Međunarodni tužilac Jallow: Radije su priznavali genocid nego silovanje

Glavni tužilac ovog suda Hassan Jallow u razgovoru za BIRN – Justice Report kaže da je genocid s jedne strane bilo lako, a s druge teško dokazivati.

“Ono što se desilo u Ruandi bilo je očigledno i pred očima javnosti u pogledu ubijanja Tutsija i umjerenih Hutua. Bilo je jasno da su ubijanja izvedena sa genocidnom namjerom, da se eliminišu Tutsiji kao etnička grupa”, pojašnjava Jallow.

U dokaznom postupku Tužilaštvo se oslanjalo uglavnom na svjedoke i tu je ponekad dolazilo do komplikacija.

“Nekada su se ljudi bojali da svjedoče, tako da su morali biti stvoreni specijalni uslovi zaštite. Neki svjedoci su bili saučesnici, pa su se postavljala pitanja kredibiliteta. Neki su bili insajderi, ljudi iz vrha establišmenta, koji su došli da svjedoče protiv svojih bivših kolega”, kaže Jallow.

Kako je vrijeme prolazilo, dodaje Jallow, neki svjedoci više nisu bili dostupni, neki su umrli ili su se preselili, a neki nisu bili voljni da svjedoče.

“Morali smo ih zamijeniti, naći nove svjedoke. Ali, bez obzira na sve, imali smo hiljade svjedoka iz Ruande i drugih zemalja. Većina bez ikakve zaštite, došli su svjedočiti i vratili se kući. Tribunal im je izuzetno zahvalan”, kaže Jallow.

Kao pozitivnu stvar u radu Tribunala za Ruandu on ističe da u jednom trenutku na suđenjima više nije bilo potrebno dokazivati da se dogodio genocid, već samo odgovornost optuženih za počinjene zločine.

Pokaz lične karte

Način na koji su zločini vršeni tužiocima je davao jasne naznake za dokazivanje genocida.

“Ubistva su se događala s namjerom eliminisanja grupe. Na meti su bili Tutsiji. Naprimjer, širom zemlje su bile postavljene barikade, na kojima je bila vojska sa policijom vladajuće partije, i tražili su Tutsije. Svako ko je prolazio barikadu – a u nekom trenutku ste morali proći jer su bile svukuda – morao je pokazati ličnu kartu. U to vrijeme lične karte su imale etničku oznaku. Ako ste bili Tutsi, odmah ste bili ubijeni. Ako ste rekli da nemate kartu, isto ste prošli”, objašnjava Jallow.

Dodaje da su se ubistva dešavala i u crkvama i na drugim javnim mjestima, gdje su hiljade ljudi potražile utočište. Izdvajani su Tutsiji i ubijani.

Značajnu ulogu u ubistvima, napominje Jallow, imao je zloglasni Radio “Mille Collines”.

“Od javnosti je zahtijevano da ih traže, da love Tutsije i eliminišu ih. Nekada su čak spominjali određena imena porodica Tutsija, i govorili ljudima gdje da ih nađu. Svi ti dokazi su bili tu i predstavljeni su sudu”, kaže Jallow, koji funkciju glavnog tužioca za Ruandu obavlja od 2003. godine.

Tribunal u Ruandi je po prvi put u međunarodnom pravu izrekao presudu za genocid. Od 93 optužena, za zločine počinjene u ovoj zemlji osuđena je 61 osoba.

Krivim su proglašeni visokopozicionirani vladini i vojni zvaničnici, te paravojne snage, kao i odgovorni za medijsko podsticanje na genocid. Prvostepenom presudom za ovo djelo je po prvi put proglašena krivom i jedna žena.

Osim toga, presudama ovog suda po prvi put je seksualno nasilje označeno kao sredstvo za izvršenje genocida.

“Presuda Akayesuu je bila prva za genocid i istorijska presuda. Dala je novu definiciju silovanja… Presuda prepoznaje da seksualno nasilje može sadržavati genocid. Silovanja i drugi napadi na dignitet žene korišteni su kao sredstvo uništenja Tutsija kao grupe”, objašnjava Jallow.

On napominje da je seksualno nasilje bilo ekstremno rašireno i da se procjenjuje da je četvrtina miliona žena bila izložena ovom obliku nasilja.

Priznanje genocida

Glavni tužilac za Ruandu ističe da je desetak optuženih priznalo krivicu za genocid. Međutim, niko nije priznao odgovornost za seksualno nasilje.

“U pregovorima smo odbacivali neke navode, ali ne krivično djelo genocid. Iako je seksualno nasilje bilo široko rasprostranjeno, niko nikada nije pristao priznati krivicu za seksualno nasilje. Radije su priznavali genocid”, navodi Jallow.

On kaže da u Ruandi više nema rasprave o genocidu, jer je po zakonu zabranjeno njegovo negiranje.

“Kad je toliko ljudi ubijeno i kad su međunarodni i nacionalni sudovi utvrdili da se genocid dogodio, bilo bi uvredljivo za preživjele i sjećanje na žrtve da se ljudima u ime slobode govora dozvoli da dovode u pitanje genocid. Vlada Ruande učinila je pravi korak u kriminalizaciji negiranja”, smatra Jallow.

Rješavanjem posljednje žalbe, Tribunal u Ruandi će biti zatvoren krajem ove godine. Ostavština ovog, kao i Haškog tribunala, prema mišljenju Jallowa, nastaviće se procjenjivati neko vrijeme.

Među zaslugama ova dva tribunala on izdvaja izvođenje pred sud visokopozicioniranih ljudi, koji bi u prošlosti izbjegli odgovornost. Takođe, zaslužni su za brzo širenje međunarodnog krivičnog prava.

“U praksi – iz naših uspjeha i neuspjeha, dali smo lekcije koje mogu biti korisne nacionalnim sudovima i Međunarodnom krivičnom sudu, da urade ili ne urade određene stvari”, dodaje Jallow.