Firma “New Energy” je prema ugovoru o koncesiji trebala završiti gradnju male hidroelektrane u maju 2020. godine, ali su opštinske vlasti potvrdile za BIRN BiH kako od trenutka potpisivanja ugovora, u maju 2018. godine, nije bilo komunikacije između koncesionara i opštinskih vlasti u Han-Pijesku.

Načelnik Vlado Ostojić potvrdio je da se niko iz firme “New Energy” nije pojavio ni podnosio zahtjeve “nakon dostavljenog ugovora o koncesiji i odredbi propisanih za dobijanje građevinske dozvole za rješavanje imovinskopravnih odnosa, pribavljanja potrebnih saglasnosti i ostale potrebne dokumentacije koja se trebala rješavati u prve dvije godine iz ugovora”.

“Nismo upoznati s izgradnjom jer se niko nije obraćao niti obavještavao Opštinu [Han-Pijesak] o početku radova, o izvođaču radova, o rokovima, o ugovoru o izgradnji”, potvrdio je načelnik Ostojić.

Prema ugovoru o koncesiji, kojeg je Ministarstvo ranije dostavilo BIRN-u BiH, “New Energy” je godinu dana od kada je potpisan i stupio na snagu ugovor u maju 2018. godine trebao završiti prvu fazu projekta odnosno obezbijediti novac, projektnu dokumentaciju i pribaviti građevinsku i ostale dozvole. Godinu dana nakon stupanja ugovora na snagu, prema ugovoru, trebala je početi izgradnja hidroelektrane, a u maju 2020. godine “New Energy” je već trebao početi plaćati koncesionu naknadu. Do oktobra 2020. godine gradnja nije ni počela.

Tokom razgovora vođenog u martu ove godine, prije početka pandemije, suvlasnik firme Goran Tadić je rekao da se radi na početku gradnje.

“Mislim da će uskoro biti gotova i upotrebna dozvola i da će uskoro početi da se gradi”, odgovorio je Tadić.

Za kašnjenje bilo koje od tri faze predviđena je mogućnost raskidanja ugovora i zatezna kamata za neplaćanje koncesione naknade. Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske odgovorilo je BIRN-u BiH da umjesto raskidanja ugovora razmatra potpisivanje aneksa kojim bi se rokovi produžili, dok su iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske odgovorili da su odbili izdati dozvolu za lokacijske uslove firmi “New Energy”.

Tadić je vozač u Ministarstvu energetike i rudarstva i ranije je za BIRN BiH potvrdio da je član Socijalističke partije, što znači da je ministar Petar Đokić odlučivao kako će Ministarstvo postupati prema koncesiji njegovog vozača i člana političke partije koju vodi. Đokić je u porukama sa novinarima BIRN-a BiH rekao da će na pitanja o ovom procesu odgovoriti službenim odgovorom Ministarstva koje potom nije odgovorilo na naknadna pitanja.

BIRN BiH je ranije objavio istraživanje o tome kako je “New Energy” dobio koncesiju. Video: BIRN BiH, arhiv

U međuvremenu je firma “New Energy”, koja je registrovana u Obudovcu kod Šamca te dobila koncesiju na 20 godina, promijenila suvlasnike. Na mjesto Danija Tanića, koji je bio direktor društva, došla je njegova majka Slađana Tanić, te postala vlasnica 20 posto udjela. Umjesto njemačkog državljanina Thomasa Andreasa Müllera, koji je također bio jedan od osnivača, njegov su udio od 20 posto ravnopravno podijelili hrvatski državljani Tonći Panza i Grgur Mihael Gostrec. Preostali članovi društva od osnivanja su Tadić sa 40 posto vlasničkog udjela, te Cvijetin Đorđić sa 20 posto.

Tadić nije želio govoriti o novim suvlasnicima u firmi gdje on još uvijek ima najveći pojedinačni udio niti o zahtjevu za nove rokove.

Suvlasnici koji se ne poznaju u zajedničkom biznisu

Panza je u telefonskom razgovoru za BIRN BiH kazao kako je sa Đorđićem partner u poslu s obnovljivim izvorima energije više od dvije decenije, još od osnivanja firme “Adria Wind Power”.

Panza je u razgovoru, vođenom u martu ove godine, potvrdio kako su u firmi “New Energy” Gostrec i on “otkupili udio od suvlasnika koji je bio stranac i koji nije više sudjelovao u projektu”. Tada je izrazio očekivanje da bi gradnja trebala početi “negdje do kraja godine, ako sve bude u najboljem redu”.

