BIRN-ovo praćenje situacije digitalnih prava, koje je razvio skupa sa Fondacijom SHARE, pokazalo je da su obični ljudi najviše pogođeni tim kršenjima, tako da su građani bili meta u 126 slučajeva.
Državne institucije ili državni zvaničnici su istovremeno prekršili digitalna prava u ukupno 37 slučajeva.
Države su se rijetko bavile uvredama proisteklim iz tih kršenja, a u 45 slučajeva počinitelji nisu bili identificirani, dok 139 od ukupno 163 slučaja nije riješeno.
Osam slučajeva nastalo je kao rezultat pritisaka povezanih sa objavljivanjem informacija, 12 je bilo povezano sa uvredama i neutemeljenim optužbama, a 11 se odnosilo na govor mržnje i diskriminaciju.
Povrede povjerljivosti medicinskih i ličnih podataka pojavile su se u 18 slučajeva, kompjuterska prevara registrovana je u 11 navrata, dok se u tri slučaja dogodilo uništavanje i krađa podataka i programa.
Osim gore nabrojanih zemalja, BIRN je uočio i do sada nezabilježen porast kršenja digitalnih prava u Crnoj Gori i Turskoj, gdje su se desila proizvoljna hapšenja i povrede ličnih podataka.
Broj slučajeva po zemljama. Ilustracija: BIRN
Hakeri, povreda ličnih podataka i nezakonito procesiranje
Curenje dokumenata, lažne internetske stranice i objavljivanje ličnih i zdravstvenih podataka pojedinaca uobičajena su pojava tokom trenutne pandemije, ali razmjer i posljedice tih kršenja i nelegalnog procesiranja podataka tek treba utvrditi.
Špekulacija o broju i identitetu osoba oboljelih od COVID-a 19 dovela je do masovnog iznošenja ličnih i privatnih podataka na društvenim mrežama i platformama za razmjenu poruka. U nekim slučajevima, curenja su bila manja u smislu podataka, ali su imala potencijalno ozbiljne posljedice, posebno u situacijama gdje su otkriveni lični podaci pacijenata.
Najozbiljniji slučajevi prijavljeni su u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
U Hrvatskoj je u martu dijeljena poruka sa spiskom zaraženih pacijenata među stanovnicima ostrva Murter, uglavnom preko aplikacija za razmjenu poruka.
Nelegalno prcesiranje podataka i povreda privatnosti podataka zabilježeni su i u Sjevernoj Makedoniji. Agencija za zaštitu ličnih podataka u toj zemlji podnijela je kaznene prijave protiv nepoznate osobe zbog objavljivanja ličnih podataka osoba koje žive u Kumanovu.
U Srbiji je javnost postala zabrinuta kada se otkrilo da su podaci za pristup srbijanskom informacionom sistemu za analizu i pohranu medicinskih podataka tokom pandemije bili javno dostupni na internetskoj stranici jedne zdravstvene institucije tokom osam dana.
Građani Crne Gore većinom su bili izloženi stigmatizaciji zahvaljujući velikom broju curenja podataka o pacijentima oboljelim od COVID-a 19. Identitet zaraženih pacijenata iznesen je u objavama na društvenim mrežama, što je izazvalo govor mržnje protiv njih.
Pojedinci koji su prekršili mjere samoizolacije takođe su bili mete, i često su upravo vlasti objavljivale njihove lične podatke.
U bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj vlasti su pokrenule internetsku stranicu na kojoj su objavile imena osoba koje se nisu pridržavale mjera samoizolacije u tom entitetu. Taj se spisak još uvijek može naći online.
Kao mjeru za suzbijanje širenja koronavirusa crnogorska je vlada objavila spisak pojedinaca koji su stavljeni u samoizolaciju nakon što su se vratili kući iz inostranstva. Spiskovi razvrstani prema opštinama uključuju imena i prezimena tih pojedinaca, datume kada su stavljeni u izolaciju i njihove kućne adrese. Spisak je uklonjen tek mjesec dana nakon objavljivanja.
Ljudi su takođe bili meta hakerskih napada i prevarnih poruka ili e-mailova, koji su obično pokušavali prikupiti njihove lične podatke ili tražili da se izvrše uplate stranim bankama ili na račune kripto valuta, pri čemu su cyber-kriminalci iskoristili zabrinutost javnosti i pometnju uzrokovanu pandemijom.
Prevare, kampanje krađe identiteta i cyber-napadi koji su iskorištavali ljudski strah od COVID-a 19 bili su najčešći u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Rumuniji. Rumunski gigant cyber-sigurnosti Bitdefender izjavio je u martu da su takvi pokušaji prevare “porasli za 475 procenata u martu u uporedbi sa prethodnim mjesecom”, a očekivao se i dalji porast.
Broj slučajeva po danu. Ilustracija: BIRN
Prijetnje, govor mržnje i diskriminacija
Dok su neke zemlje ograničile opseg slobode govora tokom pandemije, neke su osobe koristile slobodu na internetu da pokrenu prijetnje, uvrede, diskriminatorne objave i kampanje mržnje.
BIRN-ov prikaz navodi nekoliko kategorija kršenja:
• Govor mržnje i diskriminacija
• Prijeteći sadržaj i ugrožavanje sigurnosti
• Uvrede i neutemeljene optužbe
• Lažne i nepotvrđene informacije usmjerene ka narušavanju ugleda
Ukupno je više od 15 posto svih praćenih slučajeva uključivalo jedno od pomenutih kršenja. Najveći broj – 25 prijavljenih slučajeva – bili su povezani sa lažnim i neprovjerenim informacijama čiji je cilj bio da naštete reputaciji pojedinaca.
Ova vrsta ponašanja na internetu često se javljala u kombinaciji sa korištenjem lažnih naloga i plaćenom promocijom lažnog sadržaja.
Osobe najčešće pogođene povredama digitalnih prava koje su bile predmetom praćenja bili su novinari, medicinski radnici i osobe u karantinu.
Diskriminatorne objave i djela uglavnom su bili usmjereni na izbjeglice, Kineze i Jevreje, žene i pripadnike romske populacije, pri čemu se najveći broj takvih slučajeva pojavio u Mađarskoj.
U Srbiji je prijavljena rodna diskriminacija, pri čemu su žrtve bile pretežno politički angažirani pojedinci i novinari koji kritiziraju vladu.
Na Facebooku su pronađene prijetnje i pozivi na nasilje protiv policije u Srbiji i Bosni i Hercegovini. U oba slučaja vlasti su brzo reagirale, a počinitelji su identificirani i pritvoreni. U Sjevernoj Makedoniji otkriveno je da su dva policijska službenika ismijavala i vrijeđala ljude na društvenim mrežama.
Kršenja vezana za narušavanje ugleda pretežno su se ticala vladinih političkih suparnika, nezavisnih medija i novinara.
Srbija je zemlja sa najvećim brojem objava usmjerenih na narušavanje ugleda nezavisnih novinara. U tri od četiri slučaja objavljivanja laži radilo se o ženama novinarima.
Novinari su takođe bili na meti u Sjevernoj Makedoniji i Mađarskoj.
Ilustracija: BIRN
Pritisak i hapšenja za objavu informacija
Zahvaljujući strogo kontrolisanoj medijskoj klimi i niskom nivou medijske pismenosti u zemljama u kojima je vršeno praćenje, javnost je bila preplavljena kontradiktornim informacijama i bilo joj je mnogo teže nego inače prepoznati lažne i obmanjujuće informacije tokom pandemije.
Istovremeno, potreba javnosti za pravovremenim i pravim informacijama nikada nije bila veća.
Dok se nastavio ogroman rast protoka informacija, države su počele hapsiti građane zbog objava na društvenim mrežama optužujući ih za izazivanje panike i uznemirenosti. Neke su zemlje nametnule autoritarne propise koji su ograničili protok informacija.
Pripadnici javnosti, predstavnici medija i političari hapšeni su i kažnjavani zbog pisanja na društvenim mrežama, često bez nekog jasnog kriterija. Novinari su hapšeni u Srbiji, na Kosovu i u Turskoj.
Hapšenja i novčane kazne postale su jedna od glavnih taktika za borbu protiv lažnih vijesti i kršenje ograničenja nametnutih od strane vlada u svim spomenutim zemljama. U Mađarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji vrhovni državni zvaničnici upozorili su javnost da će se suočiti sa trenutnim sankcijama u slučaju širenja lažnih vijesti u toku pandemije.
Ilustracija: BIRN
Od teorija zavjere do lažnih mjera
Od 163 slučaja, najveći broj, njih 68, bio je povezan sa zloupotrebom ili manipulacijom informacija.
Oni su se uglavnom ticali raznih lažnih vijesti, korištenja lažnih identiteta na internetu, dijeljenja teorija zavjere, ili objava koje su prema mišljenju vlasti izazivale paniku i nered.
Neke od tema koje su na ovaj način zloupotrijebljene uključivale su:
• Lijekove koji mogu izliječiti koronavirus, vakcine i laboratorijske testove
• Procedure za dezinfekciju
• Trikove i savjete kako liječiti koronavirus
• Broj zaraženih osoba
• Informacije o zaraženim osobama
• Informacije o medicinskim institucijama i njihovom radu
• Pojavu virusa i kako je razvijen
• Državne mjere i akcije koje nikad nisu proglašene niti preduzete
• Supermarkete i nestašice hrane
• 5G
• Druge teorije zavjere
• Online edukaciju i informacije od značaja za studente
• Uvredljive objave i videe o građanima u karantinu i osobama koje su došle iz stranih zemalja
• Uznemirujuće objave o izbijanju COVID-a 19
U nekim zemljama, kao što su Srbija i Mađarska, nivo medijskih sloboda je nizak, pri čemu mainstream mediji često šire dezinformacije, dok nezavisne medije vlasti nazivaju proizvođačima laži.
Skoro 25 posto slučajeva zloupotrebe i manipulacije informacija riješeno je na neki način. Ishodi su uključivali:
• Uklanjanje stranice ili sadržaja od strane države
• Zahtjev za uklanjanje problematične objave
• Pritvor ili hapšenje neke osobe
• Zvaničnu izjavu o incidentu ili javno izvinjenje
U Rumuniji je većina slučajeva iz ove kategorije završila uklanjanjem sadržaja. U Srbiji, Mađarskoj i Hrvatskoj najčešći je ishod bilo hapšenje.
Kada je većina zemalja uvela hitne mjere na platformama društvenih mreža i novinskim portalima došlo je do masovne pojave manipuliranja informacijama, teorija zavjere i neutemeljenih tvrdnji.
Dezinformacije su najintenzivnije distribuirane putem YouTubea, gdje su sadržaji krivili širenje 5G tehnologije za izbijanje COVID-a 19, ili su za pandemiju krivili multinacionalne kompanije ili strane vlade. U Hrvatskoj je jedna osoba čak uništila WiFi opremu, misleći da se radilo o infrastrukturi za 5G. Spominjanje navodnog uticaja 5G mreža na pandemiju zabilježeno je u Rumuniji i Srbiji, i na novinskim portalima i društvenim mrežama.
Novinski portali u Srbiji, Rumuniji, Mađarskoj i Hrvatskoj često su objavljivali manipulativne sadržaje koji su uključivali lažne informacije.
Najveći broj slučajeva u ovoj kategoriji prijavljen je u aprilu. Nekih 30 od ukupno 68 slučajeva manipulacije u digitalnom okruženju registrovano je u tom mjesecu.
Informacije u opticaju u aprilu i maju, koje su bile manipulirane ili lažne, uglavnom su se odnosile na policijski sat, broj pacijenata oboljelih od COVID-a 19 i testova, studentske ispite, osobe u karantinu, 5G odašiljače, prisilno mikročipiranje i finansiranje religijskih zajednica. U skoro svim slučajevima u ovoj kategoriji pogođeni su pripadnici javnosti.
Ilustracija: BIRN
Porast broja ‘nepoznatih’ napadača
U poređenju sa slučajevima online kršenja prijavljenih prije izbijanja pandemije COVID-a 19, praćenje BIRN-a je uočilo značajan porast slučajeva gdje počinitelji ne mogu biti identifikovani.
Broj takvih slučajeva deseterostruko se povećavao na mjesečnoj osnovi.
Ti nepoznati počinitelji pravili su Facebook stranice koristeći situaciju sa virusom za progon nezavisnih novinara i drugih osoba, slanje prevarnih poruka s ciljem uništenja kompjuterskog softwarea ili krađe novca, te stvaranje lažnih internetskih naloga radi širenja teorija zavjere ili medicinskih dezinformacija.
Nepoznati počinitelji su takođe bili odgovorni za kompjuterske prevare, uništavanje ili krađu podataka i za onemogućavanje dostupnosti sadržaja korištenjem tehničkih vještina. Mađarska je imala najviše slučajeva koji su uključivali nepoznate počinitelje, a oni su se pretežno odnosili na kompjuterske prevare.
Neki su slučajevi takođe pokazali da države mogu biti kršitelji digitalnih prava i sloboda. Povećan broj slučajeva koji su okončani hapšenjima ili pritvorom otkrio je tendenciju država da koriste moć više nego što je to bilo potrebno, posebno kako bi uhapsile novinare i građane zbog objava na društvenim mrežama.
