koje je trebalo da se održi nakon onog na kome su oni svedočili, bilo je zakazano za septembar 2019, ali je ipak odloženo. Novo je održano u novembru 2019. godine kada je Tužilaštvo dodalo još jednog osumnjičenog. Međutim 2020. godine nije održano nijedno ročište.

Odlaganja suđenja za ratne zločine postala su uobičajena praksa u Srbiji. U protekle dve godine je, kada su u pitanju suđenja za ratne zločine pred Višim sudom u Beogradu (jedinom sudu koji sudi za ovakve zločine u Srbiji), odloženo 30 odsto ročišta.

Osim u predmetu u kome se sudi bivšim pripadnicima VJ, odlaganje ročišta je usporilo i jedino suđenje koje se u Srbiji vodi u vezi sa masovnim ubistvima u Srebrenici 1995., ali i suđenje optuženima za otmicu putnika iz voza na železničkoj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini.

Kontinuirani obrazac odlaganja nameće pitanje koliko je Srbija uopšte posvećena procesuiranju ovakvih slučajeva, kaže Endi Hodžaj sa britanskog Univerziteta Vorvik, stručnjak za EU politiku proširenja na Zapadnom Balkanu, antikorupcijsku politiku EU i vladavinu prava.

„Dalje odlaganje značajnih slučajeva i (izostajanje procesuiranja) visokorangiranih osumnjičenih lica, sugeriše da nedostaje pravosudna i politička volja, kao i adekvatni resursi da se nastavi sa istragama i optužnicama”, kaže Hodžaj u pisanom odgovoru za BIRN.

„U svetlu novootkrivenih posmrtnih ostataka za koje se sumnja da pripadaju kosovskim Albancima, pronađenih (u masovnoj grobnici) kod Raške 2020. godine, trebalo bi izvršiti veći pritisak da se ubrza proces istrage visokorangiranih osumnjičenih lica i podizanje optužnica, jer je pravda koja se odlaže uskraćena pravda“, dodaje on.

„Neprimereno dugi sudski postupci su obeležje Srbije“


Kosovski Albanci prelaze granicu sa Albanijom u aprilu 1999. Foto: EPA/Anja Niedringhaus.

Razlozi za odlaganje ročišta pred Višim sudom su različiti: zdravstveni problemi optuženih ili nemogućnost da se pojave u sudnici, tehničke poteškoće (kada se omogući onlajn svedočenje) ili nedolazak svedoka.

Pandemija koronavirusa je takođe smanjila broj ročišta, jer je od 15. marta do 6. maja 2020. u Srbiji proglašeno vanredno stanje, a krivični sud je radio samo na hitnim slučajevima i gonjenju osoba optuženih za kršenje mera ograničenja u vezi sa pandemijom.

Ali kada su suđenja ponovo počela, počela su i nova odlaganja; od svih zakazanih ročišta prošle godine, 32 odsto je odloženo. Ročišta u slučajevima Zahać, Srebrenica i Štrpci su nekoliko puta odlagana.

Kada je u pitanju slučaj Štrpci, tužilaštvo tvrdi da je pet bivših pripadnika snaga bosanskih Srba učestvovalo u otmici i ubistvu 20 civila nesrpske nacionalnosti. Naime, putnici su izvedeni iz voza na železničkoj stanici u mestu Štrpci i odvedeni u školu u mestu Prelovo, gde su fizički maltretirani, a potom i pogubljeni u spaljenoj kući u selu Musići.

Suđenje u ovom predmetu počelo je u martu 2019. godine. Prve godine održano je 13 ročišta, a dva ročišta su odložena. Međutim, 2020. je održano samo pet ročišta, a četiri su odložena; glavni razlog je bio nepojavljivanje svedoka.

Fond za humanitarno pravo (FHP) sa sedištem u Beogradu je u svom godišnjem izveštaju o suđenjima za ratne zločine za 2017. i 2018. godinu istakao da su „neprimereno dugi” sudski postupci postali „obeležje procesuiranja ratnih zločina u Srbiji tokom dugog niza godina”.

FHP ističe da ovo, „ima negativne posledice po proces uspostavljanja vladavine prava, te prekid kulture nekažnjivosti u vezi sa teškim zločinima počinjenim tokom 1990-ih”.

Još jedan slučaj koji su obeležila odlaganja, je slučaj Rajka Kozline, bivšeg pripadnika VJ, koga je Viši sud u Beogradu osudio na 15 godina zatvora, proglasivši ga krivim da je 25. marta 1999. godine svoju jedinicu odveo u kosovsko selo Trnje i pucao u dva civila koja su preživela, te da je naredio svojim vojnicima da pucaju na druge civile u selu. Tom prilikom je ubijeno 15 osoba. Lice koje je zajedno sa njim bilo osumnjičeno je oslobođeno krivice.

U svom izveštaju iz 2020. godine FHP primećuje da je „tokom trajanja glavnog pretresa odloženo 15 dana suđenja, kao i više pripremnih ročišta, najčešće zbog navodnih zdravstvenih problema optuženih”.