Kao poveznicu s firmom “New Energy” naveo je obnovljive izvore energije i Cvijetina Đorđića.

“To je jedina veza. Drugih veza nemam. Gospodin Đorđić je suvlasnik ‘Adria Wind Powera’. A ja sam, s njegove strane, bio ponuđen da uđem u to društvo [New Energy], da pomognem na osnovu mog iskustva, znanja, mogućnosti finansiranja da se to što prije završi. Ništa vam tu nema spektakularno”, odgovorio je Panza.

Na upit o drugom suvlasniku iz Hrvatske Grguru Mihaelu Kostrecu odgovorio je kako je njegov pokojni otac također bio suvlasnik firme “Adria Wind Power”.

Firma “Adria Wind Power”, prema javnom registru u Hrvatskoj, osnovana je 1999. godine i trenutno je kao direktor upisan Tonći Panza, a prema zvaničnom registru godišnjih finansijskih izvještaja tokom 2018. i 2019. godine firma je imala jednog zaposlenog.

Na upit kako se došlo do toga da se danas bave malim hidroelektranama, a do sada su se bavili vjetroelektranama, Gostrec je kratko odgovorio: “Širimo vidike.”

U telefonskom razgovoru, vođenom u julu, Gostrec je potvrdio da “nisu još počeli graditi”, te dodao kako je sve “još uvijek u fazi odlučivanja”.

Objašnjavajući kako je u cijelu priču ušao “prijateljski” radi ispomoći.

“To je relativno blizu da mogu uletiti tamo, u kontrolu, ako ikad išta izgradimo”, dodao je. Potvrdio je kako ne zna Tadića ni “tko je sve u tvrtki ‘New Energy’”.

“Ima nas više. (…) Ne znam ko su sve suvlasnici. (…) Tadića ne poznajem. (…) Ne znam tko je to, iskreno”, odgovorio je Gostrec.

Osim vozač ministra Đokića, Tadić je ranije bio potpredsjednik ogranka ruskog moto kluba “Noćni vukovi” gdje je i dalje jedan od osnivača. Panza ne zna tu činjenicu, te govori kako ga “ne zanima da li je neko proruski, prosrpski, prohrvatski”.

Panza i Gostrec nisu naknadno bili raspoloženi za razgovor o isteku rokova iz ugovora o koncesiji za izgradnju male hidroelektrane “Nevačka”. Panza se kratko javio na telefonski poziv i obećao nazvati kasnije, ali nije. Gostrec nije odgovorio ni na pozive, ni na poruke.

Goran Tadić. Foto: Noćni vukovi

Kako je BIRN BiH ranije pisao, ideju za izgradnju ove hidroelektrane pokrenula je firma UNIS TOK još 2014. godine, kazao je tada vlasnik ove kompanije Sead Džafić, trenutni načelnik općine Kalesija. Njegova firma pripremila je studiju i poslala je Ministarstvu energetike i rudarstva, na čije čelo je nedugo nakon toga došao Petar Đokić. UNIS-TOK godinama nije dobio odgovor na svoju inicijativu.

Vlada Republike Srpske pokrenula je proces dodjele koncesije za izgradnju hidroelektrane snage 1,25 megavata u aprilu 2017. godine. U pozivu Ministarstva energetike i rudarstva je navedeno kako će firma UNIS TOK imati do deset posto prednosti u bodovanju u odnosu na druge prijavljene firme. Uprkos tome, Džafić se nije prijavio na poziv.

Posao izgradnje je povjeren firmi “New Energy” koja tada nije imala prethodnog iskustva u gradnji hidroelektrana.

Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu, organizacije koja između ostalog prati izgradnju malih hidroelektrana, kaže da primjer iz “Nevačke” pokazuje kako su “koncesije oblast u kojoj ima dosta propusta i koje je potrebno unaprijediti”.

“Koncesije se daju firmama koje nemaju kancelarije, niti kontakt podatke na sajtu. Često su to firme koje nemaju referenci i kojima je upravo ta koncesija prva aktivnost u ovoj oblasti – što je i ovdje slučaj”, pojasnila je Ivanić.

Aktivisti Centra za životnu sredinu tražili su ranije, nakon što u Narodnoj skupštini nije usvojen zaključak o moratoriju na male hidroelektrane, smjenu ministra Đokića.

