Nevzet Dervić, vlasnik firme “Revizija profit”, koja vodi knjige preduzećima što se bave drvopreradom, posvjedočio je da su do 2015. godine preduzeća mogla raspolagati novcem bez ograničenja jer nije bilo blagajničkog maksimuma.
Prema svjedoku, postojali su različiti načini knjiženja isplata gotovinom različitim osobama. Od nekih vlasnika firmi, ipak, čuo je da je dio novca išao Muslimoviću i Šehiću.
“Od njih sam čuo da je dio tog novca išao Šehiću i Muslimoviću, kako bi im fakture bile uplaćene do 10. u mjesecu, ali i kako bi im pogodovali pri dobijanju posla. Okvirno, taj iznos se kretao oko 1.000 maraka za uplate faktura”, ispričao je Dervić.
Svjedok je rekao i da je kupio zemljište na Vlašiću, gdje je izgradio vikendicu, koju je kasnije prodao Merzadu Meliću i to za iznos 30.000 konvertibilnih maraka (KM). Kako se radilo o nelegalnoj gradnji, kazao je svjedok, Melić je nešto kasnije tražio da potpiše izjavu da će izvjesna Beisa Muslimović iz Travnika nastaviti s procesom legalizacije objekta.
“Kasnije, nakon dvije ili tri godine sam saznao da je objekat koji sam prodao Meliću u posjedu Đevada Muslimovića. U to vrijeme nisam znao da se radi o njegovoj sestri, niti me je interesovalo. Melić je uredno u nekoliko rata isplatio objekat”, izjavio je Dević.
Kantonalno tužilaštvo u Bihaću tereti Đevada Muslimovića, Fadila Šehića, Sabahudina Solakovića, Rasima Mehmedovića, Fahira Sirću i Enesa Karića da su od 2006. do sredine 2014. godine, kao organizirana grupa, od više firmi koje se bave sječom drveta primali novac, darove i druge oblike koristi, čime su sebi pribavili korist od 540.100 KM i zahtijevali dodatnih 76.500 KM.
Svjedok Esad Družić, uposlenik “Unsko-sanskih šuma” i vlasnik trgovine koja se bavi prodajom poljoprivrednih proizvoda, govorio je o okolnostima pod kojima su braća Melić od njega kupili kosilicu za Muslimovića.
“Muslimović me pozvao 2011. godine i rekao da želi da kupi kosilicu. Raspitivao se i, nakon pregleda kataloga, odabrao je kosilicu čija je cijena bila oko 5.000 maraka te mi javio da istu naručim. Tada su u radnju došla braća Melić i rekli da bi kosačicu koju je direktor Muslimović odabrao oni platili preko svojih firmi u nekoliko rata”, ispričao je Družić.
Treći svjedok Ljubiša Boris, vlasnik drvoprerađivačke firme iz Drinića, izjavio je da je sarađivao sa “Unsko-sanskim šumama”.
“Rijetko sam na licitaciji od njih kupovao sirovinu, jer uglavnom nisam ni imao potrebe. Bila je jedna neugodna situacija kada je na mjesto upravnika ‘Šumarije’ Petrovac došao Sabahudin Solaković, jer je tada zavladao neki strožiji režim i kontrola. Upravnik me pozvao i rekao da ne mogu raditi prevoz jer je to sukob interesa, jer moj brat radi u ‘Unsko-sanskim šumama’. Tražio sam to napismeno, ali nisam dobio”, kazao je Boris.
Suđenje se nastavlja u utorak, 25. aprila.
