Članak

Marković Miroslav: Odlazak na teren policije iz Ugljevika

20. Januara 2020.16:14
Na suđenju za zločine počinjene u zvorničkom selu Lokanj, svjedok Tužilaštva govorio je o odlasku na teren policije iz Ugljevika u ljeto 1992. godine.

Panto Pajić rekao je da je, kao rezervni policajac, sa kolegama iz Ugljevika upućen u selo Gornja Krćina zbog krađe krupne stoke. Naveo je da su neki ostali u Krćini, a da su se ostali spustili u selo Lokanj (opština Zvornik), gdje je prenoćio u nečijoj kući.

On je kazao da je ujutru od mještana saznao da je selo napadnuto i krenuo je uzbrdo, pješačeći 15-ak minuta. Kako je rekao, naišao je na ranjenog starijeg čovjeka u uniformi. Na tom mjestu je, između ostalih, vidio Gorana Maksimovića, koji je sjedio jer ga je boljela noga. Pajić je kazao da je Maksimović bio takođe u policiji u Ugljeviku.

Tužiteljica Dika Omerović podsjetila ga je da je u istrazi rekao da je Maksimović bio komandir Interventnog voda, da im je on kazao da idu u Krćinu, kao i da se spuste u Lokanj i tu prenoće. Pajić je rekao da je moguće da je tako izjavio.

Goranu Maksimoviću se u odvojenom predmetu sa još sedmoricom optuženih sudi za zločine u Lokanju.

Svjedok je kazao da su se spustili do čitaonice ili trgovine u selu i da je on, zbog zdravstvenih problema, otišao u kuću u kojoj je noćio. Dodao je da je kasnije došao jedan policajac i rekao mu da se vraćaju kući, te da su krenuli prema Krćini.

Pajić je kazao da je čuo da je Ivan Stevanović “spasio grupu Muslimana” i da ih je sproveo do škole ili trgovine, kao i da su oni bili iz Teočaka. Nakon nekoliko dana je čuo da su mještani zarobili neke ljude i da ima 60 do 70 ubijenih.

On je svjedočio na suđenju Miroslavu Markoviću, optuženom za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Na pitanje Odbrane, svjedok Pajić je potvrdio da je čuo da je bilo borbi, te poginulih i ranjenih.

Na poziv Tužilaštva svjedočila je Sakiba Husić, koja je ispričala kako je njen suprug Sulejman u noći 13. jula 1992. godine krenuo iz Snježnice (opština Teočak) po hranu prema Sapni. Ona je rekla da su bili u okruženju i da je njen suprug u civilnoj odjeći krenuo sa komšijom koji je došao po njega.

Husić je navela da je sutradan čula da se nešto desilo i da nisu stigli na odredište, a kasnije joj je rečeno da su zarobljeni. Ispričala je kako su nakon otprilike godinu dopremljena tijela i kako je identifikovala supruga.

Na pitanje branioca Dragana Gotovca, svjedokinja je potvrdila da po osnovi smrti muža prima naknadu.

Nastavak suđenja je 10. februara.

 

Marija Taušan