Bez penala za kašnjenje

Firma “New Energy”, registrovana je u maju 2017. godine, nakon što je u aprilu Vlada Republike Srpske donijela odluku o pokretanju postupka dodjele koncesije.

BIRN BiH je ranije pisao da je ugovor o koncesiji potpisan nedugo nakon što je firma “New Energy” promijenila sjedište – iz Brčkog je premještena u Obudovac u blizini Šamca.

Na adresi u Obudovcu, gdje su, prema dostupnom registru kompanija, registrovane firma “New Energy” i još jedna kompanija, novinari BIRN-a BiH u martu 2019. godine nisu mogli pronaći kancelariju niti uposlenike. Uposlenici druge kompanije na ovoj adresi tada su rekli kako je “New Energy” “samo registrovan na adresi” i tu prima poštu. Osim osnovnih podataka na specijaliziranim poslovnim portalima, novinari BIRN BiH nisu uspeli pronaći druge podatke, niti prezentaciju firme “New Energy” na internetu.

Prema zvaničnoj dokumentaciji Ministarstva energetike i rudarstva za javno nadmetanje – za dodjelu koncesije za izgradnju male hidroelektrane “Nevačka” na rijeci Stupčanici u opštini Han-Pijesak, kriteriji za vrednovanje ponuda bili su način obezbjeđenja investicija i rokovi za izradu projektne dokumentacije i izgradnju male hidroelektrane – koji su zajedno nosili polovinu svih bodova za ocjenu ponude.

I u ugovoru koji je počeo teći od 14. maja 2018. godine kada je potpisan, propisani su jasni rokovi i reakcije na njihovo nepoštovanje, sve do mogućnosti raskida ugovora sa “New Energyjem” zbog kašnjenja u gradnji, koja u stvarnosti nije ni počela više od dvije godine od potpisivanja ugovora.

Firma Gorana Tadića bila je dužna dati i bankovnu garanciju na tri posto od ugovora vrijednog 3,31 miliona maraka, odnosno 99.300 KM bankovne garancije u trajanju od 26 mjeseci. Prema ugovoru, ta garancija je mogla biti aktivirana zbog kašnjenja bilo koje faze projekta. Iz Ministarstva energetike i rudarstva su za BIRN BiH potvrdili da je “New Energy” dostavio “garanciju za izvođenje”, ali nisu odgovorili na dodatna pitanja o aktiviranju ove garancije do trenutka objave teksta.

Iz Ministarstva su dodali kako se koncesiona naknada plaća “nakon izgradnje objekta i početka komercijalnog rada”. U ugovoru se navodi da se koncesiona naknada plaća od početka perioda korištenja koji prema planu nastupa dvije godine od početka ugovora.

Ivanić smatra kako se koncesionarima pogoduje pri produžavanju rokova pa se na taj način “ostvaruje značajna šteta po budžet”.

“Mnogi ugovori o koncesijama nisu raskinuti iako rokovi nisu poštovani i investitori ne ispunjavaju svoje obaveze”, kaže ona.

Vlada Republike Srpske. Foto: EPA/MIKKO PIHAVAARA

U Ministarstvu energetike i rudarstva u odgovoru BIRN-u navode da je u zahtjevu za produženje rokova koncesionar naveo “da nije bio u mogućnosti da ispoštuje navedene rokove, s obzirom da je bilo neophodno vršiti dodatna hidrološka mjerenja koja su trajala godinu dana, a što je dovelo do kašnjenja u izradi projektne dokumentacije”.

Iz Ministarstva su pojasnili kako je “izrada dokumentacije u završnoj fazi”.

“Nastupanje pandemije virusa korona i proglašenje vanrednog stanja u Republici Srpskoj uticalo je i na dinamiku rada koncesionara i nemogućnost poštovanja ugovorenih rokova”, navelo je Ministarstvo u odgovoru.

Dodali su i kako rade na pripremi aneksa ugovora kojim bi se, kako je tražila kompanija “New Energy” produžio rok za završetak gradnje.

U ovom slučaju Đokić rukovodi Ministarstvom koje odlučuje o tome kako će postupati prema koncesiji vozača, člana Đokićeve političke partije i uposlenika Ministarstva. Prema odredbama Zakona o sukobu interesa Republike Srpske, sukob interesa je definisan kao bilo koja situacija u kojoj postoji privatni interes koji može uticati na nepristrasno i objektivno vršenje dužnosti, objašnjava Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH.

