BiH još uvijek nema zvanični prijevod presude ICJ-a

Od izricanja presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) prošlo je skoro godinu dana, ali u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji zvanični prijevod ove odluke.

Justice Report je u aprilu prošle godine izvijestio da zvanični prijevod ne postoji, te da je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu počeo raditi na prevođenju presude. No, taj prijevod, koji je u završnoj fazi, nisu radili profesionalni sudski tumači, te on neće moći biti objavljen u Službenom listu. Prema postojećim propisima u BiH, da bi neki dokument bio obavezujući, mora proći proceduru i biti objavljen u Službenom listu. Tek se u tom slučaju na prijevod presude mogu pozivati domaće institucije i sudovi prilikom donošenja eventualnih odluka.

U državnom vrhu još uvijek, kao i u aprilu prošle godine, vladaju različita mišljenja o tome zašto presuda nije prevedena na zvanične jezike u BiH, te ko zapravo treba inicirati njeno prevođenje. Krivica se još uvijek prebacuje s jednih na druge, te se pronalaze isprike kao što je ona da u državnom budžetu nema predviđenih sredstava za projekte kao štoje prevođenje presude ICJ-a, ili da postoji prijevod u Srbiji koji, po potrebi, može biti korišten.

Pravni stručnjaci u BiH ogorčeni su zbog činjenice da ne postoji prijevod presude, smatrajući da je taj dokument od državnog interesa i da rasprava o tome u čijoj je nadležnosti njegovo prevođenje ne smije biti niti vođena.

Osporavanje legitimiteta presude

Međunarodni sud pravde je 26. februara 2007. godine izrekao presudu prema kojoj je u BiH u julu 1995. godine počinjen genocid, ali Srbija, kao pravni nasljednik tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), nije počinila, učestvovala, niti podsticala njegovo izvršenje. Sud je, međutim, odlučio da Srbija nije učinila dovoljno da bi spriječila ili kaznila odgovorne za genocid, te da je time prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida.

Ovaj slučaj, koji je pred ICJ pokrenula Vlada Bosne i Hercegovine 1993. godine, prvi je u kome je neka zemlja optužena za genocid nakon što je ovaj termin usvojen Konvencijom Ujedinjenih nacija 1948. godine.

Bosanska vlada je tvrdila da zločini počinjeni tokom oružanog sukoba na njenoj teritoriji, u periodu između1992. i 1995. godine, predstavljaju genocid, te je dodatno tvrdila da sutadašnje vlasti u Beogradu pomagale i podstrekivale izvršenje genocida.

Petnaestočlano sudsko vijeće je, nakon iznešenih argumenata i pregledom dokumentacije, utvrdilo da se na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine nije desio genocid, ali je bez sumnje bilo široko rasprostranjenih i sistematski činjenih zločina. Sud u Haagu je kao genocid proglasio masakr nad 8.000 Bošnjaka u Srebrenici i masovno iseljenje cijelog stanovništva ovog kraja što su počinile srpske snage u julu 1995.godine. Nije utvrđeno da su vlasti iz Beograda učestvovale, pomagale ili podstrekivale genocid u Srebrenici, ali jest da su pružale značajnu vojnu i finansijsku podršku oružanim snagama bosanskih Srba, koja je korištena i u Srebrenici.

Međutim, Sud je utvrdio kako nije dokazano da su vlasti u Beogradu bile svjesne da bi se njihova pomoć mogla upotrijebiti za izvršenje genocida. Sud je utvrdio da vlasti u Beogradu nisu ništa preduzele da spriječe zločine.

Srbija je također proglašena krivom zbog toga što nije kaznila odgovorne za genocid, te što nije izručila generala Ratka Mladića, optuženog za genocid u Srebrenici, Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu.

Od prošlog februara pa do danas državne vlasti BiH nisu uspjele da se dogovore u čijoj je nadležnosti pokretanje procesa prevođenja presude, iako BiH, kao jedna od zemalja što su ratificirale status ICJ-a, treba imati prevedene i u Službenom listu objavljene odluke koje to tijelo donese a koje se tiču države, s obzirom da su svi ti dokumenti obavezujući.

Damir Arnaut, pravni savjetnik u kabinetu Harisa Silajdžića, člana Predsjedništva BiH, insistira da se “prije ili kasnije mora uraditi zvaničan prijevod presude”.

“Poznato nam je da postoji niz nezvaničnih prijevoda, ali na njih se ne može oslanjati, niti se njima mogu služiti sudovi u BiH”, kaže Arnaut.

Međutim, Arnaut podsjeća da do danas ne postoji niti zvanični prijevod Dejtonskog sporazuma, potpisanog 1995.godine.

“Izvorni tekst Dejtonskog sporazuma je na engleskom jeziku i ne postoji zvaničan prijevod na bilo koji odjezika koji se koriste u BiH. Pokretači za prevođenje Sporazuma mogu biti Parlament, Vijeće ministara ili Predsjedništvo. Ali, nadležnost za iniciranje prijevoda presude ICJ-a je na Predsjedništvu”, smatra Arnaut.

Za Justice Report Arnaut tvrdi da je pitanje prijevoda presude već nekoliko puta bilo na konsultacijama Predsjedništva BiH, ali da članovi državnog vrha nisu mogli postići dogovor.