Od primjene duplih standarda u reagiranju na lažne vijesti do korištenja moći za ušutkivanje ljudi, vlade su često djelovale protivno interesima vlastitih građana. Prema nalazima praćenja, u skoro 25 posto od svih slučajeva sama država ili državni zvaničnik opisani su kao počinitelji kršenja određenih garantiranih prava i sloboda.
S druge strane, pripadnici javnosti bili su žrtve kršenja u 126 slučajeva.
Medijski propisi širom regiona pooštreni su tokom vanrednog stanja, a novinari su hapšeni po optužbama za širenje dezinformacija o odgovoru vlasti na širenje koronavirusa. Neke zemlje poput Srbije pokušale su centralizirati distribuciju zvaničnih podataka i zabranile su određenim medijskim kućama da prisustvuju redovnim konferencijama za medije.
Prva zabrinjavajuća pravna inicijativa zabilježena je u Hrvatskoj, gdje je vlada predložila izmjenu Zakona o elektronskim komunikacijama prema kojoj bi, u vanrednim situacijama, ministar zdravlja zatražio od telekomunikacijskih kompanija da dostave podatke o lokacijama terminalne opreme korisnika. Ta zakonodavna promjena je trenutno u postupku.
U Mađarskoj je krajem marta usvojen Zakon o zaštiti od koronavirusa, koji vladi daje skoro potpunu kontrolu nad protokom informacija o martovskoj pandemiji. Mađarska je vlada takođe odlučila da ograniči primjenu Opšte uredbe o zaštiti podataka EU-a i produži rok za javne institucije da dostave podatke zatražene u skladu sa propisima o slobodi pristupa informacijama sa 15 na 45 dana.
Organizacije civilnog društva u Rumuniji takođe su skrenule pažnju na nedostatak službene transparentnosti i mogućnosti da medijske slobode budu ograničene odredbama donesenim tokom vanrednog stanja. Odredbe donesene kao dio vanrednog stanja za borbu protiv širenja koronavirusa dozvolile su vlastima da ugase internetske stranice koje objavljuju lažne vijesti i oslobodile su vlasti od obaveze da odgovaraju na hitne upite novinara. Pristup desetinama stranica od tada je blokiran.
U Sjevernoj Makedoniji mediji su se susreli sa novim procedurama za izdavanje radnih dozvola tokom policijskog sata u pandemiji koronavirusa. Vlada je insistirala na tome da ove pandemijske mjere neće uticati na pravo javnosti na informacije, ali u praksi su institucije bile manje prijemčive na zahtjeve za slobodu pristupa informacijama.
Općenito, u mnogim je zemljama postojao trend suspendiranja zahtjeva za slobodu pristupa informacijama.
Digitalna prava, kao i prava na privatnost i slobodu izražavanja na internetu suočili su se sa ozbiljnim ograničenjima i kršenjima u Jugoistočnoj i Srednjoj Evropi. U poludemokratijama u regionu, gdje dominiraju režimi sa elementima autoritarizma, postoji opravdana zabrinutost zbog nesrazmjernog uplitanja u lične podatke građana, kao i zabrinutost da nedavno nametnute mjere nisu na pravi način prilagođene da postignu svoje ciljeve pri tom uzrokujući najmanju moguću štetu garantiranim pravima.
Životi mnogih ljudi tokom ovog perioda potpuno su se prebacili u online svijet, gdje štetno ponašanje obično ostaje neopaženo od strane vlasti preokupirane kršenjima izvan tog svijeta.
Tokom praćenja od strane BIRN-a nedostatak pristupa ljudima u digitalnom okruženju zasnovanog na ljudskim pravima doveo je do diskriminacije, govora mržnje i prijetnji. Iako bi zaštita osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda trebala biti zagarantovana na internetu na isti način kao i van njega, u praksi smo primijetili porast broja slučajeva kršenja na internetu. Oblici koje takva kršenja poprimaju također evoluiraju.
Manjak znanja i razumijevanja online prostora, a potom i nedostatak upravljanja internetom, otvorili su Pandorinu kutiju, dopuštajući raznim državnim institucijama da samovoljno, parcijalno i nejednako tumače ponašanje ljudi na internetu.
Intenzivna priroda borbe za kontrolu narativa o koronavirusu učinila je smisleni nadzor nad životom i praksama na internetu, te uspostavu odgovornosti za aktivnosti na internetu, težim nego ikada.
Za detaljan prikaz našeg praćenja digitalnih prava kliknite ovdje. Za pojedinačne slučajeve posjetite našu regionalnu bazu podataka, koju smo razvili skupa sa Fondacijom SHARE.
