Članak

Denis Džidić za Al Jazeera Balkan o presudi Prliću i drugima

27. Novembra 2017.12:16
Bošnjaci iz Mostara traže pravdu za sve koji su protjerani, završili u logorima Herceg-Bosne, mučeni, silovani, ubijeni, nestali.

Denis Džidić, urednik u bh. redakciji Balkanske istraživačke mreže (BIRN), smatra da će presuda Prliću i drugima biti i jedno i drugo – i svojevrsna satisfakcija, ali i izvor frustracija i podjela u društvu.

“Svjedoci smo situacije da su pravosudne institucije u regionu dosegle tek ograničen uspjeh u procesuiranju odgovornih za ratne zločine. Stoga imamo veliki broj žrtava ratnih zločina i preživjelih logoraša, kao i porodica čiji su najmiliji stradali u ratu, koji žude za pravdom. Teško se može očekivati da jedna presuda, ma kako ona stroga bila, može to ostvariti. S obzirom na to da se radi o najodgovornijim osobama u lancu i civilnog i vojnog komandovanja, ova presuda može poslati poruku žrtava i svakako donijeti određenu satisfakciju. Što se tiče podjela u društvu, svaka presuda za ratne zločine, nažalost, dovodi do toga, s obzirom na to da vladajuće nacionalističke stranke koriste ove presude kako bi ojačale svoje pozicije šireći dezinformacije u vezi s presudama”, konstatira Džidić.

Zločinci kao ‘heroji’ i ‘legende’
Izricanje presuda za najteža kaznena djela protiv čovjeka i čovječnosti u balkanskim poslijeratnim društvima uvijek prate političke i druge rasprave u kojima se “zamagli” suština presude i kazne. I tu Džidić, kako navodi, ima jednostavan odgovor – “suštinsko suočavanje s prošlošću znači odbacivanje nacionalističke retorike ‘90-ih, a stranke na vlasti danas su u tom periodu bile ključne za provođenje tih politika ili koriste istu retoriku”.

“S obzirom na užasno stanje korupcije, koje su prvenstveno stvorile te iste stranke, njima je u interesu da svakodnevne teme sklone sa nezaposlenosti, propadanja javnih firmi, odlaska mladih ljudi i da se bave teorijama zavjere u vezi s tim da li je Haški tribunal ili neka presuda protiv nekog naroda sa Balkana. Jedna od svrha procesuiranja predmeta ratnih zločina jeste individualizacija krivice, da se imenom i prezimenom osude pojedinci koji su odgovorni za zločine i da se skine hipoteka i prestane s okrivljavanjem cijelih naroda. Političke elite to suštinski ne žele, zbog čega nakon takvih presuda pojačavaju narative kako je neko ‘heroj’ te nacionalne grupe i kako će ta grupa ‘pamtiti legendu’. Nažalost, svjedoci smo da takvi narativi nisu neuspješni”, zaključuje Džidić.

Članak pročitajte na Al Jazeera Balkans.

    Katarina Janković