“Govoreći o razlozima zašto presuda još nije prevedena, treba uzeti u obzir da je jedna strana od početka osporavala vođenje spora pred ICJ-om, tako da tu ima i motiva da se ospori legitimitet presude”, kaže Arnaut aludirajući na kabinet srpskog člana Predsjedništva.

Međutim, u kabinetu Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, ne misle da ima išta čudno učinjenici da presuda još nije prevedena.

“Kao što vidite, i takve su stvari moguće i ne vidim šta bi tu moglo nekoga iznenaditi”, kaže za Justice Report Amir Ibrović, šef Komšićevog kabineta.

“Za takve vrste projekata Predsjedništvo BiH nema predviđena sredstva, tako da prevođenje može realizovati neka od vlada u BiH ili Vijeće ministara”, navodi Ibrović.

n dodaje kako “Predsjedništvo BiH konkretno nije nikada raspravljalo o prevođenju odluke, ali je raspravljaloo pitanjima u vezi s pravnim posljedicama presude”.

Tri verzije historije

Đorđe Latinović, savjetnik za informisanje u kabinetu Nebojše Radmanovića, člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, za Justice Report navodi kako je presuda ICJ-a već prevedena na srpski jezik u Srbiji, i to u knjizi Radoslava Stojanovića, srbijanskog zastupnika pred ICJ-om, te da se taj prijevod može koristiti, jer je “srpski jezik jedan od zvaničnih u BiH”.

“Mi možemo koristiti ono što je već praksa zemalja zapadnog Balkana kad su u pitanju evropske integracije –poznato je da postoje sporazumi između zemalja da će se mnogi evropski propisi koristiti ukoliko su već objavljeni prijevodi u drugim državama. Tako mi sa Hrvatskom imamo sporazum da se svi njihovi prijevodi propisa Evropske unije koriste kako bi se uštedjelo vrijeme”, objašnjava Latinović.

On dodaje kako u Predsjedništvu BiH nikada nije vođena rasprava o prevođenju presude iz Haaga, ali i da kabinet Nebojše Radmanovića nikada o tome nije ni tražio dodatne informacije.

Javnosti je poznato da su se srpski predstavnici u Predsjedništvu BiH, kako u ranijem, tako i u sadašnjem sastavu, protivili pokretanju te tužbe”, dodaje Latinović.

Nezvaničan prijevod presude na bosanski jezik uskoro bi mogao objaviti Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

“Institut je preveo presudu, na čemu su, pored ostalih, radila i dvojica saradnika sa Univerziteta u Beču. Aktivnosti, prije svega lektura i korektura, oko njenog objavljivanja na bosanskom jeziku u završnoj su fazi. Nakon toga slijedi priprema sa štampu i njeno objavljivanje. Institut će povodom objavljivanja presude obaviti široku akademsku raspravu”, kaže Smail Čekić, direktor Instituta.

Međutim, činjenica da zvaničnog prijevoda i dalje nema totalno je neshvatljiva za Sakiba Softića, zastupnika BiH pred ICJ-om u tužbi protiv SRJ.

“Da je presuda zvanično prevedena”, smatra Softić, “otpale bi mogućnosti da imamo tri verzije istorije u vezi sa događajima između 1992. i 1995. godine. Ta presuda sadrži istinu o događanjima u BiH”, kaže Softić.

“Ovakva praksa”, nastavlja, “govori o odnosu BiH kao države prema presudi, odakle proizlazi namjera da se presuda prevede ili ne. Originalne vezije presude su na engleskom i francuskom jeziku, ali pošto se ona odnosi na konkretno područje BiH, gdje se govore drugi jezici, trebala bi biti dostupna i razumljiva našim građanima.”

U razgovoru za Justice Report agent BiH pred ICJ-om izražava uvjerenje da Odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH posjeduje adekvatan prijevod ove presude, koji im služi za internu upotrebu.

Međutim, Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH, kaže kako “Tužiteljstvo BiH nema neki nezvanični prijevod”.

Zdravko Grebo, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, činjenicu da presuda nije prevedena naziva skandaloznom.

“Naravno da je skandalozno da presuda nije prevedena, kao što ni naš aktuelni Ustav nikada u autentičnom bosanskom, hrvatskom i srpskom tekstu nije dobio potvrdu u Parlamentarnoj skupštini BiH, što će dodatno reći da mi nismo ozbiljna zemlja i da mi o svojim interesima – a, u krajnjoj liniji, i o svojim patnjama – ne vodimo dovoljno računa”, kritizira profesor Grebo.

Ustav BiH je dio Dejtonskog sporazuma, koji je usaglašen u SAD-u i napisan na engleskom jeziku.

“Kao rezignirani građanin BiH, mogu samo reći – po ne znam koji put, pa neka mi se ponovo odbije od glavu – da mi se aktuelna vlast apsolutno gadi! Potpuno je svejedno koju političku opciju oni zastupaju. Međutim, u pitanju prijevoda presude ne bi trebalo biti dvojbe da je to državni interes i da država to mora uraditi. A zašto to ne radi ili zašto to nije uradila mnogo prije, neka im je na čast”, zaključuje Grebo.

Nadžida Čano je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected]