Hadžić Džemal i ostali: Traktorom kupio leševe na Čemernu

godine traktorom skupljao leševe na Čemernu i odvozio ih do grobnice koja je iskopana u selu.

Neđeljko Okilj je izjavio da je njegovo privatno vozilo wartburg vojska na Okruglici angažovala za potrebe saniteta, a da je on pristao da bude vozač kako ne bi išao u rov.

U jutro kada se desio napad na Čemernu – 10. juna 1992. godine – svjedok je, kako rekao, čuo pucnjavu i vidio dim iz pravca sela, a kada su vojnici otišli u ispomoć, javljeno je da ima mrtvih osoba. Kako je kazao, traktorom je otišao na Čemerno.

“Kada sam došao, na ulazu u selo s desne strane vidio sam poginule vojnike. Vidio sam iz Kunosića koji su bili na obezbjeđenju ili posade haubica, mrtve… Vidjelo se da su ubijeni, izmasakrirani, imali su rane po sebi. Većina ih je bila u SMB uniformi… Traktorom sam otišao do livadice gdje je pravljena masovna grobnica. Pored puta sam vidio dvije ženske osobe mrtve. Rekli su mi da su to Damjanovići”, opisao je svjedok, dodavši da mu je vojska dala jednog čovjeka koji mu je pomogao da skuplja tijela.

Idući dalje kroz selo, ispričao je Okilj, kod kuće Bunjevca je našao mrtvu staru ženu, opisavši da je bila “smotana u klupko”, a pored nje su bili Goran i Milan Bunjevac, te je nakon njih našao tijelo Milenka Trifkovića. Kako je rekao, pored njega je bio njegov pas, koji im nije dao da uzmu tijelo. Okilj je posvjedočio da je, idući do kraja sela, naišao na još nekoliko leševa. Ubijene žene koje je vidio, tvrdi svjedok, nisu bile u uniformama.

Naveo je da su pored grobnice bili doktor i medicinska sestra, koji su pravili spisak i skicu gdje je ko sahranjen. Okilj je izjavio da je na Čemernu vidio tri ili četiri haubice, a “čini mu se” da je vidio tri haubice gurnute niz liticu prema selu Mahmutovića Rijeka.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Svjedok Neđeljko Bunjevac je ispričao da je 3. juna 1992. godine, s roditeljima, braćom i snahom otišao u Čemerno, kod ujaka Milenka Trifkovića. Naveo je da su se oni “malo organizovali” da štite selo, te su držali straže. On je, kako je kazao, imao pušku i tri okvira municije koje je ranije kupio.

Naveo je da u Čemernu nije vidio vojsku, te da nije dolazio u dio sela u kojem su bili topovi, koji bi se ponekad tokom dana čuli. Također je čuo da je kod topova bilo vojnika.

Na dan napada svjedok je, kako je rekao, bio na straži prema selu Mahmutovića Rijeka, dok je malo dalje od njega bio rođak Branko. Kada je zapucalo, kazao je, sakrio se u stijenu, a mogao je čuti vrisku i povike “Allahu ekber!”, dok su kuće odmah zapaljene.

“Ja sam tu bio dok nije prestala paljba. Kada se utišalo, došao je Branko i kaže da idemo u Okruglicu, gdje je bila komanda… Vidio sam, ne kreće se niko živ. Znao sam da je sve izginulo… Moj otac je kasnije došao na Okruglicu i ispričao je da je sve izginulo osim Branke Trifković, koja je bila ranjena… Moja porodica – sve je to ostalo na livadi. Svi su ubijeni. Dan kasnije sam otišao gore da ih sahranim”, ispričao je svjedok.

On je posvjedočio da je jedan brat imao ranu na stomaku, a snaha nije imala pola glave.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, Bunjevac je rekao da nije bio vojno angažovan, niti je imao vezu s komandom, te da oni koji su držali straže i koji nisu imali oružje, njima je oružje doneseno. Pojasnio je da je u kući ujaka bilo šest punoljetnih muškaraca koji su bili naoružani.

Predočena mu je izjava iz istrage u kojoj je navedeno da su se organizovali u manju vojnu formaciju, te da su se ubrzo nakon toga naoružali. Svjedok je kazao da nije tačno napisano i da je on imao svoju pušku.

Naredno suđenje je zakazano za 12. decembar.