Na slobodi 41 haški osuđenik

Dvadeset godina od početka rada Tribunala, kazne za zločine u BiH izdržava 16 osuđenika, a 41 je do sada izašao na slobodu, uglavnom poslije dvije trećine izdržane kazne. 

Portparolka Tribunala Magdalena Spalinska navodi da odluku o ranijem puštanju na slobodu donosi predsjednik Tribunala, nakon što se posavjetuje sa sudijama. Prema proceduri, osuđenik mora imati pravo prijevremenog izlaska prema zakonima države u kojoj izdržava kaznu. 

“Prilikom odlučivanja da li je primjereno pustiti osuđenika, predsjednik uzima u obzir težinu krivičnih djela, postupak prema osuđenicima u sličnoj situaciji, u kolikoj mjeri je osuđenik pokazao da se rehabilitovao i značajnu saradnju zatvorenika sa tužiocem”, objašnjava Spalinska. 

Ona napominje da je određeni broj osuđenika pušten nakon presude s obzirom da je kaznu bio izdržao u pritvoru za vrijeme postupka. Osim toga, dvojica osuđenika su preminula. 

Za razliku od Tribunala, gdje osuđenik može biti pušten nakon dvije trećine izdržane kazne, u BiH ovu pogodnost moguće je dobiti nakon pola izdržane kazne za one koji su dobili do 21 godinu zatvora, odnosno nakon tri petine za veće kazne.             

Pomoćnik ministra pravde BiH za izvršenje krivičnih sankcija Mustafa Bisić navodi da komisija prilikom odlučivanja o prijevremenom otpustu u obzir uzima raniju osuđivanost, ponašanje u zavodu, učešće u programu tretmana, stav prema žrtvi, rizik od ponovnog činjenja djela i druge kriterijume.

Ministarstvo pravde BiH je od 2005. do 2013. primilo 774 molbe za prijevremeno puštanje, od čega je 277 – ili 36 odsto u prosjeku – odobreno. Od 2009. počinje trend rasta rješavanja ovih predmeta, što BiH svrstava u viši evropski prosjek. 

Bisić kaže da institut uslovnog otpusta spada u moderne principe krivičnog prava. 

“Svaki pravni sistem nastoji da kazni svakog počinioca krivičnog djela, ali svako društvo nastoji modernim penološkim mjerama i metodama to lice da prevaspita i tako ga učini budućim korisnim članom društva. BiH, a i raniji sistem bivše Jugoslavije, nije prihvatila princip da se počiniocu krivičnog djela izrekne kazna koja bi imala za cilj samo odmazdu, nego su BiH i ostale zemlje okruženja prihvatile princip prevaspitavanja, resocijalizacije i tretmana osuđenika”, objašnjava Bisić.

Na taj način, kako dodaje Bisić, sistem nastoji osuđenika učiniti korisnim članom društva i na taj način smanjiti stepen recidivizma od jedne iste osobe.

Bisić ističe da je zakonskim izmjenama koje se primjenjuju od ovog mjeseca predviđeno obavezno izricanje mjera prilikom uslovnog puštanja osuđenih za ratne zločine, terorizam i trgovinu drogom.

“Novim izmjenama regulisane su mjere nadzora, zabrane i ograničenja, tako da komisija ima mogućnost da, kada odobrava otpust, može odrediti mjere zabrane kao što su javljanje policijskim organima, prebivanje na određenoj adresi, zabranu sastajanja sa određenim osobama, zabranu odlaska u određene objekte, zabranu putovanja. Mogu se odrediti i mjere bliskog nadzora ili praćenja”, navodi Bisić.

Prema njegovim riječima, ove mjere pružaju komisiji mogućnost da šire posmatraju prijedloge za prijevremeno puštanje, pošto uz mjere zabrane takvo lice može biti kontrolisano i na slobodi.

Ministarstvo pravde BiH ne vodi posebnu evidenciju o prijevremenom puštanju osuđenika za ratne zločine, koji imaju mogućnost da podnesu molbu, kao i za one koji izdržavaju kaznu zbog drugih djela.