„Za te izostanke optuženi su redovno prilagali lekarska uverenja vojno-medicinskih ustanova. Po pravilu, optuženi su se hospitalizovali dan pre ili na dan održavanja glavnog pretresa, što je bilo i zapažanje predsednice sudskog veća“, navodi se u izveštaju.

Još je 2017. FHP naveo da medicinski zvaničnici Vojno-medicinske akademije (VMA) u Beogradu i Vojne bolnice u Nišu namerno ometaju suđenja Srbima koji su optuženi za ratne zločine, navodeći kao primer slučaj Trnje.

U martu 2019. godine je odloženo još jedno ročište u slučaju Trnje, jer se Kozlina nije pojavio, a sudija je izrazila sumnju da optuženi namerno izbegavaju ročišta, tvrdeći da imaju zdravstvenih problema.

Prvostepena presuda kojom je Kozlina osuđen izrečena je 2019. godine, kada su održana tri ročišta, a dva su odložena. Presuda je potvrđena naradne godine, a Kozlina se nije pojavio na izdržavanju kazne.

EU vrši pritisak na Srbiju


Komesar za proširenje EU Oliver Verhelji (desno) na sastanku sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem (levo) u Beogradu, oktobar 2020. Foto: EPA-EFE/Marko Đoković.

Kao što je FHP istakao u svom izveštaju iz 2019. godine, posledice višegodišnjih trajanja postupaka su „dalekosežne i ozbiljne”.

„Iz godine u godinu optuženi umiru, a svedoci gube poverenje u pravosuđe Srbije i ne pristaju da svedoče u ponovljenim procesima… Osim toga, dugo trajanje postupaka, odnosno njihovo ponavljanje, šalje negativnu i obeshrabrujuću poruku budućim svedocima i oštećenima – da će pred institucijama Srbije teško doći do pravde“, navodi se u izveštaju.

Odlaganja imaju implikacije i na ambicije Srbije da postane članica Evropske unije. Procesuiranje ratnih zločina jedno je od niza pravosudnih pitanja i pitanja vladavine prava koje država mora unaprediti ako želi napredak ka članstvu.

Pravosuđe je deo poglavlja 23 u okviru evropskih zakona sa kojima Srbija treba da uskladi svoje zakonodavstvo tokom procesa pregovora o članstvu, te smatra se jednim od tri najvažnija od svih 35 poglavlja.

Srbija je 2015. godine objavila akcioni plan za poglavlje 23, a u julu prošle godine usvojila je i revidiranu verziju. Ali, Srbija mora još dosta da radi na uspostavljanju nezavisnog i transparentnog sudskog sistema, istakli su predstavnici nevladinih organizacija koji učestvuju u procesu reforme pravosuđa u zemlji.

U najnovijem izveštaju EU o napretku Srbije, objavljenom u oktobru 2020. godine, navodi se da je rešavanje ratnih zločina u ovoj zemlji i dalje problem, te da „nekoliko slučajeva traje pet i više godina”.

Hodžaj ističe da EU „postaje zahtevnija prema Zapadnom Balkanu kada je u pitanju jačanje i održavanje vladavine prava”.

„Iz tog razloga, za Srbiju više nije dovoljno ispunjavanje osnovnog minimuma, ona sebi ne pomaže time što i dalje ne stvara jaku i jasnu evidenciju visokorangiranih osumnjičenih za ratne zločine, a to je ključni uslov i najvažnije je za njen napredak kada je u pitanju poglavlje 23, zajedno sa borbom protiv korupcije i organizovanim kriminalom“, objašnjava on.

Ali Marko Kmezić, predavač i viši istraživač u Centru za jugoistočne evropske studije na Univerzitetu u Gracu u Austriji, kaže da mu se čini da „Evropska komisija više ne pridaje toliko značaja” pitanjima ratnih zločina.

„To im naravno preti kao zasebna tema, ali ne primećujem da se u nekoj od preporuka koje su dali kaže da Srbiju treba razmatrati i po pitanju procesuiranja ratnih zločina pred domaćim sudovima”, kaže Kmezić za BIRN.

„Takođe, veliki deo tih pregovora se odvija negde iza zatvorenih vrata i mi ne znamo šta se tačno očekuje od Srbije u pogledu ispunjavanja standarda kada su u pitanju suđenja za ratne zločine”, dodaje on.

Odlaganje suđenja ima posledice i unutar same Srbije, jer u slučajevima kada su opužena lica pravosnažnom presudom oslobođena krivice, ona imaju pravo na naknadu svojih i advokatskih troškova. Advokati takođe naplaćuju troškove za ročišta koja su bila zakazana a nisu održana, odnosno koja nisu prethodno otkazana.

Do jula 2019. godine Srbija je isplatila oko 941.000 evra odštete za troškove optuženima koji su oslobođeni krivice.

Milica Stojanović


This post is also available in: English