Lokalno pravosuđe: Moralni čin

Žrtve i članovi porodica ubijenih u granatiranju Tuzle 25. maja 1995. godine podnijeli su tužbe Pravobranilaštvu RS-a tražeći nadoknadu nematerijalne štete za psihičku bol i patnju koja im je tog dana nanesena gubitkom najbližih, te za trajna oštećenja nastala ranjavanjem.

Osnov za tužbu, kako ističu žrtve, jeste pravomoćna presuda izrečena Novaku Đukiću, bivšem komandantu Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske (VRS), koji je osuđen na 25 godina dugotrajnog zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Đukić je osuđen jer je 25. maja 1995. godine naredio svojim jedinicama smještenim na planini Ozren kraj Tuzle da granatiraju taj grad, i to dio zvani Kapija, što je za posljedicu imalo smrt 71 i ranjavanje oko 130 osoba.

Tog dana je Hilmo Bučuk na Kapiji izgubio kćerku Lejlu, i on je također podnio tužbu Pravobranilaštvu RS-a ističući da se izricanjem presude Đukiću “donijela i presuda za VRS”.

Bučuk smatra da je ovaj čin jedan od načina da odgovorni budu kažnjeni, naglašavajući da nema novca kojim se može nadomjestiti gubitak onima koji su ostali bez djece.

Žrtve u ovom procesu zastupaju advokati Amila Kunosić-Ferizović i Miralem Porobić, koji je istaknuo da će visina odštete biti određena vještačenjem.

“Ovo je više čin moralne obaveze, da se ipak utvrdi ko je odgovoran. (…) Ne znam da bilo ko može osporiti pravo povrijeđenih i njihovih porodica”, kazao je Porobić.

U Pravobranilaštvu RS-a su istakli da su pojedinačne tužbe “neosnovane i neuređene”.

———————————————————————————————–

Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD-a putem USAID-a u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.