This post is also available in: English
Haško tužilaštvo podnijelo je zahtjeve za proširenje optužnice protiv Milana i Sredoja Lukića, tereteći ih i za masovna silovanja žena na području Višegrada.
Ukoliko Tribunal odobri prijedlog, ovo će biti treći put da se njihova optužnica mijenja od 1997. godine, kada je podignuta.
U obrazloženju svog zahtjeva Tužilaštvo “u interesu pravde”, a na osnovu argumenata, traži od Tribunala da razmotri njihov prijedlog kojim se dvojica rođaka terete i za silovanja i seksualna zlostavljanja žena.
“Dokazi ukazuju da su Milan i Sredoje Lukić u Višegradu, u periodu koji tretira optužnica, bili uključeni, lično ili kroz saučesništvo, u planiranje, podsticanje, pomaganje ili posredovanje udruženog zločinačkog poduhvata, planiranje i/ili podsticanje silovanja, stavljanja u ropstvo i mučenja u zatočeničkim centrima ili na drugim mjestima u i oko Višegrada”, stoji u zahtjevu.
“Optuženi su u suštini dovodili žene i djevojke na ta mjesta da bi bile silovane, zarobljene i mučene”, navodi se dalje.
Tužilaštvo također navodi da ih prikupljeni dokazi upućuju na to da su Milan i Sredoje Lukić otimali žene i djevojke iz njihovih kuća ili skloništa u Višegradu, “istovremeno zarobljavajući ili ubijajući njihove muževe, sinove i braću”.
“Milan Lukić, i u nekim slučajevima Sredoje, držali su u zatočeništvu žene i djevojke na nekoliko mjesta, od kojih su najozloglašeniji hotel ‘Vilina vlas’ (sjedište paravojne formacije Milana Lukića) i Osnovna škola ‘Hasan Veletovac’, kao i na drugim lokacijama”, obrazlaže Tužilaštvo i dalje navodi: “Na tim mjestima žene su držane u ropstvu, mučene i silovane, u velikom broju slučajeva više puta.”
“Prema dostupnim dokazima, model seksualnog nasilja bio je dio raširene i sistematične kampanje protiv višegradskih muslimana”, smatra Tužilaštvo.
Tužilaštvo navodi i da će o ovim događajima iskaze dati svjedokinje koje su već na listi predatoj Tribunalu, te se također poziva na pisane izvještaje, među kojima je i specijalni izvještaj UN-a iz 1992. godine čiji je jedan cijeli dio posvećen zločinu silovanja u Višegradu, kao i na izvještaj Komisije za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima u BiH, te knjigu njemačke novinarke Alexandre Stiglmayer Masovna silovanja: Rat protiv žena u BiH.
U zahtjevu je također naglašeno da su svjedokinje sa kojima je Tužilaštvo u kontaktu bile nevoljne da svjedoče o silovanjima, “izražavajući strah da još jednom budu u prostoriji sa optuženima” te bojazan da javno svjedoče o onome što su preživjele.
Tribunal će odluku donijeti naknadno.
Udruženja žrtava iz Višegrada u više navrata upozoravala su na činjenicu da Lukići nisu optuženi za ovaj zločin, o čemu je izvijestio i BIRN – Justice Report u istraživanju naslovljenom “Niko ne čuje vapaj žrtava silovanja iz Višegrada”, dostupnom na http://www.bim.ba/bh/32/10/1312/.
Milan Lukić se tereti kao vođa paravojne formacije “Beli orlovi” ili “Osvetnici” u Višegradu. U optužnici stoji da je počinio ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, dok se Sredoju Lukiću, prijeratnom policajcu iz ovog grada, na teret stavlja da je kao pripadnik ove paravojne formacije počinio zločine protiv čovječnosti.
U optužnici stoji i da su obojica učestvovali u spaljivanju preko 70 Bošnjaka – žena, djece i staraca – u kući u Pionirskoj ulici, te još njih 70 u kući u naselju Bikavac.
Osim toga, optuženi su za mučenja i premlaćivanja Bošnjaka zatočenih u kasarni Uzamnica.
Milan Lukić se dodatno tereti za strijeljanje Bošnjaka na rijeci Drini.
Milan Lukić je uhapšen u Argentini u ljeto 2005., dok se Sredoje iste godine predao vlastima Republike Srpske, nakon godina skrivanja u Rusiji. Prvobitna optužnica protiv njih podignuta je 1997. godine.
