Članak

Hadžić Džemal i ostali: Napad na Čemerno zbog haubica

12. Decembra 2019.15:14
Na suđenju za zločin počinjen u Čemernu (općina Ilijaš), svjedok Tužilaštva BiH je kazao da je pucano na njega dok je bježao.

Neđo Marinković je ispričao da ga je 10. juna 1992. probudila pucnjava dok je spavao u kući Mlađe Damjanovića.

“Mlađo je već izišao iz kuće u neku rupu. Pucalo se sa svih strana. Pucnjava, ‘hvataj žive’. Čulo se par puta ‘Allahu ekber!’. Pretpostavio sam da je napad. Čuo sam Milanka Trifkovića: ‘Kume, nećete valjda moje?’”, prisjetio se svjedok.

Rekao je da je zajedno s Mlađom Damjanovićem potrčao prema stijenama, te je primijetio da vojnici pucaju na njega.

“Mislim da nisu imali svi iste uniforme”, kazao je svjedok.

Na pitanje Odbrane potvrdio je da su vojnici vidjeli da je pobjegao, ali da nisu išli za njim jer su im prioritet bile haubice, te da misli da Čemerno ne bi bilo napadnuto da tu nisu bile haubice.

Dodao je da je vidio i kada su vojnici iz štale istjerali majku i sestre Damjanovića, kao i još jednu stariju ženu, te da je čuo pucnje. Naglasio je da je kasnije vidio ove ubijene žene.

Na pitanje Odbrane potvrdio je da su bile četiri haubice u Čemernu, te da je, prema njegovom mišljenju, za tri ili četiri dana ispaljeno oko 100 granata.

“Haubice su dejstvovale prema Visokom i Brezi. Ilijaš je bio pred padom”, rekao je svjedok, potvrdivši da su u Čemernu bili kapetan, komandir, nišandžija i vojnici.

Potvrdio je i da je bio na spisku vojnih obveznika Vojske Republike Srpske (VRS) i da je imao pušku.

Na pitanje Odbrane je odgovorio kako je vjerovatno bilo oko 30 do 40 naoružanih mještana Čemerna koji su čuvali straže, te da pretpostavlja da je neko pružao otpor tokom napada.

Govoreći o seoskim stražama, Marinković je, na pitanje Odbrane “može li seljak pucati iz haubice”, kazao da može ako se nauči.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Sreto Pantić, nekadašnji pripadnik Ilijaške brigade VRS-a i drugi svjedok na ovom suđenju, ispričao je da je među ubijenim na Čemernu prepoznao rođaka 11. juna 1992., nakon što je dan ranije saznao da su ljudi izginuli.

“Bio je u lokvi krvi, odsječeno mu jedno uho, uopšte nokte nije imao na tri prsta”, rekao je svjedok.

Dodao je kako misli da su u selu Čemerno sahranjene 32 osobe.

Nastavak suđenja zakazan je za 19. decembar.

 

Albina Sorguč