Fadil Imamović, koji je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 35. divizije Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), kazao je da pripadnici ovog odreda, za razliku od drugih jedinica, nisu slali informacije o ratnim zarobljenicima ni u akciji na Vozuću u septembru 1995. godine.
Kako je Imamović objasnio, pravila su propisivala da ratni zarobljenici budu predavani najbližem organu bezbjednosti, koji bi ih dalje prosljeđivao sve do Centra za prihvat Trećeg korpusa u Zenici.
Ispričao je kako je za vrijeme borbenih dejstava u julu 1995. slučajno saznao da strani borci drže zarobljenike u selu Livade. Kako je rekao, otišao je da ih vidi u malu kuću, gdje ga je “nevoljno” pustio vojnik nakon konsultacija preko motorole.
Imamović je kazao da je u kući vidio grupu ljudi, za koje se ispostavilo da su pripadnici radnog voda iz Prnjavora, koji su bili bošnjačke nacionalnosti, kao i tri pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Svjedok je rekao da je atmosfera bila napeta i da je vojnik išao za njim, ali da je uspio da uzme osnovne podatke o zarobljenicima prije nego što se pojavio čovjek za koga misli da je bio Abu Mali.
Prema njegovim riječima, on se ljutito obraćao vojniku, te mahao rukama prema njemu. Iako nisu govorili isti jezik, svjedok je kazao da je tražio da vodi zarobljenike, ali da je grubo odbijen i izguran iz kuće.
Imamović je rekao da se vratio u komandu Divizije u Vozući i sačinio službenu zabilješku. Branilac Nermin Mulalić predočio mu je informaciju organa bezbjednosti 35. divizije, za koju je svjedok kazao da pretpostavlja da su je sačinili referenti po njegovoj zabilješci. Negirao je određene navode iz informacije, kao što je broj zarobljenih. Predočeni su i akti kojima organ bezbjednosti Trećeg korpusa o ovome obavještava Upravu vojne bezbjednosti, kao i odgovor Uprave, koja nalaže obavljanje razgovora sa zarobljenim.
Imamović je rekao da se ne sjeća da su mu proslijeđene upute Uprave. On je kazao da mu nije poznata sudbina zarobljenika.
Na pitanje šta bi uradio da je imao informacije o nečovječnom postupanju prema zarobljenicima, svjedok je odgovorio da bi obavijestio organ bezbjednosti Trećeg korpusa, s eventualnim prijedlogom mjera.
Mahmuljina, bivšeg komandanta Trećeg korpusa ABiH, optužnica tereti da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici tog odreda su od 11. do 29. septembra 1995. ubili 52 ratna zarobljenika.
U septembru 1995. godine, naveo je svjedok, pokrenuta je akcija “Farz” na Vozući, u kojoj je učestvovao veliki broj jedinica. On je potvrdio da je dobijao informacije o manjim grupama zarobljenih, koji su dovođeni u Vojnu policiju. Iz Odreda “El-Mudžahidin”, kako je napomenuo, nisu dobijali informacije o zarobljenim.
Imamović je objasnio kako se odvijala komunikacija sa bezbjednjacima u nižim jedinicama, kao i s pretpostavljenim u organu bezbjednosti Trećeg korpusa. Međutim, kako je naveo, komunikaciju sa Odredom “El-Mudžahidin” nije uspio ostvariti, ni dobiti podatke o njihovom brojnom stanju, komandnom kadru, organizacionoj strukturi i slično.
On je rekao da su predstavnici stranih boraca u rijetkim prilikama bili na referisanju kod komandanta 35. divizije prilikom priprema za borbena dejstva.
“I pored svoje hrabrosti i vještine, bio je neprihvatljiv način na koji su radili. Nikad nismo bili sigurni da li će krenuti u akciju i da li će to učiniti na način kako je planirano”, kazao je Imamović.
Svjedoka će tužilac unakrsno ispitati u nastavku suđenja, 6. novembra.
