Članak

Hadžić Džemal i ostali: Tijela ubijenih osoba u Čemernu

10. Oktobra 2019.13:37
Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine počinjene u selu Čemerno kod Ilijaša ispričao da je 10. juna 1992.

godine, nakon informacije da je bio napad, otišao u to selo, gdje je vidio nekoliko mrtvih tijela, ali da ne može tvrditi jesu li bili civili ili vojnici.

Drago Đurić, nekadašnji vezista u Nišićkom bataljonu, ispričao je da je s kolegom 48 sati prije 10. juna 1992. godine “uhvatio” telegram u kojem je pisalo da će biti napad na topove, ali u tom trenutku nisu znali gdje. Kako je kazao, 24 sata kasnije su uspjeli dešifrovati drugi telegram, u kojem su saznali da su to topovi na Čemernu.

“To niko nije ozbiljno shvatio. Momak jedan je izašao gore i rekao Blagojeviću da će biti napad. Javljeno im je 9. juna navečer. Ujutro oko pola šest javljeno nam je sa Okruglice da je gore napad. Nas desetak je krenulo gore”, naveo je svjedok, dodavši da su se u Čemernu podijelili u dvije grupe, te da je jedna otišla prema Trifkovićima, dok je Đurić s drugom grupom bio blizu kuće Dragana Damjanovića.

Kako je kazao, u blizini kuće Damjanovića vidio je starijeg čovjeka kako leži u travi, opisavši da mu je glava bila razbijena. Prekoputa stare kuće Damjanovića, rekao je, vidio je, prema njegovoj procjeni, pet do sedam leševa. Pojasnio je da im nije prilazio, te ne može reći jesu li bili civili ili vojnici.

Prema svjedoku, u Čemernu su bila četiri topa, od kojih dva oštećena, dodavši da tu nije vidio ubijene. Na 70 do 100 metara od topova, kazao je, vidio je ubijenu ženu, koja je imala oko 70 godina. Đurić je istakao da je čuo da su zapaljene kuće od Raševića i kuća prekoputa Damjanovića. Izjavio je da sam čin ubijanja nije vidio.

“Ja sam sjedio ispred kuće Damjanovića. U jednom trenutku otvaraju se vrata. Izlaze Dragan Damjanović, Blagojević, dvije žene i djevojka. Nakon dva sata su izašli iz kuće. Žena je rekla da su se sakrili ispod kreveta, a ova druga dvojica nisu ništa rekli, samo da su se borili”, kazao je Đurić.

Prisjetio se da je 15 dana nakon napada pričao s Petrom Raševićem, koji je u Čemernu bio kuhar. On mu je ispričao, kako je rekao Đurić, da su vojnici i posada topova spavali, a da je on bio budan, i kada su počeli bježati, vidjeli su ljude postrojene za strijeljanje.

Đurić je izjavio da nije vidio počinioce napada kada je došao u Čemerno i da niko na njih nije ispalio metak, niti su oni pucali.

Upitan za optuženog Enesa Duraka, svjedok je odgovorio da ga poznaje od prije rata te da su se družili. Opisao ga je kao dobrog momka i policajca.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno. Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Unakrsno ispitivanje ovog svjedoka je prekinuto jer je bila dojavljena bomba u Sudu BiH. Nastavak suđenja bit će naknadno zakazan.

Emina Dizdarević Tahmiščija