“Kada bismo gledali samu definiciju šta znači privatni interes, onako kako je definisan zakonom, ovakva jedna situacija bi se morala smatrati sukobom interesa, ali kod nas Komisija koja o tome odlučuje vrlo usko tumači zakon”, pojašnjava i dodaje kako Zakon govori o ograničenjima koja se odnose na bliske srodnike i članove istog domaćinstva među kojima nije “vozač”.

Odlučujući o zahtjevu “New Energyja”, drugo Ministarstvo nije dijelilo optimizam za koncesiju ove firme, poput onoga u kome Tadić radi.

Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju nisu zbog smjena u kojima rade usljed pandemije mogli BIRN-u BiH u oktobru dostaviti rješenje koje su donijeli za koncesiju “New Energy”, ali su potvrdili da ova firma nije dobila odobrenje Ministarstva.

“Firma ‘New Energy’ je na osnovu ugovora o dodjeli koncesije podnijela zahtjev za izdavanje lokacijskih uslova za izgradnju navedene male hidroelektrane, te je njihov zahtjev odbačen”, odgovoreno je iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.

U junu 2019. godine direktor Komisije Radenko Đurica je rekao novinarima u Banjoj Luci da “kolege provjeravaju koncesionara [‘New Energy’]”.

“Zbog toga ne mogu da kažem da li ova firma ima dozvole i saglasnosti nadležnih institucija”, rekao je Đurica, prenio je portal Buka.

Petar Đokić. Foto: N1

U odgovoru na prvi upit iz Komisije su pojasnili da samo Vlada Republike Srpske odnosno Ministarstvo energetike i rudarstva mogu raskinuti ugovor za koncesiju.

“Komisija može, na osnovu Zapisnika o provjeri rada koncesionara, odnosno realizacije koncesionog ugovora, ukoliko je uočeno da se koncesioni ugovor ne poštuje, proslijediti koncedentu spomenuti Zapisnik na daljnje postupanje, uz eventualne sugestije o uočenim nepravilnostima u realizaciji koncesionog ugovora”, navedeno je u odgovoru.

U nedavno usvojenom godišnjem izvještaju o radu Komisije za 2019. godine nema posebnih napomena niti informacija o kašnjenju koncesije za “New Energy”.

Iz Komisije su potvrdili da je “New Energy” tražio produženje roka koncesionog ugovora zbog kašnjenja izrade tehničke dokumentacije od firme kojoj je izrada povjerena i kašnjenja dobijanja neophodnih dozvola i da je Komisija dala takvu saglasnost 22. septembra 2020. godine.

Jedna od okolnosti koja je prema ugovoru mogla odgoditi rokove jeste viša sila gdje se među posebnim situacijama navodi i epidemija, što Komisija navodi kao jedan od razloga kašnjenja u svom odgovoru BIRN-u BiH. Za korištenje ove odgode firma “New Energy” je trebala o tome obavijestiti Ministarstvo.

Iz Ministarstva nisu odgovorili na dodatni upit BIRN-a BiH o tome kada i zbog kojih okolnosti je firma “New Energy” tražila odgodu.

Kako je predviđeno ugovorom, bankovna garancija za dobro obavljeni posao trebala je isteći najmanje 26 mjeseci od potpisivanja ugovora odnosno u ljeto 2020. godine.

Iz Komisije su potvrdili da se saglasnost koju su dali odnosi i na dostavljanje nove bankarske garancije sa rokom važenja do oktobra 2022. godine, ali i zaključivanje aneksa na ugovor kojim se druga faza projekta sa 12 produžava na 36 mjeseci, a period korištenja male hidroelektrane sa 18 smanjuje na 16 godina.

Raskidanje koncesionog ugovora gdje je koncesionar investirao i angažovao značajna finansijska sredstva u koncesiji čiji je cilj razvoj Republike Srpske, privlačenje stranih i domaćih investicija koje imaju koristi za lokalno stanovništvo i zajednicu i samu Republiku Srpsku, kako objašnjavaju iz Komisije, “može dovesti do pravnih posljedica štetnih po Republiku Srpsku”.

Iz Komisije su za BIRN BiH rekli da prate poštovanje ugovora za 405 koncesija od kojih 101 za male hidroelektrane.

“Iz čisto objektivnih razloga, Komisija fizički nije u mogućnosti izvršiti provjeru rada svih koncesionara, pogotovo hronološkim redom zaključenih koncesionih ugovora, a predmetni ugovor je zaključen u skorije vrijeme, odnosno 2018. godine”, naveli su iz Komisije.